Razgovarali smo sa nekoliko ljudi o značaju i ulozi oca u njihovom životu, te koliko očeva podrška znači kroz sve što prolaze.

Amela Bilajac kaže kako je odnos između nje i njenog oca više nego roditeljski i da je prerastao u pravo prijateljstvo. 

"Otac igra veoma važnu ulogu u mom životu, on mi je potpora i oslonac u svim aspektima života. S obzirom da sam još uvijek student uvijek je tu da me podrži u mojim "mukama", a kada diplomiram on, kao i mama imati će najviše zasluga za to", rekla je za Source Amela Bilajac.

Njen otac Suad kao i svako otac se uvijek ponašao zaštitnički prema njoj, a u pubertetskim danima često ga nije razumjela.

"Uvijek mi je bilo krivo što imam određena ograničenja, međutim, sada u ovim godinama kada je prošla faza puberteta sam shvatila da je sve to s razlogom i da im jedino mogu zahvaliti sto su  bili takvi, jer su me na taj način vaspitali i napravili ovo što jesam danas. Nisam savršena osoba, ali sam poprilicno izgrađena sa ličnim stavovima", kaže nam Amela.

Oba roditelja voli podjednako, ali smatra kako su djevojčice privrženije očevima i kako s njima imaju posebno povezanost.

"Moj otac je zrela i stabilna osoba koja je mnogo toga prošla u životu, pa tako znam da kad god mu se povjerim mogu čuti mudar savjet, pa čak i vezano za momke. On je dobar otac, strog kada je trebalo, kada sam bila u pubertetu, sada mislim da za time nema potrebe, u svakom slučaju očinska figura koju bi poželjela svakom djetetu, koji bi za svoje dijete sve učinio nesebično. Oca i majku trebamo svi čuvati dok su nam živi", rekla je za naš portal Amela Bilajac.


Amela s ocem kada je bila beba

Adna Brkić nam je rekla kao je njen odnos s ocem nešto najvrijednije i najljepše što ima u životu.

"Uvijek mi je bio jako važan, a ta njegova uloga u mom životu je postala još važnija u mojoj sedamnaestoj godini kada sam nažalost ostala bez majke. Djevojčice se većinom povjeravaju majci i imaju taj prisniji odnos ali kod mene je bilo uvijek suprotno. Od malih nogu sam uvijek bila privrženija njemu i više sam sa njim mogla podijeliti neke stvari, bolje me razumio. Njemu sam mogla reći i obratiti se za neke stvari koje mami nisam jer je bila malo strožija. Uvijek je bio jako razuman i naklonjen meni, a u isto vrijeme prava ocinska figura", rekla nam je Adna Brkić.

Nakon njene udaje i rađanja djece odnos sa ocem se još više učvrstio.

"Ostala sam i dalje njegova mezimica i uvijek na prvom mjestu. Imao je dozu strogoće samo onoliko koliko je bilo potrebno, inače je jako blag, razuman, svjetski čovjek. On je onaj tip oca "mora se znati red" ali su mu na prvom mjestu uvijek bili moji osjećaji i želje i nikada me nije sputavao, ali znala sam šta mogu, a šta ne", kaže naša sagovornica, te dodaje kako se on uvijek trudio da je razumije i opravda čak i onda kada dobro pogriješi.


Adna Brkić: Ovakvog oca bih poželjela svakoj djevojčici!

Ivana Petrović ističe kako je ulogu oca najviše počela cijeniti kada je i sama postala roditelj i kada je vidjela koliko to odgovornosti nosi. 

"Mama mi je umrla prošle godine kad sam bila u petom mjesecu trudnoće i najviše vremena sam provodila sa tatom. Bio mi je velika psihička podrška", rekla nam je Ivana Petrović. 

Prije majčine smrti ona je bila ta koja se brinula o njoj i bratu, obzirom da je otac zbog posla bio odsutan, ali je znala da uvijek može računati na njega.

"Mama nam je bila što kažu 'Bog i batina, uzor i veliki oslonac u zivotu. Mada iako tata nije bio uvijek fizički prisutan zbog posla znalo se da uvijek računamo na njega. Tata je uvijek bio tu da popravi što pokvarimo, napravi i sašije što zamislimo, donese. Tako je i sada za sve što mi treba zovem tatu. To je u jednu ruku i malo nezgodno. Kada imate tatu koji zna sve, ali bukvalno sve matematiku, fiziku, hemiju, likovno, tehničko, domaćinstvo, od crtanja, slikanja, šivenja, pravljenja šta izmislite, kada imate tatu koji ima rješenje za svaki problem onda vam malo dođe neshvatljivo da druge tate ili muškarci generalno ne znaju sve to", kaže naša sagovornica. 

Ivana kaže kako je kao i dijete mislila da je mama babaroga, a otac popustljiviji, dok se nije poslije uvjerila u suprotno.

