“Možete misliti kako je bilo, kakva je bila situacija u to doba. Sad imate ipak priliku da se grijte pojedinim energentima, bilo da je to plin, bilo ugalj, drva, međutim to ratno vrijeme je zaista bilo jezivo. Možete misliti da su ljudi ložili deke, cipele, plastika se maksimalno ložila. U to doba pored svih tih ratnih strahoba bilo je i s te strane teško”, rekao je Fikret Čolić za Source.

“Plin se ponekad pojavi pa se onda kuća ugrije koliko god može na taj plin, onda kada ga nema loži se papir, drva koja se nađu u parku, knjige, teke, sve što može da gori”, rekao nam je Senad Hadžibegović, koji je u ratu živio u ulici Jezero u Sarajevu.

“Sjetimo se da nismo imali struje, nismo imali plina, snalazili smo se kako smo umjeli i mogli. Bilo je ljudi kod mene u komšiluku koji su svoje regale sjekli da bi skuhali nešto. Ljudi su ložili odjeću, obuću, ali bilo je i slučajeva kada se moglo otići negdje na padine. Ja sam bio na liniji u Blekinom potoku, pa smo mogli malo nasjeći nekih drva, pa donijeti kući da skuhamo nešto”, rekao je Mirsad Hajdar za Source. 

Odjeće je bilo dovoljno, kako kažu naši sagovornici, za odrasle osobe, ali je bio problem za dječiju garderobu. Djeca su brzo rasla I za godinu dana prerastu ono što su imali, pa su se komšije između sebe mijenjale za dječiju odjeću. 

“Hrana se dobivala skoro 100% iz humanitarnih zaliha i drugih izvora nije bilo. Nije se moglo hvatati po gradu ništa, golubovi su pohvatani već na startu, tako da se od humanitarne preživljavalo”, rekao nam je Senad Hadžibegović. 

“To je bio poseban trgovinski momenat tako da ljudi koji su imali neke druge robe mjenjalo se za povrće za prehrambene artikle, jednostavno snalazilo se kako se znalo i umjelo. Cigareta je bila platežno sredstvo s kojom ste mogli sve kupiti. 60 KM je bila kila šećera, 80KM litar ulja, kafa je izlazila i na 200 KM, kafa je bila luksuz, brašno je bilo cirka 30KM, a što je najgore niste znali i to brašno kada kupite da li ste uzeli brašno ili nešto drugo da nećete biti otrovani”, rekao nam je Fikret Čolić.

Ružne stvari se potisnu, da bi čovjek mogao nastaviti normalno sa životom, ali onih rijetko lijepih trenutaka iz rata, naši sagovornici se ipak sjećaju. Kako kažu, bilo je više druženja nego danas…

Tih lijepi stvari, one su i ostale, nije ih bilo baš puno, nego je bilo lijepo kad navečer ostaneš živ, pa si zadovoljan”, rekao nam je za kraj Senad Hadžibegović.  

Novinar: Merima Druškić
Snimatelj i montažer: Igor Lončarević

Muzika: Fazla - Sva bol svijeta
Snimci: AP, Argiris Ntinopoulos, BBC2