Podsjećamo, Topnici su u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka poraženi u Munchenu od Bayerna sa visokih 5:1, što je potpuno isti rezultat kao i prošle godine na istom stadionu kada su Wengerovi fudbaleri poraženi od istog protivnika. U dvije posljednje utakmice na Alianz Areni Arsenal je primio čak deset golova. 

Već više od deset godina za Arsenal važi ustaljena praksa da se za nešto ozbiljno bore do januara ili februara, a nakon toga sve borbe padaju u mutnu vodu, te slijedi borba za treće ili četvrto mjesto u Premiershipu, ili za finale nekog od engleskih kupova. Topnici još od 2004. godine i vremena čuvenih Nepobjedivih čekaju na titulu prvaka Engleske, Liga prvaka je svake godine naučna fantastika, dok se jedini uspjeh traži preko FA kupa ili Liga kupa. Mnogo je razloga zbog kojih se Arsene Wenger trenutno ne može smatrati vrhunskim menadžerom, te zbog kojih se sve više govori da ovaj Francuz više nije idealan trener za Topnike.

1) Zastarjele metode

Fudbal je nevjerovatna igra koja iz dana u dan toliko napreduje da je to ponekad veoma teško shvatiti i pratiti. Svi današnji treneri, gdje god da se nalaze ili da rade, se moraju prilagođavati nekim novim rastućim trendovima u svijetu fudbala.

Barcelona je, primjera radi, sa čuvenom tiki-takom pokorila Evropu i svijet, a slično je napravila i reprezentacija Španije. Ta formula je davala sjajne rezultate tri ili četiri godine, ali nakon toga je bilo jasno da je to formula koju uskoro treba mijenjati. Slično je i sa, primjera radi, Rehagelovom Grčkom koja je 2004. godine osvojila Euro, ali kasnije nikoga od ozbiljnijih reprezentacija više nije mogla da pobijedi. Slično je i sa Ranierijevim Leicesterom koji je u maju 2016. godine bio prvak Engleske, a danas, 10-ak mjeseci kasnije, se bori za opstanak. 

Jednostavno je, kada vas protivnici pročitaju vrijeme je da mijenjate sve svoje fudbalske navike i da smišljate neku novu formulu za uspjeh. Wenger takvu formulu nema već deset godina. Francuz ide po sistemu "stare slave", pa daj šta daš.

2) Francuz koji se pravi Englez

Tvrdoglavost je ozbiljan poremećaj u fudbalu koji je sa lica zemlje zbrisao mnoge velike trenere. Jose Mourinho je tako zbog svoje tvrdoglavosti platio poslom prvo u Real Madridu, a kasnije je zbog još veće tvrdoglavosti platio poslom u Chelseaju.

Nisam rekao da treneri moraju slušati i uvažavati mišljenja svake barabe koja se pojavi na ovom svijetu, ali treneri koji namjerno izostavljaju neke svoje igrače iz rostera ili namjerno rade suprotne stvari samo kako bi dokazali da javnost nije upravu su oni koje će lična sujeta ili ego skupo koštati. Rezultat je jasan, javnost će iz vas isisati posljednji atom trenerske genijalnosti, a od vas će napraviti maleno derište koje zbog sujete ne vidi dalje od svog nosa.

Arsene Wenger godinama ima sličan problem. To je jedan od najboljih primjera u svijetu fudbala, od svih trenera koji postoje, gdje je trener toliko tvrdoglav da rijetko kada može priznati da je upravo on isključivi krivac za lošu igru svoga tima. Wengeru su uglavom u posljednjih nekoliko godina krivi svi osim njega. Sudije, grubi protivnički igrači, navijači... Šta reći o treneru koji vodi jedan od najboljih klubova na Planeti, u najjačoj fudbalskoj ligi na svijetu, te koji kaže da je njegov tim izgubio od Watforda na domaćem travnjaku jer se igrači nisu dovoljno zagrijali pred utakmicu? To od Contea ili Ancelottija nikada nećete čuti.

3) Škrtarenje kada su u pitanju transferi

Arsenal je ekipa koja je u posljednjih 10 godina imala užasnu transfer politiku. Uredu, klub jeste zaradio mnogo novca, prodao je neke fudbalere za ogromne novce (primjer, Fabregasa su iz Barcelone doveli za 300.000 eura, a kasnije su ga istoj Barceloni prodali za 40 miliona eura), ali to nije donijelo rezultate. Svi ti transferi jesu donijeli ozbiljne novce, ali ne i rezultate.

Godinama se vukla ta ustaljena priča da Arsenal mora da prodaje svoje najbolje igrače kako bi isplatio dugove zbog izgradnje Emiratesa. Ipak, prije tri godine je napokon objavljeno da je klub na snažnim nogama, te da su dugovi oko Emiratesa prošlost. Tri godine kasnije, Arsenal se još uvijek nije pomakao sa mrtve tačke. 

