U svijetu se smatra da Mikronezija predstavlja jednu od najneistraženijih, najudaljenijih i najzanimljivijih otočkih skupina na Pacifiku. Čine je 1.458 otoka podijeljena u četiri državne strukture ujedinjene u Federalne Države Mikronezije čija su središta smještena na otocima Pohnpei, Đap (Yap), Ćuk (Chuck) i Kosrae. Riječ je o prostoru velikom gotovo milion kvadratnih kilometara okeana smještenom sjeverno od ekvadora.

Zanimljive legende, folklorne i običajne tradicije govore o bogovima mora koji su gradili gradove na kopnu, a povremena tutnjava koja se i danas kad-kad čuje odnekud sa morskog dna, nagovještava da oni, po njihovom vjerovanju, još uvijek nastanjuju morsko dno.

DAROVI ZA BOGOVE MORA: Zbog toga sa većine otoka Mikronezije svakog ljeta prema pučini Pacifika kreću na desetine čamaca ispunjenih raznim otočkim đakonijama, ribom, kornjačama, južnim voćem i povrćem. To otočani nose darove bogovima mora iz zahvalnosti što su im darovali miran i sretan život na rajskim otocima. Prema istim vjerovanjima i Nan Madol je djelo bogova mora! 

Većina svjetskih istraživača ipak, sklonija je vjerovanju da Nan Madol, zajedno sa drugim misterioznim kamenim strukturama i građevinama razbacanim po otocima Mikronezije, Melanezije i Polinezije, zapravo, predstavlja ostatke legendarne Lemurije, prakontinenta na kome je – poput Atlantide – nekada blistala napredna civilizacija. U ovu zanimljivu teoriju se uklapaju i gorostasne kamene figure – takozvani moaji - na Uskrsnjim otocima, na kojima smo boravili 2002./2003. godine. 

Ali vratimo se iskustvu japanski ronilaca koji su istraživali Nan Madol sa opasne morske strane.

DALJE SE NE MOŽE: „...Pošto smo se oporavili od prvog užasa, oprezno se krećemo u pravcu morske pučine. Svuda okolo nas u nepreglednom vidokrugu leže bazaltni ploče i stupovi, sa svijetlozelenim mrljama od nataloženih algi i gljiva. Nekoliko njih smo premjerili: dugi su između tri i pet metara i debeli nekih četrdesetak centimetara. To ni u kojem slučaju nisu bili temeljni blokovi, nego ruševine kula ili zidova. Možda se prilikom nekog zemljotresa ili cunamija jedan dio grada rasturio i srušio u more. 

Pojedino kamenje moglo bi također da bude simbolično prinošenje žrtve ajkulama, koje su otočani ovdje donosili i bacali. Prema domorodačkom vjerovanju ajkula je bila medij u kojeg se oblačio moćni Bog rata.

Na dubini od dvadesetak metara, gdje greben ima još okomitiji nagib i gdje dnevno svjetlo postaje znatno slabije, izranjaju naglo tri masivna bazaltna stupa. Stoje potpuno uspravno jedan iza drugog i podsjećaju na telegrafske stubove ali ne uspijevamo da procijenimo čemu su služili i kakva im je namjena. Prvi je visok možda nekih pet metara, a drugi i teći su znatno veći, možda, deset ili čak petnaest metara, s prečnikom od najmanje jednog metra. Zaplivali smo bliže i vidjeli da su gusto obrasli spužvama i brojnim školjkama, morskim šumaricama i koraljima.

Strpljivo stružemo debelu koru koja ih prekriva i ustanovljavamo da je ispod stoljetnih morskih naslaga uistinu bazalt. Ali, dalje ne možemo. Dubina postaje sve veća a naša ronilačka oprema sve nesigurnija. Svjetlost reflektora guši zastrašujuća gusta tama. Možda se tek ovdje, u tajanstvenoj morskoj pomrčini kriju ulazi u Donji svijet, ma šta se podrazumijevalo pod tim pojmom!...'' 

STRAHOVI OD NEPOZNATOG: Vidjeli smo, i naš najmlađi član ekspedicije Adi Krdžalić, roneći uz zidine Nan Madola, zabilježio je slične utiske. Snimke koje je tom prilikom napravio podvodnom kamerom naprosto su senzacionalne.

Ni pokušaji drugih snimatelja i istraživača da provjere da li se ispod Nan Madola kriju tuneli koji vode do tajnih podvodnih odaja i riznica, koliko znam, nisu bili mnogo uspješniji. Uglavnom su se završavali na mjestu gdje započinju mračne dubine odakle vrebaju nepredvidive opasnosti u vidu famoznih morskih psina, tropskih morskih zmija ili prokletstva Nan Madola. 

Dole, pod morem, zahvaljujući i tamnosivim bazaltnim blokovima koji upijaju svaki zrak dnevne svjetlosti, kod ronilaca se javljaju strahovi koje je teško racionalno objasniti. To su strahovi od nedoživljenog, nepoznatog i mističnog, nešto što otočani podrazumijevaju pod izrazom „psoo-saan-hua“ – a što je teško precizno prevesti na zapadnjačke jezike!
Među sijaset teorija koje danas potenciraju razni istraživači i autori u svojim knjigama i dokumentarnim televizijskim serijalima, postoji i ona koja kazuje da je Nan Madol sagrađena na golemoj vapnenačkoj špilji koja se kasnije raspala usljed tektonskih poremećaja, silovitih zemljotresa i vulkanskih erupcija, koji su u prošlosti ovdje bili česti. Bilo je to u vrijeme paklenih destrukcija koje su promijenile lice Pacifika a njegove obale proširile duboko prema kopnu. 

U tom neviđenom kaosu, u kome su vladale sile uništenja i u kome je nestala legendarna Zemlja Mu, zauvijek su prekinute veze između žitelja Gornjeg i Donjeg svijeta. Ali, ostala su živa sjećanja na međusobne susrete i tradicionalne obaveze, koje još uvijek žive na mnogim južnim otocima. 

(NAP/Alen Avdić)