Možda je tom sablasnom utisku značajan doprinos dao i hladan novembarski dan, možda bi u drugačijim okolnostima Trusinu napustili sa mnogo ugodnijim dojmovima. Lokalno stanovništvo, isključivo bošnjačko, nerado govori o porušenim kućama njihovih dojučerašnjih komšija. U selo se, kažu, vratila jedna starica hrvatske nacionalnosti. Mi je nismo našli, a možda bi se ona radije vratila u jutro 16. aprila 1993. godine i podijelila sa nama svoja sjećanja.

Zvanični dokumenti govore da je tog jutra došlo do sukoba između jedinica Armije RBiH i HVO-a, koji je kao epilog imao ubistvo 22 osobe hrvatske nacionalnosti. Bošnjaci koji danas žive u Trusini su nam rekli da oni nemaju šta reći, već da će Sud BiH reći svoje. U međuvremenu je Sud, zaista, rekao svoje.

Tada 21-godišnja Rasema Handanović, zvana Zolja, je bila pripadnica Specijalnog odreda za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH „Zulfikar“, kojim je komandovao Zulfikar Ališpago. Pod drugim identitetom je napustila BiH i smjestila se u SAD-u. Međutim, krajem 2011. je izručena BiH, a početkom naredne godine je pred Sudom BiH priznala zločin koji joj se pripisivao, tj, ubistvo tri vojnika HVO-a i tri civila, a svjedočila je i protiv nekadašnjih saboraca.

Nekoliko dana prije Raseme Handanović je iz SAD-a izručen i Edin Džeko. Ta vijest je u javnosti izazvala interesovanje ponajviše zbog imena optuženog, koji je 2014. godine osuđen na 12 godina zatvora, da bi prvostepena presuda godinu dana kasnije bila preinačena na 13 godina zatvora. I Džeko je bio pripadnik jedinice „Zulfikar“, a njega je optužnica teretila za učešće u strijeljanju šest postrojenih vojnika HVO-a i ubistvo dva civila.

Napadom je komandovao zamjenik komandanda jedinice „Zulfikar“ Nihad Bojadžić, zbani Blek i Nihko, koji je u utorak osuđen na 15 godina zatvora. Isti dan je Mensur Memić osuđen na 10, a Nedžad Hodžić na 12 godina zatvora. Dževad Salčin i Senad Hakalović, koji je pripadao 45. brdskoj brigadi Armije RBiH „Neretvica“, su oslobođeni krivice.

Priča oko razotkrivanja zločina u Trusini je počela 2009. godine, kada su u Sarajevu, Mostaru, Konjicu i Bihaću privedena tri pripadnika odreda „Zulfikar“: Nedžad Hodžić zvani John Wayne, Mensur Memić zvani Menta i Dževad Salčin zvani Struja, te Senad Hakalović, vojnik u nekadašnjoj brigadi Neretvica, kasnije 445. brigadi Armije BiH. Prvog februara 2010. je u svom kafiću „City Pub“ u Sarajevu slobode lišen i Zulfikar Ališpago. Uhapšen je i Ališpagin zamjenik Nihad Bojadžić. Naknadno su, kako smo naveli, iz SAD-a izručeni Rasema Handanović i Edin Džeko.

Rasema Handanović, koja se u javnosti prije izručenja spominjala i kao „misteriozna ratnica“, je mizernu kaznu od 5,5 godina zatvora dobila zahvaljujući priznanju krivice i postizanju sporazuma sa Tužilaštvom, na osnovu kojeg je iznijela kompromitirajuće informacije vezane za njene nekadašnje saborce.

„Od Bojadžića je došla naredba da u Trusini ni kokoš ne smije ostati živa. Nedžad Hodžić i Samko su vodili ljude u napad. Nisam znala da tu žive i muslimani. Rečeno nam je koje kuće ne smijemo dirati. Išli smo kroz selo, vojnici su izvodili civile i vodili ih u jednu kuću. Struja je čuvao zarobljenike. Akcija je dobro prošla. Krenuli smo prema nekoj prodavnici da se nađemo sa drugim vojnicima. Ispred prodavnice je Džeko rafalom ubio stariji bračni par. Došli smo do nekog skladišta gdje je ležao mrtav civil, a pričalo se da ga je Lepi Džejms likvidirao... Iz kuće u kojoj sam bila su izišli Hodžić i Popara. Hodžić je radiovezom pitao Bojadžića: 'Što ćemo sa zarobljenicima?', a Nihad mu je odgovorio: 'Pobijte sve!'. Hodžić je viknuo: 'Streljački vod!'. Mladić plave kose je krenuo bježati, a Hodžić je naredio da pucamo. Pucali smo svi. Ja, Nedžad, Mensur Memić, Popara, svi mi. Mladić koji je krenuo bježati je prvi pao, a potom i ostali muškarci koji su stajali pred zidom. Vratili smo se istim putem kojim smo došli. Poveli smo i zarobljenike, odnosno žene i djecu koji su nosili zaplijenjeno oružje i streljivo. Kada smo se izvukli na uzvišenje s kojeg smo krenuli u napad, Nedžad je radiovezom pitao Bojadžića što raditi sa ženama i djecom, a Nihad je odgovorio: Pustite ih!”, ispričala je ona tokom svjedočenja.

