Erupcija je trajala čak tri godine, a do 1967. stvoreno je ostrvo površine od 2,7 kvadratnih kilometara. Ne čudi stoga što su mu dodijelili ime prema vatrenom divu Surtu iz nordijske mitologije.

Erozija tla i jaki vjetrovi na sjeveru Evrope s vremenom su smanjili njegovu površinu na oko 1,3 kvadratnih kilometara, ali ne i interes naučnika za to misteriozno područje.

UNESCO je zaštitio ostrvo i stavio ga na svoju listu Svjetske baštine u Evropi, a pristup su dobili samo odabrani botaničari, biolozi i vulkanolozi. Glavni zadatak im je proučiti kako nastaje ekosistem bez ljudskog uticaja.

Mahovina i lišajevi prve su vrste biljaka koje su počele rasti na ostrvu, a vrlo brzo na Surtsey su počeli slijetati fulmarusi i tankokljuni pingvini. Danas tu raste sedamdesetak biljnih vrsta, a na njemu žive kukci, ptice i foke.

Na ostrvu se nalazi samo jedna kuća u kojoj spavaju stručnjaci koji proučavaju promjene na Surtseyu. Prije nego što se iskrcaju na ostrvo, svaki se naučnik temeljno pretražuje da slučajno ne bi prenio neko sjeme čije bi klijanje moglo poremetiti prirodni ekosistem.

Uprkos mjerama predostrožnosti, na ostrvu je izrasla biljka paradajza, koja je iznenadila naučnike. Ili je to bio slučaj sve dok jedan tamošnji stručnjak nije priznao da je obavio veliku nuždu na zabranjenom mjestu na plodnom vulkanskom tlu nakon konzumacije tog voća.

Biljka je odmah uklonjena, a postrožen je i nadzor aktivnosti svih stručnjaka kojima je dopušten dolazak na ostrvo, prenosi punkufer.hr.


(Amila Alijagić)