Glasno "DA"

Međutim, da li vilenjaci postoje van Tolkinovih romana i mitologije germanskih i slovenskih naroda? Ukoliko pitate većinu Islanđana, dobit ćete prijeki pogled i jedno glasno "DA".

Naime, 54 posto Islanđana vjeruje u njihovo postojanje.

Njihovo vjerovanje da se "dobri ljudi" i dalje kriju među stijenama navelo ih je da čak promijene i svoje urbanističke planove kako ne bi gradili puteve i naselja na mjestima gdje žive vilenjaci.

Stanovnici Habnarfjerdira, malenog grada u blizini prijestonice Rejkjavika, posebno su ponosni visokom koncentracijom vilenjaka.

Postoje turističke ture gdje vodiči pokazuju poznate vilenjačke lokacije, uključujući i veliku stijenu Hamarin, gdje žive kralj i kraljica vilenjaka, a zbog koje je prije petnaestak godina put morao da bude preusmjeren da se vilenjaci ne bi uznemirili.

Bivši član parlamenta se čak zaklinje da mu je u saobraćajnoj nesreći život spasila upravo porodica vilenjaka.

Vilenjačko brdo
U obližnjem Kopavoguru, dionica Vilobrežnog puta je morala da bude sužena sedamdesetih godina sa dvije trake na samo jednu pošto su se građevinske mašine neprekidno kvarile dok su pokušavale da unište stijenu u kojoj, vjerovalo se i vjeruje se i dalje, žive vilenjaci.

Stijena je i dalje tu, mada se ne zna da li su tu i dalje njeni stanari.

U istom gradiću, sredinom devedesetih, operater buldožera Hjortur Hjartarson je umalo upao u nevolje nakon što je poznato vilenjačko brdo pokušao da sruši zbog izgradnje groblja.

Ako je vjerovati lokalnom stanovništvu, tokom zime su najveće šanse da vidite vilenjake. Naime, tokom Božića i Novogodišnje noći, vilenjaci su u potrazi za novim domom.

Umjesto Djeda Mraza, Islanđani imaju 13 Jula Ladsa (naravno, vilenjaka) koji svima donose veselje i poklone.

Ukoliko u ovoj malenoj zemlji želite da saznate još nešto o vilenjacima, svakako možete pohađati kurs u Školi vilenjaka koja se nalazi u glavnom gradu, piše National Geographic.

(Avaz/Ajla Hurko)