Vrhovni sud Federacije BiH 23. novembra 2016. godine potvrdio je prvostepenu odluku Kantonalnog suda u Zenici Avdiji Selimoviću i Murizu Brkiću za ubistvo Arnele Đogić te odbio žalbe njihovih branioca.

"Ta kazna koju su dobili ti monstrumi je donekle zadovoljavajuća. Iako je 40 godina malo za ono što su oni uradili, porodica se nakon izricanja presude koliko toliko smirila, međutim, te rane koje još uvijek nisu zarasle su se obnovile prije dvasedetak dana kada su oni snašli hrabrasto i uložili žalbu na presudu preko svojih advokata. Nije mi jasno odakle im hrabrost i pitam se da li ih je sram i stid ponovo da se pojave u javnosti. Nakon što se sve smirilo, malo se prašina slegla oni su odlučili da ulože žalbu, kao nisu zaslužili toliku kaznu, ali naravno da se ta kazna nije smjela smanjiti jer bi došlo do ružnih posjedica", rekao je za naš portal Arnelin rođak Ammer Đogić. 

Porodica Đogić je zamjerila nadležnim organima, jer su oni ipak prihvatili da razmatraju tu žalbu, kaže Ammer, jer prema njegovim riječima žalba nije imala nikakve osnove i trebala je odmah biti odbačena. 

"Kazna je ipak potvrđena, oni su na mjestu gdje pripadaju i tako će i ostati narednih četrdeset godina. Ponovno suđenje bi bilo veliki udarac za njenu porodicu jer bi to morali proživljavati ponovo, morali bi ponovo na ročištima da gledaju njihova prljava lica, ponovo da slušaju te izjave šta se sve dešavalo, kako se dešavalo, kako je ubijena i to bi dotuklo njene roditelje, jer znam šta su proživjeli od 28. februara do dan danas. Rane su još uvijek otvorene i drago mi je da taj proces nije ponovo otvoren da oni to moraju iznova slušati", kaže Arnelin rođak Ammer.

Naš sagovornik kaže kako je poznavao i Selimovića i Brkića, a da je Selimović prije dvije, tri godine bio prijatelj porodice, da je radio sa Arnelinim bratom, te da se nikada se nije nasilno ponašao. 

"Volio je da popije, da vozi u alkoholiziranom stanju, ali nikada nije bio nasilan prema ženskom rodu. Brkića sam slabije znao, više je to bilo po nekim pričama gradskim. On je neuračunljiv dečko već nekoliko godina, njega su ljudi izbjegavali zato što je bio malo nasilan. On dolazi iz jednog kraja, šumskog predjela gdje nema kontakta puno sa civilizacijom. Nije završio ni osnovnu školu, tako da je to sve ostavilo posljedice na njega", kaže za Source Ammer Đogić. 


                                                     Ammer Đogić, rođak Arnele Đogić

U trenutku kada je objavljeno da je Arnela nestala Ammer je bio u Sarajevu gdje je radio i nije ni pomislio da joj se nešto loše desilo.

"Kada sam na Facebooku pročitao da se Arnela traži, u prvom mahu sam pomislio da se nije možda udala za njega, pa neće da se javi porodici. Međutim, nakon dva tri dana kada sam vidio šta se deiulo osjećao sam se jako loše. Nisam mogao ni pomisliti da bi se takvo nešto moglo desiti Arneli. Ona je bila neobična djevojka, vozila je traktor, automobil, znala je sve da radi, pomagala je roditeljima od malih nogu. Bila je alfa i omega svoje porodice. Majci je pomagala, ocu, braći, cijepala je drva, to je bila djevojka koju bi svaki muškarac poželio u svojoj kući, da sa njom ima porodicu. Vrijedna je kao muškarac i nikada nisam ni pomislio da bi njoj neko mogao nauditi. Bila je povučena, miroljubiva i nikada u životu nije mrava zgazila", kaže naš sagovornik. 

Prema njegovim riječima Arnela i Avdija su imali dugogodišnju vezu.

"Raskinuli su da li zbog neslaganja ili nečega drugog ne znam, ali ona je odlučila da krene dalje. Našla je novog momka koji je bio jako fin i kulturan, koji radi i koji je pažljiv prema njoj. Oni su željeli nešto ozbiljno, međutim Avdija je bio ljubomoran. Nije mogao da podnese da Arnela ima novog momka, novi život i javljao joj se kao da piju kafu, da se oproste i tako se sve i dogodilo", kaže nam Arnelin rođak Ammer.

Ammer Đogić nam je rekao i kako njegov prijatelj radi u KPZ Zenica, te da mu je on rekao na koji način Avdija i Muriz izdržavaju kaznu.

"Prije par dana smo baš bili na kafi i razgovarali. On je jedan period bio zadužen za nadgledanje njih dvojice i on kaže kako imaju jako blage uslove u zatvoru. Jedan pere suđe, a drugi radi neku higijenu, idu u teretanu. U javnosti se pričalo da ih terorišu tamo, međutim, to ništa nije tačno. Oni imaju svoje prostorije, odvojeni su, rade šta im se naredi, rade lagane poslove, imaju pristup svemu i knjigama, novinama i tako dalje. Ne prolaze pravu kaznu za ono šta su uradili", kaže Ammer Đogić za Source, te dodaje:

"Njima niko tamo ništa loše nije uradio, nije im ni čvoku opalio. Zatvorenici su možda željeli da ih srede, ali nije bilo moguće od policije koji ih čuvaju. Imaju tamo sve uslove, iste kao i zatvorenici koji su uradili puno blaža djela. Oni su tamo zaštićeni, čuva ih policija, ne smije dlaka sa glave da im fali. To znam iz provjerenih izvora, rekli su mi uposlenici KPZ Zenica", kaže za naš portal Ammer Đogić. 

Novinarka: Merima Druškić