Šesnaestog marta 1999. godine stanare sarajevskog naselja Ciglane je uznemirila eksplozija. Kasnije će se ispostaviti da je u njoj smrtonosne povrede, od kojih će kasnije preminuti, zadobio Jozo Leutar, tadašnji zamjenik ministra unutrašnjih poslova FBiH.

Leutar je preminuo 12 dana kasnije, a a uzrok smrti je eksplozivna naprava postavljena u automobil koji je koristio. Pri eksploziji je teške povrede zadobio i njegov vozač, Željko Čosić. On se u razgovoru za Source.ba portal prisjetio trenutka eksplozije, te onoga što je uslijedilo poslije.

A ono što je uslijedilo jeste sudski proces pred Kantonalnim sudom u Sarajevu protiv šestorice optuženih. Zbog nedostatka dokaza su oslobođeni Dominik Ilijašević Como, Zoran Bašić, Jedinko Bajkuša, Ivan Andabak, Mario Miličević i naš sagovornik, Željko Ćosić. Oslobađajuću presudu potvrdio je i Vrhovni sud Federacije 2004. godine.

A osim tog procesa, ni do današnjeg dana nisu napravljeni značajniji iskoraci u istrazi, a sve su prilike da nikad i neće biti napravljeni.

Kao i u slučaju ubistva Ugljena, i atentat na Jozu Leutara sa sobom nosi mnogo spekulacija o mogućim motivima, nalogodavcima i izdršiteljima ubistva.

Šesnaestog aprila '99. godine uhapšeni su Mounir Hanouf, Muhamed Ebu Gazali i Murat Bas, poznati u javnosti kao „Igmanska grupa“, a koji su se sumnjičili i za ubistvo policajca u Travniku. Kod njih su pronađeni materijali potrebni za pravljenje eksplozivne naprave, poput one koja je bila fatalna za Leutara. Međutim, ta istraga nije urodila plodom, a šaputalo se kako i iza Leutarovog ubistva stoji AID, pa i Ismet Bajramović Ćelo. Međutim, dokazi o istragama koje je Leutar vodio, a koji bi mogli dovesti do ubistva, nisu pronađeni.

Neko je očigledno 15. januara 2002. godine imao motiv da ubije Muzafera Kalića, 25-godišnjaka iz Rožaja nastanjenog u Sarajevu. Na mjestu ubistva u Mis Irbinoj ulici, gdje je Kalić i stanovao, pronađen je automatski pištolj Škorpion s prigušivačem kojim je ubijen, ali ubica još nije pronađen. Na suđenju Naseru Kelmendiju pred sudom na Kosovu je zaštićeni svjedok K2 izjavio kako je Kelmendi 2000. godine zatražio organizaciju likvidacije čovjeka koji ga je prevario, ne plativši 100 kg heroina. K2 je ovo odbio, ali je kasnije čuo da je čovjek po imenu Muzafer Kalić ubijen u BiH i da je on bio osoba koja je pokušala izbjeći plaćanje heroina.

Ako je bilo teško pronaći svjedoke ubistva Muzafera Kalića, pronalazak svjedoka sljedećeg ubistva je trebao biti mnogo lakši posao.

Dvadeset i šestog augusta 2003. godine je u Štrosmajerovoj ulici, pred više desetina svjedoka, ubijen tada 23-godišnji Pavle Bezek. Uprkos velikom broju svjedoka tog ubistva, ubica nije identifikovan do današnjeg dana.

Četiri su osobe optužene za krivično djelo učestvovanja u tuči koja je prethodila ubistvu, jedna je osuđena, a tri oslobođene. Optuženi su Muharem Ferhatović, Admir Žunić, Kenan Efendić i Mirza Vajzović. Na uvjetnu kaznu je osuđen Vajzović, koji je bio Bezekov prijatelj i učestvovao je u tuči braneći Bezeka. Postoji nekoliko verzija ovog događaja, od onih kako je Bezeka prije ubistva tražio nepoznati mladić i raspitivao se za njega, do onih da je ubijen nakon svađe koja je prerasla u masovnu tuču. Međutim, očigledno ubicu niko nije vidio, kao što niko nije vidio izvršitelje ubistava iz narednog dijela naše priče.

Novinar: Nedim Pobrić
Snimatelji: Alen Alilović, Ermin Ljumić
Montažer: Ermin Ljumić