Priča mi kako je na Turk Telekom Areni sjedio par metara iza Alexa Fergusona. Galatasaray – Manchester United, posljednja utakmica grupne faze Lige prvaka. Nešto prije ove maločas spomenute utakmice u Zagrebu. 

„Sjedio sam par metara od najvećeg ikada, Sir Alexa. Znaš i sam da cijeli život navijam za Manchester United, ali kunem ti se Bogom, Harise, prvi put u životu sam navijao protiv svog Manchestera. Doživjeti Turk Telekom Arenu kada Galata zabije gol – neprocjenjivo“, ispričao mi je svojevremeno.

Nekoliko sedmica nakon utakmice u Zagrebu više nije bio s nama. Jasminko, moj drug, i najveći navijač Manchester Uniteda kojeg sam poznavao. Uskoro će godina dana kako više nije s nama. Uskoro će godina dana kako je otputovao Gospodaru. Stoga, ova priča ide u čast najvećeg navijača kluba sa Teatra snova kojeg sam ikada poznavao. U čast najvećeg slijedi priča o najvećem. Najvećem treneru kojeg je fudbalska planeta ikada vidjela. Majstor drame. Šef psiholoških igrica mnogo prije bilo kakve pojave Josea Mourinha. Pobjednik. Šampion. Najveći. Sir Alex Ferguson.

Kada se Alex Ferguson u maju 2013. godine oprostio od navijača Manchester Uniteda i najavio odlazak u penziju nakon gotovo 27 godina rada na Old Traffordu, niko nije znao kakva će biti budućnost najtrofejnijeg kluba na Ostrvu. I dan danas, još uvijek se postavlja isto pitanje. David Moyes i Louis van Gaal nisu ponudili ni trunku odgovora na to pitanje, a za sada odgovor na to pitanje ne zna ni Jose Mourinho, zvani The Special One, ili bolje rečeno The Special Once.

Možete li pomisliti da je vlasnik pubova u Glasgowu kasnije napravio trenersku karijeru koju teško da će nadmašiti bilo koji trener današnjice i oni koji će se pojaviti u budućnosti? Radeći u barovima, Ferguson je mnogo naučio o ljudima i njihovoj psihi. Često se znalo dešavati da ga to učenje debelo košta, pošto je i sam znao dobiti batine kada se pokušao umiješati u kafansku tuču kako bi razvadio zavađene strane.

„Često sam znao kupovati određene stvari od ljudi u mom baru, koji bi poslije isti taj novac potrošili ponovo u istom baru. Tako sam jednom kupio jaknu za 25 funti. Osjećao sam se momački u njoj, baš kao golobradi mladić. Kada sam se vratio kući, znao sam da će me Cathy odmah propitivati šta sam to kupio i koliko sam platio. Dan poslije smo trebali ići na piknik sa prijateljima, a ja sam sa ponosom obukao svoju jaknu. Međutim, kada sam povukao rukave, oba rukava su mi ostala u rukama. Cathy se samo smijala pored ogledala. Toliko sam bio bijesan jer su me prevarili, da bih u tom trenutku zadavio prodavača koji me je prevario“, kaže Ferguson.

Generacija '92. je nešto najbolje što se Unitedu u njegovoj historiji dogodilo. Bila je to čuvena generacija mladića koji su isplovili na površinu i kasnije činili kičmu Manchester Uniteda koji će dominirati Otokom, ali i Evropom. David Beckham, Gary Neville, Phil Neville, Paul Scholes, Nicky Butt i Ryan Giggs. Kakva družina. Mnogi će reći da je Beckham bio čovjek koji je imao najbolji centaršut ikada, ali Alex Ferguson ne misli tako. On smatra da je bolju tehniku imao Paul Scholes. Uostalom, Becksa nije uvrstio u svoje besmrtnike.

„U karijeri sam trenirao samo četiri istinska superstar fudbalera. Cristiano Ronaldo, Eric Cantona, Paul Scholes i Ryan Giggs. Ostali su bili dobri, ali nisu bili superstar igrači“, rekao je Ferguson.



Alex Ferguson za Davida Beckhama voli reći kako je to bio fudbaler sa najboljom fizičkom formom i u tome i jeste njegova tajna dugotrajnosti i uspješnosti. Beckham je bio samouvjeren, previše samouvjeren, bio je prvi celebrity koji se pojavio u svijetu fudbala. Međutim, nikada nije želio priznati svoju krivicu za primljeni gol, grešku ili poraz. Imao je ljuske da optuži i samog menadžera, ali nikada sebe. Stoga i jeste dobio kopačku u glavu. Ostalo je historija. 

