Na svom Youtube kanalu objavili ste snimak na kome imitirate najpoznatije muzičare svijeta. Kako ste došli na tu ideju i koliko Vam je bilo potrebno da snimite ovaj video i "skinete" sve ove hitove?

Svi mi imamo urođene talente koje nam je Bog dao rođenjem i grijeh je ne iskoristiti iste. Odavno već, iz čiste zabave imitiram razne pjevače, glumce, likove iz crtića i video igara. Vidio sam nekoliko imitatora na Youtube-u koji su relativno dobro odradili impresije, postavio sebi nimalo lak zadatak da ću oboriti njihove rekorde, prihvatio izazov i krenuo u posao. Sam posao trajao je jako dugo s obzirom da sam sve sam radio, osim snimanja videa. Glasove mi je bilo lako skinuti i snimiti iste, ali onaj pozadinski posao jako dugo traje s obzirom da djelujem na više projekata odjednom.


Nakon što ste snimili svečanu pjesmu "Ode to Manchester United", klubu čiji ste navijač , primljeni ste u klub kao počasni član. Kako je do toga došlo i da li je istina da je Vaša oda postala i himnom tog nogometnog kluba?

Sve što ste napisali istina je. Preko dvadeset i pet godina veliki sam fan ovog nogometnog kluba, od vremena kada sam bio dijete koje je tražilo neke životne uzore, a uzore uvijek pronalazimo u pobjednicima. Tako mi je Manchester United prirastao srcu. Odlučio sam napraviti svečanu odu ovoj sportskoj instituciji, a ostale bitne činjenice već ste naveli u pitanju.


Da li ste se ikada prijavljivali na neki od regionalnih takmičenja talenata i da li biste se na to odlučili u budućnosti?

Nikada se nisam prijavljivao na bilo kakav show, niti imam namjeru. Moje osobno mišljenje je ako imate bilo kakvu kvalitetu, ona će sama isplivati na površinu. Danas je internet najjači alat za širenje prilika, mnogo jači od televizije I ostalih medija. Takmičenja jesu interesantna I izazovna, no kako spomenuh, veoma mnogo radim na više projekata odjednom, uz posao koji obavljam u tvrtci u kojoj radim, tako da ne bih imao ni vremena za takvo nešto. Ali u svakom slučaju, TV show takmičenja su interesantna, ali za puno mlađe generacije od mene. Svakako jedan plus za širenje socijalnih mreža I sticanje iskustava kroz pobjede I poraze.


Kako gledate na sve popularniju upotrebu autotune-a u muzici, koliko se mlađe generacije udaljavaju od onoga što je izvorni talenat i znanje u muzici?

S obzirom na to da nemam “dlake na jeziku” bit ću maksimalno iskren. Današnja muzika slika je novih generacija, kao što su stare kvalitetne pjesme bile slika onih generacija. Danas je valjda IN kroz muziku pozivati na nasilje, drogu, alkohol, prostituciju, te učiti tinejdžere da postoji samo novac, a ljubav je neka davna prošlost. Autotune bih zakonom zabranio, jer od ljudi koji nemaju nikakvog muzičkog dara stvaraju se zvijezde. Često ponavljam da je prava muzika umrla početkom devedesetih, a vrata kvalitetne muzike zatvorio je Pink Floyd sa Division Bell albumom. Kasnije su znale isplivati neke kvalitetne pjesme, po koji i album i bend, no svi su se na kraju izgubili u moru lošeg ukusa.


Da li Vam muzika na način na koji se Vi bavite njome može obezbijediti egzistenciju ili ipak, kao većina mladih, razmišljate o odlasku iz BiH?

Volio bih da može, ali u zemlji u kojoj živimo od muzike i općenito od kulture se teško može živjeti. Na vlastitu sreću, strukom sam IT inžinjer, uskoro i magistar te radim u struci koja me hrani. Muzika je samo jedan prelijep hobi u kojemu istinski uživam. Ne razmišljam o odlasku, jer mora neko i ostati u ovoj zemlji. Ma kakva god ona bila, ona je naša zemlja, naša majka.


Ko su Vam najveći uzori, čiji glas i interpretaciju je najteže izimitirati?

Pjevačkih uzora baš i nemam, ali općenito muzičkih imam. S obzirom da se također bavim komponiranjem I pisanjem pjesama, divim se jednom njemačkom majstoru sa Hollywoodskom adresom, maestro Hans Zimmer. Nije mi bio problem izimitirati niti jedan od ovih glasova, no kada budem radio domaće izvođače, eh to je tek izazov.




Pripremila: Lejla Trle