Umjetnost je, kao i uvijek, i u svemu, najuzvišeniji način prenošenja vlastitih misli svijetu oko nas. To je put, koji u svojoj suštini, uvijek nastoji akcentirati univerzalne vrijednosti, bilo da je to književna, auditivna ili vizuelna vrsta umjetnosti. U jednoj od bošnjačkih zajednica u Americi, u gradu Albanyju, živi  mlada umjetnica, slikarka,  Arnela Mahmutović, koja nam u razgovoru za Source.ba portal otkriva svoje viđenje „kulturne geografije”.  

Arnela Mahmutović je rođena u Hamburgu, 10. jula 1994. godine, u gradu u kojem se njeni roditelji boravili nakon iseljavanja iz mjesta Bijelo Polje, u Crnoj Gori. Uz svoju porodicu, 1999. godine, seli se u Ameriku. Nastanjenu u oblasti glavnog grada savezne države New York, Albanyja, Arnela je danas bachelor likovne umjetnosti u slikarstvu, koju stiče na Faukultetu umjetnosti u Maineu (MECA), tokom proljeća 2017. godine. Prije MECA-e, Arnela je pohađala zajednički koledž Hudson Valley i dobila je AS diplomu (diplomirani saradnik)  u oblasti likovne umjetnosti. Danas, u toj oblasti, ona je radni umjetnik i pedagog. Također, planira nastavak studija. 

Source.ba: Pamtiš li period u kojem postaješ svjesna svog talenta?

Arnela Mahmutović: Ljubav prema umjetničkom stvaranju bila je oduvijek prisutna u meni. Od malih nogu, pokušavala sam da razumijem svijet oko sebe kroz vizuelnu predstavu, jer, sam verbalni izraz nije bio dovoljan za mene - ostvarivanje vizuelne komunikacije sa svijetom koji me okružuje, slikanjem, bilo je iznimno važno za mene.

Source.ba: Da li su tvoji roditelji primjetili tvoj talenat u tom, ili kasnijem periodu, i kako su reagovali kada su shvatili da se želiš intenzivno baviti slikarstvom?

Arnela Mahmutović: Obično, roditelji su zadovoljni djecom koja svoju kreativnost pokazuju na taj način, ali smatraju to mnogo više hobijem, ali i u tom pogledu, podržali su me. Kada sam završila srednju školu i odlučila se fokusirati na slikarstvo, na koledžu, nisu bili baš uzbuđeni mojim izborom. Mislim, i razumijem da im je teško zamisliti uspješnu budućnost na tom polju.  Vjerujem da su moja posvećenost i istinska sreća studirajući nešto što sam željela, pomogle da promjene njihova razmišljanja u izvjesnoj mjeri, iako sam sigurna, da još uvijek misle kako bi bilo bolje da sam napravila drugačiji izbor. Ali, zahvalna sam im što poštuju moj izbor i slobodu da donosim vlastite odluke. 

Source.ba: Inspiriše li te svakodnevnica u kojoj živiš ili  inspiraciju pronalaziš u skupu životnih trenutaka i osjećanja?

Arnela Mahmutović: Ponekad jedno, ponekad drugo, a ponekad i oboje. Svaki dan donosi novu ideju ili kreativan impuls - moje slike će se mijenjati svakog dana u zavisnosti radim li na njima. Naravno, postoji osnovna nit koja se provlači kroz moj rad, a to je moje ukupno iskustvo koje sam stekla i koje stičem - do trenutka sadašnjosti. Ne vezujem se za ono što me inspiriše u sadašnjem momentu, znajući da se to može promijeniti u bilo kojem trenutku, bez moje volje. 

Source.ba: Razlike su ogromne, što je činjenica. Smatraš li da nas ta kulturološka razlika može sprječiti u tome da živimo život slobodnog čovjeka, ako su razlike sa kojima se susrećemo, ustvari, predstavljaju izazov koji uvijek, i iznova, nastojimo premostiti? Kako se Bošnjaci nose sa tim izazovom u Americi? 

Arnela Mahmutović: Kulturne razlike mogu utjecati samo na slobodu onih koji takve razlike tretiraju kao nešto negativno. Što se više suprotstavljamo bilo kojoj kulturi, manje smo mirniji. Harmonija se može postići. Mnogi Bošnjaci u Americi to ne razumiju. U poziciji u kojoj jesu, u američkoj kulturi, teško će, s takvim ne/razumijevanjem, ići u korak sa zahtjevima savremenog doba.  Treba da znamo, da postoji nešto što se može naučiti iz svake kulture, bez odustajanja od vrijednosti vlastite kulture. 