Koliko god da je Ferguson poštovao lik Davida Beckhama na travnjaku, sa druge strane ga je žalio zbog njegove celebrity strane života.

„Došao sam u naš trening kamp, a tamo me zateklo 50 fotografa i novinara. Upitao sam ih šta se, dođavola, događa, a oni su mi odgovorili da Becks predstavlja svoju novu frizuru. Poludio sam. Te večeri smo svi u klubu bili na večeri, a Beckham je nosio kapu. Rekao sam mu da ne može nositi kapu na večeri, ali je svejedno nije skinuo. Na treningu je ponovo nosio kapu, a onda sam mu rekao da je mora skinuti sa glave, inače neće trenirati niti igrati za vikend. Skinuo je kapu, a onda je sijevnula njegova ćelavica. Želio je nositi kapu do pred sami meč na Old Traffordu, a onda je skinuti u posljednji trenutak kako bi iznenadio javnost i navijače. Tada sam počeo da žalim tog momka“, rekao je Alex.

Još jedan superstar celebrity fudbaler je prošao kroz Manchester United, ali je napravio mnogo više od Beckhama. Pogađate – Cristiano Ronaldo. Zanimljiva je sama priča kako je Cristiano stigao na Old Trafford. Mnogi od vas će se sjetiti prijateljskog meča Sportinga i Uniteda, kada se tada mlađani Ronaldo šalio sa odbranom Uniteda. John O'Shea je bio žrtva, iako mnogi i danas misle da je Gary Neville bio žrtva, ali nije.

„Vikao sam Johnu: 'Približi mu se, čovječe. Napadni ga', a on mi je samo govorio: 'Ne mogu šefe, ne mogu'. John O'Shea je nakon utakmice, u kojoj je čuvao Ronalda, imao migrenu. Čovjek nije znao gdje se nalazi. Rekao sam svom pomoćniku da moramo odmah kupiti tog momka. Rekao sam mu da se ne vraćam u Manchester bez Ronalda. Neka odmah ide upravi Sportinga i neka pita za cijenu. Rekao mi je da je Real Madrid već ponudio za njega osam miliona funti. Poručio sam mu neka ponudi devet, kakogod, samo da ga kupimo. Pristali su. Ronaldo je krenuo sa nama u Manchester“, rekao je Ferguson.

Alex Ferguson s ponosom ističe da je Ronaldo najbolji fudbaler kojeg je trenirao. Upravo ovaj Ronaldo, kakvog ga danas gledamo, je rezultata rada Alexa Fergusona. Mislite li da bi Ronaldo uspio bez Alexa? Nemoguće. Pričamo o momku koji je na svako škakiljanje saigrača u Unitedu na treningu vrištao kao da ga je udario voz. Saigrači su ga ismijavali zbog toga. Vremenom je shvatio da gluma ne prolazi na Teatru snova. 



„Moj pomoćnik mi je jednom prišao i rekao mi: 'Pratim Cristiana na treningu. Odlično radi, sjajno igra i ima odličan odraz. Međutim, u igri slabo koristi igru glavom. Gotovo da nikako ne šutira glavom'. Tog vikenda je Ronaldo zabio sjajan gol glavom Birminghamu. Okrenuo sam se prema svom pomoćniku, a on je samo rekao: 'Znam, znam'“, rekao je Ferguson.

Nekadašnji kapiten Uniteda, Roy Keane, je neko ko ni danas nema pozitivno mišljenje o Alexu, ili se samo pretvara da ga nema. Rat na relaciji Keane – Ferguson počeo je na pripremama kluba u Portugalu kada se Roy žalio na kućice u kojima su odsjeli fudbaleri Uniteda. Ubrzo nakon toga je počeo da maltretira mlađe igrače. Počeo je da glumi šefa. Keane je dao intervju za MUTV, gdje je propisno iskritikovao pojedine fudbalere. Intervju nikada nije objavljen, ali je Keane nešto kasnije rekao medijima o čemu je govorio.

