Ali, postoji iznenađujući broj onih koji žive jako dugo. A neki od njih imaju biologiju vrlo sličnu našoj.

Upravo zbog te činjenice neki naučnici vjeruju da se životni vijek zdravih ljudi može produžiti daleko iznad trenutne granice od stotinjak godina.

Otkrića o procesu starenja: Nekoliko teorija
Divovske kornjače s Galapagosa, neki gmizavci i ribe, na primjer, pokazuju nešto što se naziva “neznatno starenje”.

Kad biste uzeli uzorak tkiva mlade kornjače s Galapagosa i 150 godina starog primjerka, izgledali bi nevjerovatno slično. Njihova sposobnost kretanja, hranjenja i razmnožavanja ne opada mnogo s godinama, piše Sky News.

Vjeruje se da grenlandski morski pas koji se sporo kreće i sporo raste živi 300 ili više godina.

Pa, zašto ne bi ljudi?

Postoji nekoliko teorija. No, u suštini sve se svodi na činjenicu da u odnosu na evoluciju naše vrste, nije bilo nikakve prednosti u tome što živimo duže nego što je potrebno za reprodukciju i odgoj naše djece.

Međutim, također znamo da u modernim društvima ljudi mogu živjeti puno duže od onoga što većina smatra dubokom starošću.


Jeanne Calment umrla je u Francuskoj 1997. u dobi od 122 godine. Ona je najstarije poznato ljudsko biće.

Ovi “superstarci” živi su dokaz da ljudi mogu živjeti puno duže i zdravije od prosjeka. Kad bismo samo znali zašto većina nas stari i umire mnogo brže.

Nema čvrstih granica nametnutih od biologije ili fizike
“Nema čvrstih granica nametnutih od biologije ili fizike koja govore da ne možemo živjeti bolje i duže”, kaže Kristen Fortney, izvršna direktorica BioAge Labsa sa sjedištem u San Franciscu.

Dakle, što je starenje?

Svima nam je poznata sijeda kosa i bore uzrokovane prirodnim oštećenjem naše DNK i poremećajem proteina koje proizvodi. Oni  boje našu kosu i održavaju kožu elastičnom.

No, ispod površine su drugi temeljni simptomi starenja. Funkcije mozga, vid, sluh, čulo mirisa i okusa opadaju.

Oko 50. godine, kosti postaju tanje i slabije. Mišićna masa se gubi i obnavljanje mišića je teže.

Područje istraživanja starenja doskora se nije shvatalo toliko ozbiljno. Djelomično zbog radikalnih tvrdnji o potencijalu nauke o starenju.

Godine 2008., “odmetnuti” britanski matematičar i naučnik Aubrey de Gray ustvrdio je da je prvi čovjek koji će živjeti 1.000 godina vjerojatno već rođen.

Medicina bi mogla dati značajan doprinos
Međutim, malo je naučnika na tom području vidjelo čvrste dokaze za ove tvrdnje.

U jednoj je recenziji 28 naučnika napisalo da niti jedna De Greyeva hipoteza “nikada nije dokazala produženje životnog vijeka bilo kojeg organizma, a kamoli ljudi”.

No, posljednjih godina nauka je počela pokazivati da bi medicina mogla dati značajan doprinos borbi protiv starenja.

Eksperimenti na životinjama, uključujući sisavce poput miševa, sugerirali su da se neki od “znakova” starenja mogu modificirati pomoću lijekova.

Ako se prenese na ljude, mogao bi značajno utjecati na naše starenje.

“Bilo je medicinskih otkrića koja su područje protiv starenja uzdigla s pomalo egzotičnog područja koje je privlačilo nerigoroznu nauku”, kaže profesor Steve Horvath.

On je pionir u području starenja sa Univerziteta Kalifornija u Los Angelesu.

Umjesto obećanja besmrtnosti, nova popularna riječ u nauci o starenju je “zdravlje”.

Većina ljudi u bogatim zemljama već se može radovati puno dužem životnom vijeku od prethodnih generacija. Međutim, mnogi od nas provedu posljednju deceniju ili više svog života pateći od boljki starenja poput bolesti srca, demencije ili raka.

Fokus istraživanja starenja
Fokus istraživanja starenja sada je odustati od nerealnog i etički upitnog cilja da živimo vječno. Umjesto toga, treba težiti cilju da osiguramo da godine koje imamo proživimo u dobrom zdravlju.

Obećanje, ili možda nada, ovog pristupa je rješavanje starenja kao “uzroka” bolesti, umjesto fokusiranja na same pojedinačne bolesti.

“Starenje nije isto što i nakupljanje hrđe na automobilu, to nije samo kvar. Naprotiv. Postoje procesi kojima se može manipulirati. Možete ih podešavati. Na određene načine, starenje tumačim kao softversku pogrešku”, kaže Horvath.


Ideja ima temelja.

