Podsjećamo, bračni par Studić je do agresije na BiH živio u Sarajevu, gdje je gospođa Studić zatrudnila. Početkom rata je otišla u Jagodinu, gdje se porodila i gdje su počele sve komplikacije.

„Ja sam bila jedna jedina, izbjeglica. Zato sam bila pogodna. Odvukli su me u salu jer meni je pukao vodenjak. Dan prije, 6. jula, je izvađena krv. Kad sam se porađala bilo mi je teško, davala sam napore. Bio je praznik, 7. juli, i na odjeljenju je zbog toga bilo samo dvoje-troje dežurnih. Kad sam se ja počela porađati odjedanput je bila puna sala, četiri-pet njih u bijelim mantilima. Htjeli su da me sijeku tokom poroda, pa sam ja od straha dala napon i izašla je glava bebina. Imala sam osjećaj da umirem. Vidjela sam nogicu od bebe, pupčanu vrpcu, mnogo krvi i čula sam bebu kako plače. Uspjela sam da pitam da li je dječak ili djevojčica i rekli su mi da je sin“, ispričala je u razgovoru za Source.ba portal Ranka Inga Studić.

U nastavku razgovora je gospođa Studić govorila o ostalim iskustvima u bolnici, te na koji je način saznala da je njen sin živ. Znaju da se njihov sin zove Ratko, te da ga je usvojila dobrostojeća porodica iz Švicarske. Ranka i njen suprug Zdravko od kada su saznali da je njihov sin živ, u oktobru 2009. godine, nastoje i preko društvene mreže Facebook pronaći sina, kontaktirajući sve osobe koje se zovu Ratko, žive u Švicarskoj i imaju 20-ak godina.

Skandal o „baby mafiji“ ne prestaje da potresa Srbiju. Sve je više roditelja koji sumnjaju da su im djeca ukradena, a sve je više i dokaza da su im sumnje opravdane.

U Srbiji se mjesečno, prema podacima Udruženja „Roditelji nestalih beba Srbije“, ukrade više od 20 beba, a u posljednjih 40 godina nestalo je oko 10.000 novorođenčadi.

(Nedim Pobrić)