„Kada sam pogledao taj intervju, pozvao sam Royja u svoju kancelariju. Nije se udostojio da kaže da je pogriješio. Samo me je napadao. Kada je izašao, okrenuo sam se prema čelnim ljudima kluba i rekao im: 'On od danas više nije igrač Uniteda, prodajte ga'. Kasnije mi se izvinio, ali je nedugo nakon toga ponovo kritikovao moj rad. Nikada neću moći razumiti tog momka. U jednom trenutku bi se smijao, a u drugom bi bljuvao vatru“, rekao je Alex.

Sličnu stvar Ferguson je imao i sa Ruudom van Nistelrooyjem. Ipak, Holanđanin je nekoliko godina kasnije, nakon što je napustio United, nazvao Fergusona i rekao mu da mu je žao zbog svega što se dogodilo. 

Ruudov problem je bio taj što nije vjerovao da United može s njim da osvoji Ligu prvaka. Počeo je tražiti više novca, počeo je nipodaštavati preostale napadače, a možda u tome leži činjenica da je Diego Forlan u Unitedu bio samo skroman napadač. Sjetite se samo njegove karijere u selekciji Urugvaja ili Atletico Madridu (radi se o čovjeku za kojeg je Ferguson rekao da bi bio sjajan teniser, u profesionalnom smilu, ne amaterskom).

Jose Mourinho i Arsene Wenger su bili najveći protivnici Alexa Fergusona, kada su u pitanju menadžeri. Sa Wengerom se susreo mnogo ranije, dok je Mourinha upamtio onog trenutka kada mu je ovaj psovao na Dragao stadionu i kada mu je sedam dana kasnije skakao pored aut linije na Old Traffordu nakon gola Costinhe koji je izbacio United iz Lige prvaka. Porto će kasnije osvojiti to takmičenje sa Joseom.



Sa Arsenom je taj odnos bio drugačiji. I sam Ferguson tvrdi da je od 1997. pa do 2004. godine upravo Arsenal bio najveći konkurent Manchester Unitedu. A kako i ne bi bio, kada je United u tom periodu osvojio pet titula, dok su Topnici osvojili tri. Mourinho je, ako ćemo pričati realno, jedino i poštovao Fergusona. Wengera je, sadruge strane, mrzio i ismijavao. Ipak, Alex je imao ogromno poštovanje prema Wengeru, pa je izjavio da mu je on najduži period bio najveći rival. Kada je United razbio Arsenal sa 8:2 prije pet godina, Ferguson se nakon četvrtog gola više nije ni radovao. Iz poštovanja prema kolegi. To je kultura koju nigdje na Planeti nećete moći pronaći, osim na Otoku. I ne samo kultura, nego i način života.

Za Nemanju Vidića, primjera radi, Ferguson uvijek ima riječi hvale. Zanimljiva anegdota dolazi iz perioda kada je Kosovo izrazilo namjeru da se odvoji od Srbije. Vidić je došao u Fergijevu kancelariju i rekao menadžeru:

„Šefe, regrutovali su me. 'Gdje su te regrutovali?', upitao je zbunjeni Ferguson. U vojsku. Regrutovali su me u vojsku. Idem na Kosovo. To je moja dužnost“, rekao je Vidić.

„Nemanja je bio ponosan Srbin. Imao je taj pogled u očima. Bio je spreman da sve ostavi i da ide“, rekao je Ferguson.

Edwin van der Sarr i Peter Schmeichel su bila dva najbolja golmana koje je Ferguson kupio. David de Gea je na dobrom putu da ih preskoči. Van der Sarr je bio veoma poštovan u klubu, često je znao, kako i sam Ferguson priznaje, da održi motivacioni govor u svlačionici, a igrači su ga gledali sa sjajem u očima.

„Schmeichel je bio drugačiji. U početku je bilo teško da se navikne na fudbal u Engleskoj. Sjećam se njegovih prvih utakmica. Jednom je krenuo da izleti na loptu i da je uhvati, ali zakasnio je barem dva dana i primio gol. Kasnije je sve bilo mnogo bolje. On je često vikao na Brucea i Pallistera. Steve bi mu se okrenuo i viknuo: 'Šuti piz** njemačka i vraćaj se na gol'. Peter Schmeichel je mrzio te stvari. Govorio bi: 'Ja nisam Nijemac i neću da šutim'“, prisjeća se Alex.

