Galskim pijetlovima to i neće biti neki podvig "aman zaman", što bi rekli ljudi u BiH. Znaju oni kako se osvaja Evropsko prvenstvo. Zna to ona Platinijeva generacija iz 1984. godine, a zna i ona Zidaneova iz 2000. godine. Sa druge strane, jedna mala zemlja, Bosna i Hercegovina, nikada bliže nakon 2003. godine i one čuvene utakmice sa Dancima na Koševu nije bila bliža šampionatu Staroga kontinenta. Treba nam 'samo' da pobijedimo dvostruke evropske šampione i prvake svijeta u njihovom gnijezdu, istom onom gnijezdu gdje su '98. rešetali nemoćne Brazilce. Treba nam samo da pobijedimo Francuze, ali kako?!

Suzik, Suzik!

Čitaju se sastavi reprezentacija. I nakon svakog našeg izgovorenog imena, čuju se salve zvižduka, ali onda muk i potom aplauz. Spiker je izgovorio "Safet Suzik" (onako kako Francuzi izgovaraju ime Safeta Sušića, prilagođeno svom jeziku i izgovoru). Francuz srednjovječnih godina koji sjedi pored mene na vrhu Stade de Francea ustaje i aplaudira i odaje poštovanje nakon izgovorenog imena "Suzik". 

Pariz nije zaboravio svog princa. Pariz nije zaboravio svog heroja. Pariz nije zaboravio svoju legendu. Pariz nije zaboravio Safeta Sušića. I nije ga džaba ugledni France Football 2010. godine, samo godinu dana prije te utakmice, proglasio za najboljeg igrača PSG-a svih vremena i za najboljeg stranog fudbalera koji je ikada igrao u francuskoj Ligue 1. A kakva su samo imena nosila dres Parižana nakon Papeta.

Koliko je veliki Safet Sušić znaju svi, samo, izgleda, mi ovdje u Bosni nismo toga svjesni, niti želimo da odamo priznanje čovjeku koji je toliko toga napravio u svojoj odličnoj fudbalskoj karijeri. Kada kažem "mi", mislim na nas, obične ljubitelje fudbala, one koji se raduju svakoj lopti koja pređe gol liniju i zakotrlja se u mreži. Za neke je Safet Sušić najveća legenda bh. fudbala, za neke je veliki protivnik, ali čovjek koji se mora poštovati, a za neke kojima je život ispunjen uglavnom mržnom samo obična "teleća glava". Da, znate i sami da su ga takvim pogrdnim imenima nazivali ljudi koji su kritikovali rad tadašnjeg selektora BiH, nakon poraza od Nigerije na Mundijalu u Brazilu, te posebno nakon poraza od Izraela u kvalifikacijama za Euro 2016. godine. Čovjek koji spada u red najvećih fudbalera koji su ikada hodali Evropom u svojoj rodnoj zemlji dobio je nadimak "teleća glava". I onda se pitamo, iz dana u dan, što nam je sve ovako i što smo u debelim gov****. Evo, ne znam više... Da se vratimo Papetu. Jer, ovo je priča o njemu. Jučer je proslavio svoj 65. rođendan.

Safet i Sead, bratska ljubav

Prije samog dolaska na stadion Koševo, na kojem će ispisati toliko magičnih nota, Safet Sušić je ostao u svojim rodnim Zavidovićima da završi automehaničarski zanat, a nakon zanata je došlo vrijeme da se zabavi i fudbalom. Fudbalom na ozbiljnijem nivou, na onom profesionalnom nivou. Stariji brat, Sead, već se afirmisao kao fudbaler, ali Sead je imao uvijek taj neki sindrom, primjera radi, čuvenog malca iz Dortmunda koji će igrati mnogo kasnije, Larsa Rickena. Sindrom vječitog talenta. Za sve one koji su gledali Seada, kažu da je bio veći fudbalski talenat od Safeta, te da je mogao postići mnogo toga, mnogo više nego što jeste. Ali, nije. I sam Sead je rekao da nije previše ozbiljno shvaćao fudbal, kao što je to činio njegov mlađi brat. Safet je rastao u vrijeme kada su svi od Seada očekivali da bude nova zvijezda tadašnjeg jugoslovenskog fudbala. Preduslove je imao, potpisao je za Zvezdu, najjači klub tog vremena na Balkanu.

"Džaba ti brat, bolan, ako nisi talentovan. Treba se dokazati na terenu. Igrao sam sa Krivajom utakmice, a onda su me zapazili ljudi iz Sarajeva. Mogao sam na Koševo i godinu dana ranije, ali sam ostao u Zavidovićima da završim automehaničarski zanat. Moj brat Sead je mogao da postigne mnogo više, jer je imao sjajne uslove", ispričao je svojevremeno Safet Sušić.

"Tačno je da sam mogao mnogo više da napravim do sada, ali znate kako je to, mladost - ludost. Dođeš iz maloga u veliki grad i sve te privlači, sve želiš da probaš. Safet je kao momak bio u Zvezdi na probi, ali ne znam što ga nisu primili. Neki stručnjaci su navodno rekli da je previše spor", kaže Sead Sušić u izjavi koja je stara više od 45 godina.

