- Živjeli smo u najvećoj bijedi jer je majka imala jadnu platu. Ne postoji ništa čega bih voljela da se sjetim iz tog perioda, što ne znači da ga se stidim. Bila sam najstarija i jedino žensko u porodici. Pošto su se moji roditelji veoma rano rastali, mama je živjela u Smederevu, otac u Beogradu, a ja sam rasla okružena siromaštvom, ali i bogatstvom. Otac me odvodio i ostavljao po nekoliko mjeseci kod svoje prebogate familije, samo da bi mami napakostio. Kod njegovih sam živjela kao bubreg u loju, nosila najbolju odjeću, jela najfiniju hranu... Poslije određenog vremena mama bi dolazila po mene da me vrati kući, a ja sam je tada najviše mrzila, jer me vraćala u siromaštvo - ispričala je Zorica jednom prilikom za srbijanske medije.

Kako je isticala, Zorica je tada željela je da je mama ostavi kod tate da uživa u izobilju, a sa suzama u očima i danas se sjeća kako je mama jednom prilikom došla po nju s najjeftinijim grožđem, a Zorica, koja je kod oca jela krupne grozdove, bacila je ponuđeno voće. Folk diva kaže da taj postupak sebi nije oprostila ni dan-danas.