Uzmimo fenomen upale niskog stepena koji se čini uobičajenim kod ljudi koji stare “brže” od prosjeka. Poznato je da je upalni odgovor temeljni faktor u različitim stanjima kao što su demencija i rak.

Kad bismo mogli razumjeti zašto i kako upala postaje sve veća kako starimo, moglo bi biti moguće spriječiti niz loših efekata.

Omogućilo bi nam to da uživamo u zdravijem životu u starosti. Potencijalno i nešto dužim.

Ako je nauka o starenju bila dugo potisnuta, to više nije slučaj.

Uložio i milijarder Peter Thiel
U i oko Silicijske doline u Kaliforniji niknula je koncentracija novih biotehnoloških kompanija sa posebnim pristupom rješavanju problema starenja.

Kompanije poput Googlea ulagale su u start-upove koji se bore protiv starenja. Uložio je i tehnološki milijarder Peter Thiel.

Najistaknutija “pridošlica” je Altos Labs, koji je pokrenut ranije ove godine s četiri dobitnika Nobelove nagrade u svom odboru.

Prijavljenih 3 milijarde dolara podrške čini Altos najbolje finansiranim start-upom u historiji biotehnologije. Među finansijerima nalaze se imena poput osnivača Amazona Jeffa Bezosa.

Laboratorij Atos tvrdi da njegov cilj nije besmrtnost, već razvoj tretmana koji će ljude učiniti otpornim na starenje.

Fokus je na mehanizmima koji stoje iza starenja naših stanica. Pitanje je da li je moguće vratiti “tvorničke postavke” stanica koje stare, poboljšavajući funkciju organa i tkiva.

Fokusiraju se na jačanje otpornosti
Profesor Horvath jedan je od nekoliko uglednih akademika u tom području koji su se priključili novoj kompaniji.

“Altos se ne pozicionira kao kompanije “starenja”. Fokusira se na jačanje otpornosti. Jačanje otpornosti na stanja povezana sa starenjem.

Ali, također želimo povećati otpornost na zarazne bolesti, mnoga druga stanja koja stvarno utječu na zdravlje stanica”, rekao je on.

Neke biotehnologije protiv starenja usmjerene su na ono što pokreće upalu niskog intenziteta.

Upale bi mogle uzrokovati niz negativnih stanja u tijelu koje stari, poput demencije i bolesti srca.

Drugi, poput BioAgea sa sjedištem u San Franciscu, koriste ogromne biobanke uzoraka krvi i tkiva kako bi pronašli neotkrivene markere starenja.

Upoređujući uzorke ljudi koji žive duže i zdravije s onima koji umiru mlađi, već su otkrili lijek koji sprečava gubitak mišićne mase povezan sa starenjem kod miševa.

“Dali smo ovaj lijek stvarno starim miševima. Pokazali smo da možemo poboljšati njihovu mišićnu funkciju. Pomogao im je da bolje trče. Povećao im je veličinu mišića, poboljšao snagu”, kaže Kristen Fortney iz BioAgee.

Sada je u toku ispitivanje lijeka kako bi se vidjelo može li se spriječiti gubitak mišićne mase povezan sa starenjem kod ljudi, kao kod miševa.

Neki vide fascinaciju Silicijske doline istraživanjem protiv starenja kao pokušaj privilegiranih da traže besmrtnost.

Veterani nauke o starenju i dalje su skeptični
Nakon što je Google pokrenuo biotehnološku tvrtku CALICO, Microsoftov šef Bill Gates bio je kritičan.

“Potraga za tretmanima protiv starenja je egocentrična”, rekao je on,” s obzirom na to da bolesti tuberkuloze i malarije još uvijek ubijaju milione širom svijeta prije nego što uopće dožive starost”.

A neki veterani nauke o starenju i dalje su skeptični prema bilo kojoj kompaniji koja tvrdi da je pronašla pravi tretman protiv starenja.

“Nemojte im vjerovati. I što je najvažnije, nemojte ulagati u njih. Nema dokaza, nemamo vremenski okvir”, kaže Judith Campisi s Buck instituta za istraživanje starenja u Novatu, Kalifornija.

Ipak, ono što nije sporno jeste da je nauka o starenju znatno sazrela posljednjih godina.

Od boljih načina za mjerenje i testiranje starenja u stanicama i tkivima, do boljeg razumijevanja biologije iza obilježja starenja.

Sada postoji nekoliko potencijalnih lijekova protiv starenja u kliničkim ispitivanjima na ljudima.

Nivo ulaganja u to područje vjerovatno će sada donijeti napredak brže nego u posljednjih nekoliko decenija.

A perspektiva je ogromna. To nije pomoći bogatima da dožive 200 godina, već pružiti milionima širom svijeta izglede za život koji neće završiti nakon decenije ili više hroničnih bolesti.

Uz to dolazi i dodatna korist od poštede društva ogromnih troškova njege za stalno rastuću populaciju koja stari.


(Admir O.)