Podsjećanja radi, film je kandidat za najveću svjetsku filmsku nagradu, Oscar. Ipak, brojni Srebreničani nisu zadovoljni onim što se našlo u filmu, a prije svega nisu zadovoljni činjenicom da su neke stvari u filmu predstavljene, kako tvrde, na potpuno pogrešan i neistinit način, te da su zločinci prikazani kao "humanitarni radnici".

Stav Nasera Orića

Tako je za Source.ba portal prije nekoliko dana govorio ratni komandant odbrane Srebrenice, Naser Orić, koji je između ostalog rekao:

"On mi je rekao da u filmu ima scena gdje srpski komandant i njegovi vojnici dolaze i dijele hljeb ljudima u Srebrenici. Ta žena kaže da se to ni u jednom trenutku nije dogodilo. Naprotiv, žena kaže ovako: 'Ratko Mladić i njegovi su došli i oni su nas silovali'. To Jasmila nije prikazala i to je relativizirala. Najbolje o svemu će vam reći ovi preko bare koliko je film dobar. Gotovo da šute o tome, jer misle na način da ih ona nije mnogo 'zakačila'. Ona je zakačila Međunarodnu zajednicu, Holanđane i tako dalje. Moj utisak je utisak ljudi koji su to sve tamo preživjeli. Ja nisam bio tamo '95. godine, ali ja vjerujem ljudima koji su to sve tamo preživjeli. Kada ti ljudi kažu da to nije ni blizu istine, onda ja toj majci, koja se borila za svoje dijete, vjerujem. Kada mi je taj momak sve to ispričao, ja, jednostavno, ne želim da gledam taj film. Tačka na sve! Za mene ti 'medvjedi' i ti Oscari ne postoje. To je za mene bruka", rekao je u razgovoru za Source.ba portal Naser Orić.

Cijeli razgovor sa Naserom Orićem možete pročitati OVDJE.

Potresna i šokantna svjedočenja

Za Source.ba portal danas je govorila mlada umjetnica Ajla Aljić, djevojka koja je porijeklom upravo iz Srebrenice, te koja također ima slično viđenje kao i Orić nakon što je pogledala film "Quo Vadis Aida".

"Ja sam dijete koje je raslo sa ženama koje su ostale bez djece, sinova, muževa, braće i očeva. Znam kakvu tugu nose i kako žive, te koliko im teško pada da pričaju o tome. Mogu da kažem neke stvari jer sam svjedok tim njihovim pričama i stvarima koje su preživjele i vidjele. Odlučila sam da kažem svoje mišljenje iz razloga jer mi je moja rahmetli nana pričala šta se tu sve desilo. Jedne prilike sam je pitala kako je i šta je to bilo, jer je često govorila kako su joj u Potočarima 'nestale' noge. Pitala sam je zašto, a onda mi je rekla da je tada doživjela toliki strah i da je posljednja stigla da sjedne u autobus koji ih je vozio za Kladanj. Rekla mi je kako od straha i stresa, zbog svega toga što je vidjela, nije mogla da se digne na noge. Njena jetrva, odnosno moja prastrina, ju je jedva podigla i stavila u autobus. Samo mi je tada ispričala te neke detalje i nikad više", kaže Ajla na početku razgovora za Source.ba portal.

A onda nam priča detalje, koje joj je nana ispričala, a koje je ta žena preživjela, te koji lede krv u žilama i okreću želudac naopako svakom iole normalnom čovjeku.

"Žene i djeca su u toj fabrici u Potočarima bili četiri dana i četiri noći i djeca su bila jako gladna. Nisu imali ništa da jedu i piju, ono što je neko i stigao da ponese sa sobom to je bila flaša vode ili neka sitnica. Nana mi je ispričala da je tada četnik, kojem je ona čak znala i ime, prišao toj jednoj bebi i stopalom je bukvalno zgnječio, gdje su crijeva bebi izašla na stražnjicu. Također mi je rekla da je isti taj četnik zaklao dvije bebe koje su bile blizanci, a onda bacio glave u krilo majci te djece. Jako mi je teško pričati o ovome. Nikada mi ne može biti jasno koliko čovjek mora biti bolestan da bi te stvari radio. Dok sam gledala film 'Quo Vadis Aida', gdje Jasmila Žbanić prikazuje kako četnik mazi bebu, time sam dobila dojam da je ona narod Srebrenice predstavila kao da su neko pleme i kao da su došli iz prašume, koji nikad nisu vidjeli hljeb i onda se guraju za hljeb i čokolade. To me je baš dotuklo. Sama sam se sa sobom svađala kako ljudi mogu sada da šute na te detalje iz filma. Ljudi koji su to preživjeli i koji su dio te priče, baš kao što sam i ja,  mi sa tim stvarima živimo. Baš mi je bilo teško kada sam to vidjela", kaže drhatavim glasom Ajla Aljić za Source.ba portal.



Relativizacija zločina

Naša sagovornica dodaje da joj cijela priča oko filma "smrdi" na to da se radi o nekoj ličnoj koristi, politici da se genocid ne predstavi kao genocid. 

"U Srebrenici nije bio rat, jer za rat vam je potrebno dvoje. Tamo je bio genocid. Ovdje su bili civili i zločinci, tako da je to genocid. Ljudima te stvari moraju biti jasne, ne smiju se te stvari zaboravljati i ne smije se šutiti na film koji nam prezentuje priču koja se desila, a koja nije ni blizu onoga što se zaista dogodilo, jer time se pobija sve. Još je tužnija činjenica što je taj film kandidat za Oscara. To je katastrofa! Ja ću sutra svom djetetu sigurno pričati šta se sve tamo dešavalo i moje dijete će znati za tu priču. I sutra će ona željeti da o tome pogleda i neki film o dešavanjima u Srebrenici i naravno da će možda film od Jasmile Žbanić biti prvi film kojeg će gledati jer je nagrađen i jer je to Jasmila Žbanić, odnosno to je kao jedna velika zvijezda. Lično smatram da Jasmila veze ni sa čim nema i da je samo jedan pijun kojeg je politika stavila, eto, tako", kaže Ajla.

"Moje dijete kada sutra to pogleda, reći će mi: 'Mama, tu nema genocida, vi ste to malo previše doživjeli', jer joj je Jasmila to tako prikazala. Sva se istina krije, izopačuje i onda dođemo na stadij da laž vodi glavnu riječ. Onda se čudimo zašto Crna Gora neće da prizna genocid, zašto ovaj ili ona neće, kad se sami ne trudimo da dokažemo i pokažemo istinu, što šutimo i što aplaudiramo na ovaj film. Ako Naser Orić, koji je simbol hrabrosti tog grada, borbe i odbrane Srebrenice, ne podržava film Jasmile Žbanić i osporava ga, zamislite kako je majkama koje su ostale bez djece, muževa, rodbine i pritom mnoge od njih su bile i silovane", rekla je na kraju razgovora za Source.ba portal umjetnica Ajla Aljić, koja je rodom iz Srebrenice, a koja danas živi u Sarajevu.

Novinar: Haris Ahbabović