Međutim, njena verzija događaja se ne poklapa sa svjedočenjima ostalih optuženih, ali i preživjelih mještana Trusine. Protiv nje su Vasvija Vidović i Edina Rešidović, braniteljice Nihada Bojadžića, podnijele kaznenu prijavu, u kojoj se navodi detaljniji popis zločina za koje je odgovorna Handanović.
 
Rasema Handanović  Zolja je na samom ulasku u Trusinu zatekla Tomu Drlju, koji je u to vrijeme imao 66 godina. Iako je Drljo bio nenaoružan civil, u podmakloj životnoj dobi, Zolja je odmah pucala u njega, a nakon što je pao mrtav, prišla je nesretnom čovjeku i ispalila mu još jedan metak u usta. O stradanju Tome Drlje na suđenju Edinu Džeki svjedočile su njegova kćerka Mara Delinac i Milka Drljo.

 „Želim da kažem da mi je Tomina supruga Ruža Drljo prije smrti rekla da je njezinog muža ubila žena vojnik“, navela je u iskazu datom Tužiteljstvu BiH Milka Drljo.

U kaznenoj prijavi se nadalje navodi da je Rasema Handanović, zajedno s još jednim vojnikom došla pred kuću Smiljka Kreše i usmrtila ga sa tri rafala. Nastavljajući krvavi pohod ušla je u kuću u koju su se sklonili ostali članovi porodice, Smiljkova supruga Mara Krešo, kćerka Anica Krešo, komšinica Anđelka Šagolj, njen dvoipolgodišnji sin Mario, petogodišnja djevojčica Arijana Krešo, osmogodišnja Irena Krešo i najmlađa Sandra Krešo, stara samo dvije godine. Zatim je, skupa sa svojim pratiocem, počela nasumice pucati po sobi, ranivši Maru i Arijanu Krešo, Anđelku Šagolj i njenog sina, a onda je sve istjerala iz kuće i natjerala da pređu preko mrtvog tijela Smiljka Kreše. O ubistvu Smiljka Kreše kasnije su u Tužiteljstvu BiH detaljno svjedočile Mara i Anica Krešo, koje nisu imale dilemu ko je usmrtio njihovog muža, odnosno oca. Handanović je zatim produžila u kuću Jele Ljubić, gdje su, zajedno s djecom, skrovište potražile njene komšinice Mara Delinac, Anica Blažević, Bosiljka Krešo i Milka Drljo. Preživjele su svjedokinje kasnije izjavile da im je pomahnitala Zolja kazala kako ih „sve treba politi benzinom i zapaliti“, nakon čega je natjerala Maru Delinac i Jelu Ljubić da, dok su se oko Trusine još vodile borbe, odu na ratište i donesu oružje poginulih vojnika. U istrazi protiv Mensura Memića, svjedokinje Delinac, Krešo i Ljubić su na saslušanju u Tužiteljstvu BiH izjavile kako im je Zolja poručila „nećemo vas mi ubiti, neka vas ubiju vaši.“ Više je stanovnika Trusine koji su Rasemu Handanović optužili i da je, u društvu sa Sedinom Mahmićem zvanim Gala i Albinom Hurtićem zvanim Džejms bacila bombu u lokalnu prodavnicu, teško ranivši nekoliko starijih osoba. O tom je događaju državnim tužiteljima govorio zaštićeni svjedok, koji je gledao kako iz prodavnice izvode staricu i starca.

„Mogli su imati između 65 i 70 godina. Odveli su ih pet-šest metara od kuće, vidio sam kako Gezo i Zolja pucaju u njih i ubijaju ih“, kazao je svjedok. U kaznenoj prijavi protiv bešćutne ubojice navodi se i da je Zolja, zajedno s Izetom Berberištaninom zvanim Gezo, iz kuće izvela i mučki likvidirala bračni par Anđu i Iliju Ivanković.

U razgovoru s istražiteljima SIPA-e, njihov prvi komšija Selim Memić je izjavio kako je rafal u Iliju Ivankovića ispalila Zolja, nakon čega je njegova uplakana žena Anđa povikala „ubijte i mene“. Tada je Rasema Handanović hladnokrvo okrenula cijev u njenom pravcu i usmrtila ženu. Isti je svjedok potvrdio da je Rasema Handanović iz kuće istjerala i ubila tada 66-godišnjeg Juru Anđelića.

 „Sve ih je pobila ženska vojnik, za koju sam u danima nakon ovog događaja, a moguće i istog dana, saznao da ima nadimak Zolja“, navodi se u službenoj izjavi Selima Memića

„Svakako ćemo uložiti žalbu i to je ono što mogu reći u ovom trenutku. Izgleda da Sud nije cijenio naše pritužbe“, izjavila je poslije izricanja presude Bojadžićeva braniteljica Vasvija Vidović, što ukazuje da posljednje presude nisu kraj ove priče.

Postupak protiv Zulfikara Ališpage je zbog njegovog zdravstvenog stanja odvojen od procesa protiv ostalih optuženih. Njegovo pravo ime je Zulfo Alić, rođen u Novom Pazaru 1960. godine. Komandant jedinice „Zulfikar“ je postao 22. januara 1993. godine.

(Nedim Pobrić)