Još tada, u to vrijeme kada je počinjala Safetova velika karijera, Safet je tvrdio da ne bi volio biti u istom timu sa Seadom, dok je Sead mislio drugačije.

"Ne bih! Sead tokom igre mnogo priča i galami, a meni se to ne dopada dok igram", rekao je Safet o svom bratu.

"Naravno da bih. Mislim da bismo se odlično slagali. Safet je špic, a ja manevrista, vjerujem da bismo se nadopunjavali. Kada smo bili dječaci i dok smo igrali fudbal u Zavidovićima, često sam vikao na njega, pa zbog toga misli da bih se ponovo derao na njega u igri", rekao je Sead.

Kada je jedan saigrač Seada Sušića u duelu Zvezde i Sarajeva namjerno udario Papeta, Sead mu je prišao i upitao ga: "Što mi, bolan, udari brata?" Pape je kasnije rekao da bi isto napravio i za svogh brata, da je njega neko namjerno udario iz Sarajeva, te da bi branio brata makar se radilo o njegovom najboljem drugu iz Sarajeva.



Nije javna tajna da je Pape navijao za Partizan, pa od tada i priča da nikada nije bio previše zainteresovan da igra za Crvenu zvezdu. Ipak, Pape je otišao u Sarajevo i tamo stekao status jednog od najboljih fudbala kojeg je Jugoslavija ikada imala. Ako ne i najboljeg, jer neki od najvećih sa ovih prostora su to potvrdili.

"Od onih koje sam gledao uživo sa naših prostora i sa kojima sam igrao najbolji je Safet Sušić", rekao je nedavno Dejan "Genije" Savićević, legenda jugoslovenskog fudbala i Milana.

"Sve što sam znao sa loptom i sve što sam mogao da učinim sa njom, znao sam i u svojom desetoj godini. To je, nekako, bilo uređeno u meni. Dribling se ne uči u klubovima. To je stvar koju naučiš na ulici, dok igraš kao mali. Imao sam veoma jake noge i mišiće. Nisam ni tako visok, pa sam mogao lagano da promijenim pravac. To je najvažnije u driblingu. Kreneš na jednu stranu, pa finta i odeš na drugu", rekao je svojeremeno Pape o svojim fudbalskim sposobnostima.

Safete, Safete, gleda te otac, gleda te majka!

Ipak, u početku nije sve djelovalo savršeno za Sušića. Već u prvim godinama boravka na Koševu na pripremama u Istočnoj Bosni je ustanovljeno da Pape boluje od čudne upale zglobova. Karijera mu je bila pod znakom pitanja, ali nakon mukotrpnog višemjesečnog oporavka uspio se vratiti fudbalu. Neposredno nakon povratka na zelene travnjake, Pape je ispisao historiju u nezaboravnom meču protiv Rumunije u jesen 1977. godine, kada je Jugoslavija pobijedila u Bukureštu sa 6:4, a čak tri gola bila su djela oporavljenog Sušića. Nakon svakog Papetovog gola, komentator je vikao: "Safete, Safete, gleda te otac. Gleda te majka!" Sušići su, inače, bili skromna radnička porodica iz Zavidovića, glava kuće, otac Ramo, bio je šofer. Tim poslom će se kasnije baviti i mali Pape. Samo što će Pape voziti bicikl i "lomiti kičme" svojim protivnicima na fudbalskom terenu.



Upravo nakon te utakmice napravila se urbana legenda. Sarajevo je par godina kasnije igralo svoju evropsku utakmicu u Rumuniji, a fudbaleri koji su putovali vozom bili jako umorni i gladni. Potom su stali u jedno zabačeno rumunsku mjesto kako bi jeli, ali vlasnik restorana nije želio da ih primi i tvrdio je da je restoran zatvoren. Potom su fudbaleri rekli da su iz Jugoslavije, da igraju za Sarajevo i da su došli na utakmicu protiv Corvinula u sklopu UEFA kupa. Vlasnik restorana im je rekao da će im povjerovati samo ako mu dovedu Safeta Sušića, kojeg je tada nazvao genijem fudbala. Kada su to učinili i kada se na vratima restorana pojavio Pape koji se tek probudio, vlasnik nije mogao da vjeruje svojim očima i odmah je otvorio restoran za fudbalere Sarajeva i napravio im jelo.

Radio sam intervju sa Papetom neposredno nakon što nas je odveo na SP u Brazil, svega par dana nakon one utakmice u Kaunasu protiv Litvanaca. Pričali smo o svemu i svačemu, a intervju je trajao dobrih sat vremena. Kada sam mu ispričao za ovu scenu i upitao ga da li je to istina ili samo urbani mit, nasmijao se i samo mi rekao: "Mah, sve su to nekakve legende i priče".

Kad smo već kod intervjua, sa Papetom si uvijek mogao pričati o svemu, ali nije čovjek koji će ti sam reći ono "nešto", onu neku pikanteriju koja ti treba, jednostavno moraš to izvući iz njega. Posebno je razumljivo što se tako ponašao u vrijeme kada se o njemu pisalo mnogo toga što nema veze sa fudbalom i mnogo toga što je u tekstu sadržavalo i uvrede na račun njegovog imena.

