To je deseti kvalifikacioni ciklus u kojem nismo izborili jedno veliko takmičenje, pa nam onda ostaje samo taj plasman na Mundijal u Brazil iz 2014. godine. Ovih dana slavi se godišnjica tog kultnog plasmana kada smo u posljednjoj kvalifikacionoj utakmici u Žalgirisu pobijedili Litvance sa 1:0 golom Vedada Ibiševića, koji je neku noć protiv Estonije, vjerovatno, odigrao svoj posljednji meč u svetom dresu bh. reprezentacije.

Kako to obično i biva, zbog neplasmana svoje reprezentacije na Mundijal, svako će imati neke svoje favorite i miljenike na predstojećem Mundijalu. Ja? Ja ću navijati za reprezentaciju Egipta. Kaže mi jedan prijatelj prije nekoliko godina, dok smo se raspravljali koja je to najbolja afrička reprezentacija:

"Egipat nije najbolja afrička reprezentacija, ali jeste najsrčanija. Zbog toga su ponovo osvojili Afrički kup nacija".

Gotovo 90.000 ljudi na Borg El Arab stadionu u Aleksandriji. Iskren da budem, u prvi mah sam pomislio da na stadionu ima barem 120.000 ljudi jer je atmosfera, koja se mogla osjetiti putem malih TV ekrana, bila nevjerovatna. Nestvarna. Sa druge planete. Jedna utakmica je bila dovoljna da shvatiš koliko je fudbal veliki. Samo jedna utakmica je bila dovoljna da shvatiš kako ta luda igra može da poveže ljude iz svih krajeva svijeta. Samo jedna utakmica je bila dovoljna da vrištiš od sreće, da ti se onda samo par trenutka kasnije ruši svijet i da se onda podižeš iz pepela, kao najsjajniji feniks. Faraoni. Kako ih je samo divota gledati. Ja znam za koga ću navijati na Mundijalu u Rusiji.

Očaj i suze Mohameda Salaha kod izjednačujućeg gola Konga. Očaj na tribinama. Plač. Suze. Nemoć. Toliko toga je ova prelijepa zemlja lošeg doživjela i proživjela u posljednje vrijeme. I onda kada je napokon stigao trenutak da nacija bude obradovana barem jednom jedinom činjenicom koja se zove loptanje, došao je momenat da se kaže "Ne može". Ali, tu je dragi Bog. Kao što jedan moj prijatelj, nakon utakmice, napisa na Facebooku:

"Vjerujte, volite, i budite hrabri. Dragi Bog će se pobrinuti za ostalo."

Egipat. Ta prelijepa zemlja atomskog historijskog nasljeđa. Zemlja piramida i dobrih ljudi. Zemlja Amra Diaba. Zemlja Mohameda Aboutrike, mog omiljenog fudbalera svih vremena koji dolazi sa "crnog kontinenta". Nije bio tu, sa svojim saigračima, na zelenom travnjaku, ali ih je dostojanstveno ispratio na Mundijal. U studiju. Sa suzama u očima. Hej prinče egipatski, jesi li vidio kako su tvoji dojučerašnji reprezentativni drugovi pokorili fudbal?!



"Gotovo je. Gotovo je. Aboutrika, Aboutrika. Egipat je prvak Afrike", vrišao je na sav glas komentator tokom finala Afričkog kupa nacija 2006. godine. Egipat je tada kao domaćin u velikom finalu pobijedio Obalu Slonovače nakon boljeg izvođenja penala.

Ovaj put nije bilo Aboutrike, ali je bilo komentatora koji je kroz suze vikao:

"U ime Allaha Milostivog, Samislosnog. U ime Allaha Milostivog, Samislosnog. Hvala ti, Bože. Hvala ti, Bože. Allah je najveći. Egipat je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji".

Egipat je kasnije, nakon te 2006. godine,  još dva puta zaredom, bio prvak, a isti ovaj Aboutrika je bio glavni junak bajkovite priče. To finale od prije 11 godina je ostalo upamćeno po komičnoj situaciji kada se Mido htio da potuče sa selektorom Egipta, Hasanom Shehatom, koji ga je izveo iz igre. To je isti onaj lik koji je makazama gađao Zlatana Ibrahimovića, dok su još zajedno dijelili svlačionicu u Ajaxu, te ga umalo pogodio u glavu. Egipatski mangup. Egipatski Ibra. Vrlo brzo su se pomirili nakon tog incidenta u svlačionici.

Ali, opet mi je samo u mislima Aboutrika. Princ srca. Mađioničar sa loptom. Svetac. Tako ga zovu Egipćani. Nedavno je objavljena vijest da ga je vlast na čelu sa Al-Sisijem proglasila teroristom. Zamislite! Jedan od najvećih fudbalera u historiji Egipta, jedan od najboljih afričkih fudbalera svih vremena je terorista. Mađioničar sa loptom. Egipatski heroj. Afrički heroj. Planetarni heroj. Moj heroj. Muhamed Aboutrika. Kad god mi neko spomene Egipat sjetim se samo jednog imena. Valjda je to zbog toga jer ta zaluđena fudbalska krv teče mojim venama.