Source.ba: Koji su to razlozi koji dovode čovjeka u situaciji da se odrekne kulture svojih predaka? Odriču li se Bošnjaci?

Arnela Mahmutović: Vjerujem da odbacivanje vlastite kulture ima svoje uzroke i u odgoju pojedinca. Pozitivna iskustva sa vlastitom kulturom obično će rezultirati i posvećenost tradiciji vlastite kulture, dok će negativno iskustvo, vjerovatno, dovesti pojedinca u situaciju da, umjesto u svojoj, pronađe u drugoj kulturi njemu prihvatljive vrijednosti, i jer se tamo osjeća prihvaćenijim. Naravno, mnogi Bošnjaci se odupiru, na neki način, američkoj kulturi, kao i bilo kojoj drugoj. Neki će pobjeći od toga ko su i odakle su došli,  kao da žele time pobjeći od obaveze da podrže svoj vlastiti kulturni identitet. Također, postoji pritisak 'uklapanja' u kulturu koja, možda, ne prihvata one koji su drugačiji. To je nešto sa čime će se Bošnjaci - Amerikanci nositi tokom čitavog života.

Source.ba: Vjeruješ li u mogućnost dijaloga, konkretno, američkog načina života - američke kulture i bošnjačke kulture?

Arnela Mahmutović: Naravno, dijalog postoji. Bošnjaci su sada uključeni u uspjeh Amerike kao zemlje. Idemo u školu, radimo i pomažemo da zemlja napreduje. Da bi se to desilo, mora da postoji dijalog.

Source.ba: U pogledu tvog umjetničkog izražaja, i pomenutog motiva, kakve su reakcije ljudi s kojima živiš svoj svijet umjetnosti?

Arnela Mahmutović: Glavna publika od koje sam imala zadovoljstvo da dobijem povratne informacije bile su moje kolege, vaspitači i prijatelji. Njihove reakcije su uglavnom konstruktivna kritika mog ličnog rasta kao umjetnika - značajno je poboljšati vlastitu umjetničku praksu sa bilo kojim konceptom koji nas zanima. Od ljudi koje ne poznajem lično, dobila sam mnogo pitanja,  na koje sam uživala davati odgovore, jer znam da većina odbacivanja nepoznate kulture jeste rezultat nedostatka znanja. Zahvalna sam, većina reakcija su pozitivne i otvorene.

Source.ba: Koliko se osjećaš Amerikankom, a koliko Bošnjakinjom? 

Arnela Mahmutović: To nije nešto što mogu jednostavno odgovoriti. Ne mislim da je važno mjeriti koliko sam ja u svakoj kulturi - to je odnos koji je u stalnom toku.

Source.ba: Poznato je s koliko emocija Bošnjaci, ma sa kojih prostora bili, doživljavaju BiH. Posebno emocionalan odnos prema Bosni i Hercegovini imaju Bošnjaci koji žive, ili su živjeli van teritorija današnje Bosne i Hercegovine, kao što je i tvoja porodica.  Kako si je ti doživjela, ili kako je doživljavaš? 

Arnela Mahmutović: Postoji način života unutar bošnjačko-američkog domaćinstva koji održava kulturu živom. Na ovakav način i doživaljavam Bosnu i Hercegovinu. Posvećenost mojih roditelja kulturi Bosne i Hercegovine i ljubav prema njihovoj, na neki način matičnoj zemlji, uveličalo je i moju ljubav i vezu sa Bosnom i Hercegovinom. Mnogo puta sam dolazila, i iako nikada nisam živjela u Bosni, osjećam kao da jesam. 

Source.ba: Poučena iskustvom susreta sa ostalim kulturama, koju bi poruku, za kraj, ostavila našim čitateljima?
 
Arnela Mahmutović: Postoji ljepota u razlikama među ljudima. Mnoge su beneficije, koje različitosti i spremnost na prihvatanje novih ideja i vrijednosti, nose sa sobom. I sama, privlačenjem pažnje na ovakve teme, učestvujem u kreiranju platforme za razgovor kultura.

Novinar: Haris Ahbabović