Sjedi ba Safete da popričamo! 

Jugoslovenski mediji su 1979. godine, svega nekoliko sedmica nakon one čuvene utakmice protiv Gauchosa, napisali zanimljiv tekst o Papetu. Napisali su sljedeće:

"Ovaj velemajstor fudbala danas živi u dvoiposobnom stanu u Sarajevu. Zarađuje oko dva miliona dinara mjesečno, vozi brz i skup automobil i tvrdi da mu je dobro u Sarajevu. Kaže da ima 300 miliona da ne bi znao da li bi onda toliko bio vjeran fudbalu i da li bi uživao u njemu", napisao je tada Dragutin Minić o Papetu.

Safet je tokom svog boravka na Koševu dobijao brojne ponude od klubova najjače četvorke, a nije javna tajna da su ga često pratili i razni Zvezdini skauti, te da su svakodnevno stizale ponude sa Marakane. Od iste one Zvezde koja je nekoliko godina ranije rekla da im je Safet previše spor. Međutim, Pape nije želio u Zvezdu, želio je samo u Partizan, ako već mora da ide iz Sarajeva. Kada mu je istekao ugovor sa Sarajevom i kada je stigla velika ponuda Partizana, uprava Sarajeva je na jednom sastanku poručila Papetu: "Sjedi ba Safete, da popričamo". I Pape je ostao na Koševu.

"Bilo mi je predobro ovdje da odem iz Sarajeva. Ja sam čovjek koji ne mijenja stvari ako se u nekom mjestu dobro osjeća. Imao sam puno prijatelja, život u Sarajevu je bio odličan. Ljudi u Sarajevu su me voljeli, čak su pisali i pjesme o meni", rekao je jednom prilikom Pape.

Spomenuo sam Argentinu, koja je godinu dana prije tog gostovanja u Beogradu bila šampion svijeta i tukla veliku Holandiju (dobro, kasnije će se ispostaviti da su morali pobijediti i da je mnogo toga na tom Mundijalu bilo naštimano). Pape im je zabio tri gola i to kakva tri gola. Draga djeco, ako ste gledali Messija i ako ste upratili sve ono što je on radio sa loptom, zapamtite da je sve to isto sa loptom Pape radio 30 godina ranije. Ako ne vjerujete, pronađite utakmicu Jugoslavija - Argentina na YouTubeu i sve će vam se samo ukazati. 



"Ne mogu nikoga suprotstaviti Davoru Šukeru i Zvonetu Bobanu, ali mene je u karijeri najviše impresionirao Safet Sušić. Gledao sam jednu utakmicu u Parizu s Dragoslavom Šekularcem, a on mi kaže kako je Sušić bolji i od njega", rekao je svojevremeno Miroslav Ćiro Blažević.

Tenk sa Krivaje

I onda odlazak u PSG. Pape je bio nadomak potpisa za milanski Inter, ali je onda pokušao da dogovori potpis za Juventus. Međutim, u sve se umiješalo rukovodstvo Serije A, te je stopiralo Papetov dolazak na Apenine zbog nekakvih prekršenih pravila. Pape je tako otišao na Park prinčeva gdje je stekao status legende. Legende koja je potvrđena prije 10 godina kada je proglašen za najboljeg igrača PSG-a ikada i za najboljeg stranog fudbalera u historiji Ligue 1. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, a proglašen je i za najboljeg fudbalera Bosne i Hercegovine svih vremena.

U Parizu je igrao devet godina. U 345 utakmica je postigao 85 golova. Prije toga, na Koševu je proveo također devet godina. U 244 utakmice je zabio 96 golova. Karijeru je okončao u klubu koji je nosio naziv Red Star Paris. U dresu Jugoslavije je igrao 54 puta i postigao je 21 gol.



Bio je prvak Francuske i osvajač Kupa Francuske sa PSG-om. Proglašen je za najboljeg stranog igrača u Ligue 1 1983. godine, te najboljeg fudbalera Jugoslavije 1979. godine. Tokom 2003. godine je proglašen za najboljeg bh. fudbalera u posljednjih 50 godina (UEFA Jubilee Awards), a u svojoj BiH je proglašen za najboljeg fudbalera BiH svih vremena. Bio je najbolji golgeter Jugoslovenske lige 1980. godine. Iza njega su ostale na desetine golova i na stotine poteza koji pričaju neke svoje, unikatne priče.

Pape! Taj tenk sa Krivaje. Genije koji je zadužio sve buduće naraštaje svojim fudbalskim umijećem. Pape! Čovjek zbog kojeg su mnoga djeca širom Bosne i Hercegovine dobijala nadimke. Pape! Čudo koje ćemo teško vidjeti ikada više. Pape! Selektor koji se sa svojom BiH plasirao na SP u Brazilu, prvo veliko takmičenje u historiji BiH. Njemu dajte aplauz. Papetu. Sretan 65. rođendan, maestro!

Novinar: Haris Ahbabović