Koliko je bio dominantan govori podatak da je četiri godine zaredom u svojoj zemlji dobio nagradu za najboljeg fudbalera godine. Legendarnu utakmicu, na kojoj ga je prepoznala Planeta (ili oni koji do tada nisu čuli za njega), odigrao je 2009. godine na Kupu konfederacija protiv selekcije Brazila, kada je Egipat poražen sa 4:3. Talijanski novinar, Gabriele Marcotti, je nakon te utakmice napisao:

"On je vjerovatno najveći fudbaler u historiji fudbala sa diplomom magistra filozofije koja je obješena na zidu njegove sobe. On je vjerovatno najbolji igrač Planete koji trenutno ne igra u Južnoj Americi ili Evropi. Mnogi se pitaju zašto nije išao u Evropu da igra protiv onih najboljih, nije imao mu**, ili nije imao ambiciju? Međutim, Muhamed je zadovoljan sa onim što ima u Egiptu, voli svoju zemlju. Žestoko je voli, zato nije išao u Evropu. Njega jednostavno nisu mogli privući milioni Primershipa ili Primere", napisao je Marcotti.



Faraoni slave svog novog princa, koji je sveti fudbalski gral preuzeo iz ruku Mohameda Aboutrike. Egipat slavi svog najponosnijeg sina. Mohameda Salaha. Fudbalera Liverpoola koij je protiv Konga postigao dva gola i tako odveo svoj nacionalni tim na SP u Rusiji.

Šta je ono što spaja ova dva fudbalska princa? Dvije su stvari koje vežu ovu dvojicu fantastičnih fudbalera. Obojica pred utakmice uče Kur'an. Aboutrika je proslavljajući golove često znao nositi majicu na kojoj je pisalo: "Mi smo tvoji sljedbenici, o Božiji poslaniče", aludirajući na Božijeg poslanika Muhammeda a.s. po kojem je i dobio ime. Mohamed Salah gotovo nikad ne propušta priliku da prilikom postizanja gola za reprezentaciju ili svoje klubove padne na sedždu i zahvali se Bogu na svemu.

Nakon što je postigao gol u pobjedi Egipta nad Sudanom na Afričkom kupu nacija 2008. godine, Aboutrika je podigao dres ispod kojeg se nalazio natpis: "Moje misli su uz narod Gaze". To je bio njegov protest na desetodnevnu blokadu Gaze od strane izraelske vojske. Zbog toga je dobio žuti karton, a umalo je bio suspendovan od strane FIFA-e koja je imala namjeru da ga kazni. Ipak, Afrička fudbalska federacija ga nije željela kazniti zbog toga. 

Mohamed Salah se, dok je još bio član Basela, odbio rukovati sa fudbalerima Maccabija iz Tel Aviva zbog političkih statova Izraela prema Palestincima. Brojni otočki mediji su naveli da je to bio jedan od razloga zbog čega se Salah kratko zadržao u Chelseaju, s obzirom da je Roman Abramovič, vlasnik Chelseaja, hebrejske vjeroispovijesti.

"U svojim mislima igrat ću u Palestini, a ne u Izraelu. Uradit ću sve da postignem gol i da moj tim prođe dalje. Cionistička zastava neće biti obješena u Ligi evropskih šampiona", rekao je Salah pred utakmicu njegovog nekadašnjeg kluba Basela i Maccabija.



Mislio sam da nakon Hasana Shehate neće doći bolji selektor za reprezentaciju Egipta. Ali onda, njegovo fudbalsko-doktorsko i mangupsko visočanstvo, Hector Raul Cuper, sjeo je na užarenu klubu Faraona i napravio historijski uspjeh sa selekcijom Egipta.

Za one koji su slabijeg sjećanja, to je onaj lik sa cigaretom u ustima koji je se zlatnim slovima ispisao u knjige španske Valencije. Vodio je ovaj tim do dva uzastopna finala Lige prvaka. Predvodio je onu fantastičnu Valencijinu generaciju koja je igrala najljepši fudbal na Pirinejima sa Mendietom, Killy Gonzalezom, Canizaresom, Claudiom Lopezom i ostalim velikanima sa početka novog stoljeća. 

Egipćanima će ovo biti tek treći nastup na Svjetskom prvenstvu. Prvi put su nastupali još daleke 1934. godine u Italiji, a posljednji put to je bilo 1990. godine u Italiji. Rekorderi su po broju osvojenih titula na Afričkom kupu nacija. Osvojili su sedam titula, a od 2006. do 2010. godine su uspjeli osvojiti tri uzastopne titule šampiona. Čuvena generacija predvođena Aboutrikom, a tu su još bili Mohamed Zidan, Amr Zaki i neprikosnoveni Essam el-Hadary.



A šta reći za golmana egipatske reprezentacije, Essama el-Hadaryja. 44 godine na leđima i preko 150 nastupa za reprezentaciju. Dijete Kafr Al-Battikha. Essam el-Hadary. Koliko su komentatori to ime samo puta ponovili tokom posljednjih 20 godina.

Radujte se sinovi, egipatski. Radujte se faraoni fudbalski. Rusijo, pripremi se za najljepšu fudbalsku priču. Siguran sam da će na Mundijalu u Rusiji ostaviti veliki trag. Ne poznajem trenutno srčaniju reprezentaciju od svih ovih koje su se plasirale na SP.

Raduj se planeto fudbalska, stižu vam fudbalska braća. Stižu vam Faraoni. Neka vas sreća prati, sinovi egipatski!

Novinar: Haris Ahbabović