Klub je i dalje u istoj poziciji u kojoj je bio i prije 10-ak godina. Mnogi će reći da je Stan Kroenke, većinski vlasnik Topnika, glavni uzrok škrtarenja, ali je činjenica također da je Arsene Wenger diplomirani ekonomist i idealan čovjek za bogatog Amerikanca kojeg fudbaler uopće ne zanima. Barem "fudbal" kako ga mi u Evropi zovemo.

4) Vlasnici koje zanima samo novac, a ne trofeji

Fudbal se igra zbog trofeja i medalja. Tajkuni koji uđu u fudbal (barem većina njih) ima potpuno pogrešno shvatanje fudbala. Jedan od njih je i Stan Kroenke, Amerikanac koji je vlasnik Los Angeles Ramsa, Colorado Mammotha, Colorado Rapidsa i Denver Nuggetsa, te koji je većinski vlasnik Topnika iz Sjevernog Londona.

Arsenal danas ima problem kojeg je prije nekoliko godina imao Manchester United sa porodicom Glazer. Ipak, porodica Glazer je na vrijeme shvatila da navijači Uniteda neće trpiti nikakva američka sranja, pa su odlučili spustiti loptu na zemlju i tako se posvetiti fudbalu, a ne biznisu. Kroenkea fudbal uopće ne zanima. Uostalom, tog čovjeka veoma rijetko možete vidjeti na tribinama Emiratesa, kao što Romana Abramoviča redovno viđate na tribinama Stamford Bridgea.

Alisher Usmanov, prema nekim informacijama najbogatiji čovjek Rusije, je drugi većinski vlasnik Arsenala i čovjek koji se godinama bori sa Kroenkeom kako bi kupio Arsenal. Mnogi u Londonu priželjkuju njegov dolaza kao šefa Arsenala, ali je problem u tome što oni koji se pitaju ne žele ovog rođenog Uzbekistanca za vlasnika Arsenala. U slučaju preuzimanja Topnika, Usmanov je obećao da bi od kluba napravio mnogo veće čudovište nego što su to arapski šeici napravili od Manchester Cityja ili Roman Abramovič od Chelseaja.

5) Mentalitet gubitnika, a ne pobjednika

Ovo je jedan od glavnih razloga što Wengerovom timu jednostavno ne ide kada je to najpotrebnije, što se vidjelo sinoć na Alianz Areni. Na prste jedne ruke se mogu izbrojati fudbaleri koji odskaču od ostataka rostera Arsenala i koji ekipi donose taj šampionski duh. Možda i jedini fudbaler u timu Arsenala, koji ima takav mentalitet, je Čileanac Alexis Sanchez.

Ostali su potpuno izgubljeni, dok se to posebno odnosi na igrače koji su već pet ili šest godina u dresu Arsenala, ili čak više. To su fudbaleri koji nisu navikli na šampionske titule, na velike uspjehe u Ligi prvaka. To su igrači koji su navikli da budu u vrhu, ali da ne budu šampioni. To su igrači koji su navikli da uvijek budu treći ili četvrti.

Utakmica protiv Watforda na Emiratesu od prije par sedmica to najbolje oslikava. Dok su se svi ostali stopili u dnevno sivilo, jedini koji se imalo trudio da bilo šta promijeni bio je upravo Alexis Sanchez. To je upravo onaj mentalitet kojeg je imala ona čuvena generacija Topnika sa Henryjem, Vieirom, Piresom i Bergkampom.

Osim toga, problem predstavlja to što Arsene Wenger teško može motivisati svoj tim. Najbolje se to vidi u slučaju Mesuta Ozila. Kod Josea Mouriha u Real Madridu je bio jedan od najboljih igrača na Planeti, kod Wengera je samo čovjek za svako četvrtu ili petu utakmicu. Ozil u velikim utakmicama ne postoji. Iza leđa ima trenersku statuu koja ga ne može motivisati.

6) Živi se od stare slave

Arsenal sa kraja devedesetih i početkom novog stoljeća je bio jedan od najboljih klubova na svijetu. Klub se redovno borio za titulu prvaka Engleske, a u Ligi prvaka su padali neki od najvećih klubova tog vremena (sjetite se samo pobjede protiv Intera u Milanu od 1:5). Šlag na tortu je stigao 2006. godine kada su Topnici igrali finale Lige prvaka sa Barcelonom i kada ih je 12 minuta dijelilo od titule šampiona Evrope.

Oni koji i danas brane Arsenea Wengera kažu kako je to najuspješniji menadžer u historiji Arsenala. Rekli su istinu, ali isto tako nisu naglasili da je isti taj Wenger u Premier ligi bez titule već 13 godina, te da u Ligi prvaka već pet godina ne može dalje od osmine finala. Izuzev dva FA kupa u posljednjih 10-ak godina, Wenger nije osvojio ništa više.