"Kaže meni tata jedne prilike 'Ja se nisam miješao jer sam se uvijek slagao sa mamom, pa nema potrebe da ponavljam i ja što ona kaže'. Bili su u jednu ruku strogi ali izuzetno realni roditelji. Kaže ti što te sljeduje pa sviđalo se to meni ili ne, slagala se ili ne tako je. Ništa nije postao popustljiviji sa godinama", rekla nam je Ivana Petrović.

Nejra Demir kaže kako je sa ocem oduvijek imala prijateljski odnos, uvijek je išla sa njim, pa čak i na termine koje je igrao, a bio joj je posebna podrška dok je išla u školu.

"Uvijek sam njega gledala kao uzor budućeg partnera kakav treba da bude i kao suprug i kao otac, a moj tata je ispunjavao svaku normu u tim poljima. Najveću vrijednost i njegovu ljubav prema meni sam vidjela kad sam se udavala jer je tada pokazao koliko otac može da voli kćerku", rekla nam je Nejra Demir.

Njen otac Ramo je jako strog, tvrdi ona i kad dođem do neke granice koju je postavio da se ne smije preći i dan danas je naruži.

"I dan danas je tako, zna me zaružiti iako, što se kaže, nisam više pod njegovim krovom", kaže naša sagovornica.

Otac joj je kaže posebno značio za vrijeme trudnoće, jer su žene samo po sebi u tom stanju malo zahtjevnije nego inače.

"Sve što mi je moglo pasti na pamet da jedem, ako sam otišla kod roditelja, nabavljali su kako su znali. Bilo je slučajeva da mama pošalje paštetice sa sirom, a on ih dovuče odmah meni jer mi se jedu. Vozio me gdje god je trebalo ako muž ne može, jedva čekali unuče jer sam ja jedinica. Pošto sam prešla termin poroda 12 dana, bili su k'o na iglama oboje jer su se bojali i svaki poziv su prvo pitanje postavljali kako si, boli li te išta. U bolnici dok sam bila, trudovi su krenuli oko 11 ujutro, a otac me je igrom slučaja nazvao u 20:00 dok su još trajali i ja sam mu rekla da samo što se nisam porodila i da me ne zove, onako nepromišljeno jer u tom momentu nisam znala da će bolovi trajati još dva sata. Kad sam rodila Saru, laknulo im je, prvo zbog pređenog termina, drugo zbog tih 11 sati bolova. A moja Sara im je, pa mogu reći i iznad mene koliko je vole i primjetim da i mene više vole i trude se da mi pomognu šta god treba za nju", kaže nam Nejra Demir.


Nejra Demir: Otac me i dan danas zna naružiti!

U poređenju sa majkom odnos sa ocem njim je na prvi pogled manje fokusiran, jer majka je stub odgoja, govori Anela Spahić Demir, ali i dodaje da kod nje i nije bilo tako.

"Otac mi je jako bitan, njegovo mišljenje za sve što se dešava u mom životu počevši od adolescentnih dana, prvih zaljubljivanja, prvih razočarenja jer su očevi ti koji kćerke dožive kao muškarce kakvi trebaju biti, oni su oni ti koji mnogo više od majki utiću na očekivanja od romantičnog partnera", kaže nam Anela Spahić Demir.

Za nju je otac podrška i stabilnost i jako važna karika za još od dječijeg doba.

"Mislim da je za svu djecu, posebno za djevojčice potrebno aktivno sudjelovanje u odgoju jer je djeci potrebna ravnoteža u odnosu na majčin autoritet ili ne autoritet tj. na njezin način i stil života. Oba roditelja su mi važna ali sam inače više privržena ocu, kao i on meni. Ja sam i sada za njega malena princeza i uvijek će za mene imati posebno razumijevanje i zaštitu", rekla nam je Anela.

Naša sagovornica kaže da kada joj je najteže 'bježi' njemu tražeći podršku, zaštitu i razumijevanje.

"On je svjestan života i raznih životnih iskušenja tako da od malena usađuje u mene svjesna i nesvjesna očekivanja od okoline. Nijedan moj dan ne može proći da nismo u kontaktu, da nije u toku mog života i na tome se zahvaljujem Bogu što imam takvog oca. Moj otac je moj uzor, moj heroj, neko ko obiluje strogoćom i odlučnošću. Skormnost i vrijednost su njegova odlika, čovjek koji podržava moje ideje i ambicije sve dok su ispravne i poštene", rekla nam je Anela Spahić Demir.

Ona kaže kako će se truditi da sve što je naučila od njega prenese i iskoristi u vaspitanju svog djeteta i da bude uz njega u svakom trenutku.


Anela: Ja sam i sada za mog oca malena princeza

Novinarka: Merima Druškić