Dani, mjeseci i godine prolaze, a mnogi događaji koji su obilježili historiju našeg glavnog grada bivaju prekriveni plaštom zaborava. Neki od tih događaja su ostali misterije, skrivene duboko u mračnim fiokama bh. pravosudnih institucija. Neke od tih misterija su ubistva, a jedno od ubistava jeste atentat na porodicu nekadašnjeg generala Armije RBiH Sefera Halilovića.
Sedmog jula 1993. godine je odjeknula eksplozija u stanu porodice Halilović u sarajevskom naselju Ciglane. Od te eksplozije su stradali supruga Sefera Halilovića, Mediha, te njen brat, Edin Rondić. Semir Halilović i njegova sestra Mirela su za vrijeme eksplozije bili u stanu, ali u drugoj prostoriji i preživjeli su.
Ono što je isprva predstavljeno kao posljedica agresorske granate, kasnije je dobilo obrise nečeg potpuno drugačijeg – pokušaja atentata na Sefera Halilovića.
O izvršiteljima i nalogodavcima atentata se nije znalo mnogo, sve do '96. godine, kada je po nalogu tadašnjeg direktora Agencije za istrage i dokumentaciju (AID) Kemala Ademovića provedena akcija kodnog imena „Orao“. U toj akciji je Edin Garaplija, zajedno sa Harisom Pezom i Refikom Muranom, priveo i isljeđivao Nedžada Herendu, pripadnika zloglasne skupine „Ševe“. Herenda je priznao da je direktno učestvovao u pokušaju atentata na Sefera Halilovića, a o tome su kasnije progovorili i drugi svjedoci. Kada su nalogodavci u pitanju, naš sagovornik je bio poprilično direktan.
„Bez ikakve sumnje, ja mogu reći da su u ovaj zločin upetljani Bakir Alispahić, Fikret Muslimović, Enver Mujezinović, Nedžad Ugljen, Nedžad Herenda i Dragan Šošić. Kada je u pitanju politički dio, za takvu vrstu atentata oni su sasvim sigurno o tome obavijestili tadašnjeg predsjednika Aliju Izetbegovića“, tvrdi Halilović.
Predmet atentata na porodicu Halilović je u rukama Tužilaštva BiH i epilog se još iščekuje. U ranije pomenutom isljeđivanju je Nedžad Herenda, navodno, priznao ubistvo „sarajevskih Romea i Julije“, Boška Brkića i Admire Ismić, pokušaj ubistva Ismeta Bajramovića Ćele, ubistvo osam vojnika JNA u Velikom parku i druge zločine. Herenda, prijeratni sarajevski taksista, je tokom isljeđivanja navodno premlaćivan, te ustrijeljen i bačen u šaht. Međutim, uspio je preživjeti i u bolnici dati iskaz svog nadređenom, iskaz koji nas vodi do našeg novog slučaja.
Herenda je u bolnici dao iskaz Nedžadu Ugljenu, zamjeniku direktora AID-a, koji je taj iskaz snimio i upravo se taj snimak pominje kao mogući motiv sljedećeg ubistva.
Nedžad Ugljen, nekadašnji zamjenik direktora Agencije za istrage i dokumentaciju (AID) ubijen je 28. septembra 1996. godine na parkingu u sarajevskom naselju Aneks, tako što mu je ubica prišao dok je parkirao automobil i u njega ispalio nekoliko hitaca.
Ugljen je čovjek kojeg označavaju kao nadređenu osobu skupini „Ševe“, a zbog poslova u koje je bio umiješan je još prije smrti sumnjao da mu se sprema takav epilog i to nije krio. To je otkrio i pri posljednjem susretu sa svojom porodicom, ali i sa nekadašnjim urednikom magazina „Dani“, Senadom Pećaninom. On je pri tom slučajnom susretu u centru Sarajeva Pećaninu rekao kako ga planira likvidirati Kemal Ademović, tadašnji direktor AID-a.
Nekoliko dana nakon tog susreta, Ugljen je ubijen, a urednik „Slobodne Bosne“ Senad Avdić ima informaciju kako je među prvima vijest o Ugljenovom ubistvu pronio Ramiz Delalić Ćelo.
Ono što je Ugljen nekoliko dana prije smrti ispričao Pećaninu, a što je objavljeno naknadno u magazinu „Dani“, šokiralo je javnost. Do sada su pokrenute tri istrage u slučaju Ugljen, a prvu su vodili upravo službenici AID-a. Bivšeg službenika AID-a, Edina Garapliju, je u procesu zbog otmice i pokušaja ubistva Nedžada Herende zastupao advokat Fahrija Karkin, a taj slučaj je u mnogome povezan sa slučajem Ugljen. Karkin tvrdi kako su ga službenici AID-a uporno nastojali usmjeriti na suprotan trag, te saznati informacije do kojih je on dolazio.
Istragu o ubistvu Ugljena su zasebno vodili i predstavnici međunarodne zajednice. Prema njihovim saznanjima, Ugljen je ubijen iz osvete, nakon što je označen kao američki špijun koji je odao povjerljive informacije o iranskim instruktorima na Pogorelici. Nakon što su vojnici IFOR-a početkom '96. upali u kamp na Pogorelici, jedan od uhapšenih iranskih instruktora, kojeg su zvali Ali, zaprijetio mu je riječima: „Ugljene, ti ćeš za ovo platiti!“.
Niti jedna istraga nije uzbudila javnost kao jedan intervju, posljednji koji je u životu dao Ramiz Delalić Ćelo, a u kojem je za ubistvo Ugljena direktno optužio Kemala Ademovića i njegovog vozača Enesa Pandžića.
U konačnici, 19 godina nakon ubistva, niko od naših sagovornika ne vjeruje da će se ovaj slučaj riješiti, odnosno da ćemo saznati ime nalogodavca i izvršitelja ubistva.
Navedena ubistva su samo dio naše priče, a nastavak ćete imati priliku pogledati već sutra na Source.ba portalu.
Novinar: Nedim Pobrić
Snimatelji: Alen Alilović, Ermin Ljumić
Montažer: Ermin Ljumić