Čovjek koji je na klupi Arsenala preko 20 godina ima tri titule prvaka Engleske, a posljednja je osvojena još prije 13 godina. Trinaest godina praznine je jače od sedam godina sa titulama.

7) Arsenal na terenu nema istinskog vođe

Nekada je to bio Tony Adams, a nakon njega su stigli Patrick Vieira, Thierry Henry, Dennis Bergkamp, pa i Robin van Persie. Arsenal danas nema takvog fudbalera. 

Kada biste izdvojili samo jednog igrača od sadašnje generacije Arsenala, koga biste izdvojili na mjesto vođe? Mesuta Ozila koji igra svako petu utakmicu (prethodne četiri je samo fizički prisutan)? Teško.

Zanimljivo mi je bilo gledati Thomasa Vermaelena prije nekoliko sezona kada je vrištao na sudiju jer je dosudio prekršaj za Tottenham. To je endemska vrsta fudbalera koja u Arsenalu više ne postoji. Obavi svoj posao kako možeš, uzmi novac i to je to. Do sljedeće utakmice. Vieira bi krv mokrio da se nađe u nekoj od situacija u kojoj se danas nađu Oxlade-Chamberlain, Mustafi ili Ozil. Igrač sa karizmom, kao pokretačka snaga i glavni motor, je nešto što Topnici odavno nemaju. To je dio koji nedostaje.

8) Boring, boring Arsenal

"Boring, boring Arsenal" je parola koja je dugo godina unazad bila etiketa koja je bila zalijepljena za Arsenal. Nakon toga je stigla sjajna generacija Topnika koja je igrala atomski fudbal i nogomet od kojeg vam zastaje dah. Blitzkrieg kontre sa druge planete. Pakleni fudbal. Mnogo prije Barcine tiki-take.

Arsenal danas nije ni sjena te ekipe, niti se za ovaj tim uopće može reći da igra tako lijep fudbal. Pogledajte samo utakmice u kojima se Arsenal muči sa trećerazrednim protivnicima, a mnogo ih je bilo u proteklim sezonama. Sva igra se zasniva na napadima po boku, rijetko se kada "podvaljuju" lopte kroz sredinu, a da ne pričamo o igri kratkih, brzih i preciznih pasova koja je godinama krasila Arsenal.

Razlog leži i u samom Wengeru i njegovim zastarjelim fudbalskim metodama koje su iste bile i prije 15 godina, baš kao što izgledaju danas. Wenger jednostavno nema sastojke koji su potrebni za takav fudbalski kolač.

Osim toga, u posljednje vrijeme čovjek užasno nervira sve navijače Topnika na svijetu svojim čestim rotacijama u ekipi. Kao da gledamo Rafu Beniteza u tijelu oronulog i istrošenog Arsenea Wengera.

Zanimljivo je sinoć i danas bilo gledati rekacije navijača Arsenala širom svijeta, posebno onih koji su platili pravo bogatstvo kako bi sinoć na Alianz Areni bodrili svoj klub.

"Niko im ne bi rekao ništa da su dali 120 posto od sebe, pa opet izgubili 5:1. Gledao sam snimak trećeg gola. Mustafi se objašnjavao sa Bellerinom ko koga treba da čuva, dok su se Lewandowski i Thiago hladno ušetali u gol. A nakon toga su se samo okrenuli i rekli: 'O je****, primili smo još jedan gol'. Arsene Wenger mora reći 'zbogom'. Hvala ti druže, ali je vrijeme da ideš", rekao je navijač Topnika DT nakon utakmice.

"Arsene Wenger je prevarant. U dvije utakmice na Alianz Areni smo primili 10 golova. Dosta mi je više ovog sr***. Vrijeme je da ovaj lik ode, samo sramoti klub. Odj*** više od Arsenala, odlazi. Dugo mi je trebalo da uđem na stadionu, jer sam imao problema sa kartom, ali mi je sada krivo što sam uopće došao ovdje. Ovo je šala. Ako produži ugovor na još dvije godine, ja ne želim da gledam više ovaj tim. Boli me briga za sve", rekao je ispred Alianz Arene nakon utakmice Troopz.

Menadžer Arsenala je prije dva dana rekao kako će na ljeto razmisliti o tome da li će produžiti ugovor sa Topnicima. Brojni navijači Arsenala su sinoć poslali jasnu poruku Francuzu da više nije dobrodošao u klubu. 

U jesen 1996. godine, kada je došao u Arsenal, mediji su pisali "Arsene who?". Bojim se da će se tako i okončati njegova karijera na Emiratesu, posebno ako se bude držao drugog zaključka (broj dva) iz ovog teksta.

Novinar: Haris Ahbabović