Već smo spomenuli koliko Ferguson cijeni Paula Scholesa. Već odavno tvrdi da je Scholes najbolji veznjak kojeg je Engleska ikada imala. Bolji je čak i od legendarnog Gazze. Ferguson također tvrdio da je Scholes imao bolji pas i centaršut od Becksa. Uostalom, šta reći o tipu koji je sa 60 metara pogađao ljude koji su upravo obavljali fiziološku potrebu. Gary Neville je bio redovna mušterija. Znao ga je pogoditi loptom sa drugom kraja terena dok se ovaj krio u grmlju kako bi se pomokrio.

Iako mu je pripisana izjava o Liverpoolu i namjeri da ga pretekne, Ferguson tvrdi da se ne sjeća te izjave, ali poznavajući sam sebe vjeruje da je to nekada izjavio. Pa makar to bilo u kafani. Rekao je kako nije došao da bude prvak jednu sezonu ili da radi ovo što radi sada, nego kako je došao da sa trona skine je**** Liverpool. I uspio je. Itekako je uspio. 

Mnogo je stvari po kojima je Ferguson bio prepoznatljiv. Čuveni „Fergie time“, kada Ferguson pokazuje na sat, a pritivnik shvaća da će upravo preživjeti pravi pakao i navalu gotovo svih fudbalera Manchester Uniteda na njihov gol. Znate kako i sam Ferguson kaže, citirajući Vincea Lombardija: „Nismo izgubili utakmicu, samo nam je ponestalo vremena“.

Ferguson tvrdi da ništa nije mogao Barceloni prije sedam godina u Rimu i prije pet godina u Londonu. Blaugrana je jednostavno bila prejaka. Alex priznaje da je pokušao da se nadigrava s njima, ali to nije rješenje. Rješenje je ono što je Mourinho uradio sa Interom 2010. godine, ali i to ne upali svaki put.



„Ta tri genijalca, Iniesta, Xavi i Messi, su plesali po terenu. Nemoguće se nadigravati sa Barcelonom. Ukoliko u vezni red stavite pet igrača, oni će imati šest. Ako stavite šest, oni će imati sedam. I sve ide u nedogled. Jednostavno moram priznati, oni su najbolji tim protiv kojeg sam ikada igrao“, rekao je svojevremeno Ferguson.

„Mnogi misle da je Cantonin lob, Giggsov gol Arsenalu u FA kupu, Beckhamov gol Wimbledonu sa centra, Ronaldov gol Arsenalu u Ligi prvaka ili da su Rooneyjeve makazice protiv Cityja najljepši golovi u mojoj eri. Meni je najljepši gol kojeg je Denis Irwin dao Wimbledonu. Dotakli smo loptu 27 puta prije gola. Svi igrači Uniteda su dotakli loptu prije gola“, rekao je Alex.



Teško da će se u bilo koje doba, u budućnosti, pojaviti takav trener. Do ujutro bismo mogli nabrajati sve ono što je Sir Alex osvojio. Zaboravite na kratko United. Čovjek je sa Aberdeenom pobijedio veliki Real Madrid u finalu Kupa pobjednika kupova. Sa Manchesterom je osvojio sve. Stvorio je klub koji je potpuno dominirao Premiershipom punih 20 godina. Zbog toga morate biti najveći. Brojke sve govore. Uspjesi sve govore. Zaostavština sve goovori. Na Teatru snova se gledala predstava koju nigdje niste mogli naći na Planeti osim u Manchesteru. Sve zahvaljujući najpoznatijem Škotu u svijetu fudbala. Čovjek se radovao nakon svakog gola kao da mu je bio prvi.

„Kada sam 1993. godine osvojio svoj prvi Premiership, želio sam da moji igrači ostanu fokusirani, čvrsto na zemlji. Na taj način sam želio zadržati prednost i ojačati snagu Manchester Uniteda. Rekao sam tada: 'Neki se ljudi žele odmarati, samo žele otići u Saltcoats, 25 milja udaljenu obalu od Glasgowa. Neki ljudi žele samo to. Neki su sretni ako mogu ostati kod kuće i gledati patke kako plivaju u jezeru. A neki žele otputovati na Mjesec“, rekao je Ferguson svojim fudbalerima.

Nema onoga što Sir Alex nije osvojio. On je zasigurno otputovao na Mjesec. Na fudbalski Mjesec. Zato i jeste najveći ikada. The Greatest. 

Novinar: Haris Ahbabović