Nikić je, prije nekoliko dana, bio dio "plave večere" na kojoj su se okupile legende kluba koji je jučer proslavio svoj 100. rođendan.

Za Source.ba portal je govorio o stogodišnjici kluba, emocijama koje gaji prema svom nekadašnjem klubu, a prisjetio se i nekih situacija kada je i sam nosio plavi dres.

"Uradili smo ono kako dolikuje najvećim na ovim terenima. Vidjeli ste sinoć spektakla u Sarajevu. Željo, bez potcjenjivanja drugih, ima ono nešto u sebi, ima dušu. Teško je to riječima opisati. Željo je moj drugi dom i to je ono prvo što uvijek pomislim kada sam u Sarajevu. Željo mi je dao sve. Ne mogu Želju da rastavim ni od svojih roditelja, a oni su me naučili da u životu treba cijeniti svoje, a poštovati tuđe, da ne treba nikoga mrziti. Naučili su me da samo postoji dobar i loš čovjek, a to sam prenio i na svoju djecu. Ne mogu to nikad zaboraviti svojim roditeljima. Svi smo mi prolazni, ali Željezničar ostaje", kaže Nikola Nikić za Source portal.

Pitali smo ga da li je bilo trenutaka kada je bio tužan zbog Željezničara, pošto se nekako pretpostavlja da je više bilo onih sretnijih momenata.

"Ne može mene Željo nikada rastužiti. Ljudima sam rekao, kada imate nekih problema, kada ste tužni ili gladni, otiđite u hram fudbala, na Grbavicu, i sve ćete zaboraviti. Možda će ovo biti previše, ali da me sin zvao na vjenčanje u Sarajevo, dvoumio bih se da li bih mogao doći, ali sam došao na ovu Željinu plavu večeru. Primio sam drugu dozu vakcine, pa sam bio loše. Ali, morao sam doći za svog Želju. Zamisli ovo, u tri sata ujutro sam se vozio nazad kući, vozio sam se iza kamiona sedam sati. Eto šta mi znači Željo. Pogledaj samo ono sinoć, ono je samo dokaz koliko moji Manijaci vole klub. Četiri generacije igrača Želje sam vidio na večeri. Hadžiabdić i Jelušić su bili iz šampionske generacije, iz moje je nekako najviše bilo. Pa, dođe Mišo Smajlović, čovjek ima 83 godine", kaže Nikić.

Na kraju razgovora za Source portal, popularni Nidžo se prisjetio jednog od detalja kada je tek stigao u Želju, a kojeg je, kao i sam kaže, malo kome pričao.

"Kada su me pitali da li bih došao da igram u Želju rekao sam im da bih pješke došao. Kada su došli po mene, igrali su u Brčkom i bili su tu Osim, Čiko Radović, Velija, Mišo Smajlović... Kad smo se vraćali, mene je u Mercedesu povezao Velija Bećirspahić. Kaže on meni, ideš sa mnom Nidžo. Prošlo mjesec dana, kad vidim čovjek vozi 'pezejca'. A prije toga mi je rekao: 'Nidžo, kad budeš standardni igrač u Želji, isto ćeš ovako voziti Mercedes'. Prošlo mjesec dana, a čovjek vozi 'pezejca' - šta je ovo?! Ali slušaj, zeznuo sam ga. Kupio sam Mercedes i s njim sam položio. Čuo si za ono da su mi morali put proširivati sedam kilometara i sjeći granje, to je bilo kao pješke otići na Mjesec. Željo je čudo! Evo, četiri godine sam u Bratstvu iz Gračanice. Lakše je dobiti Nobelovu nagradu, nego biti trener ovdje. U subotu sam ušao u svlačionicu i rekao sam im: 'Ljudi moji, evo četvrta je godina, nikad vas nisam ništa zamolio. Hajmo danas da pobijedimo ove za mog Želju'. Oni su aplaudirali i onda su im zabili tri komada", rekao je na kraju razgovora za naš portal Nikola Nikić.

Novinar: Haris Ahbabović