Malići se u Beograd zaputio kao učesnik na promociji knjige „Studija slučaja Pertej“, koja obuhvata sistematizaciju arhiva, pamćenja i historizacije 20 godina saradnje umjetnika i kulturnih radnika Srbije i Kosova.

- Lično nisam nešto naročito bio pogođen, naprotiv osjetio sam olakšanje što ne moram da se pet, šest sati minibusom truckam po jako zapuštenim srpskim drumovima… Meni i nije mnogo stalo do posjete Vučićevoj i Dačićevoj Srbiji, radije bih ih zaobišao i ignorisao, ali postoji i normalna Srbija, ljudi sa kojima sam sarađivao od osamdesetih godina, zbog kojih i dalje vrijedi da se radi na stvarnoj, svakodnevnoj normalizaciji odnosa, jer, konačno, mi smo susjedi, dijelimo isti prostor, i ne možemo naše sudbine prepustiti onima koji zagovaraju vječni rat - istakao je Malići.

On napominje da se vjerovatno ovdje krije i odgovor na pitanje zbog čega je u posljednje vrijeme, srbijanska vlast odlučila da ponovo vrati čvrsti i osioni granični režim kršeći sporazum o slobodi kretanja.

- Vi znate da ovaj moj slučaj nije izolovan, zabranjen je ulazak u Srbiji kosovskim sportistima koji su imali utakmice sa srpskim klubovima ili trebali da učestvuju na međunarodnim prvenstvima. Prije nekoliko sedmica zaustavljena je i maltretirana grupa mladih kosovskih umjetnika koji su išli na sada već tradicionalni festival kulturne saradnje „Miredita/Dobar dan“. Vlasti u Srbiji izgleda žele da ometaju i prekinu sve oblike kulturne i druge saradnje. Ne znam da li se to radi direktno iz vrha vlasti, ili iz krugova koji ne žele nikakav sporazum i normalizaciju odnosa sa Kosovom - kaže Malići.

Malići je komentarisao situacije u kojima Vučić gotovo sve unutrašnje prilike i događaje, koji nisu prijatni i pozitivni primjeri njegove vladavine, interpretira kao pritisak na njega zbog Kosova. S jedne strane su, kako je rekao Vučić, srpske, a sa druge, albanske bitange. Takođe, ne izostaju ni one evropske i američke.

- Još od vremena Borisa Tadića vlast u Srbiji je pokušavala da vodi politike duplih kolosijeka i standarda proklamujući mantre tipa „I Evropska Unija i Kosovo“, ili „I EU i Rusija“. To je kao da imate kompoziciju voza koja ima dvije lokomotive, od kojih jedna vuče na Zapad, druga na Istok. Kada voz stoji ili je jedna od lokomotiva taktički isključena iz pogona ili nije pod punim gasom, može se manipulisati sa tim mantrama.

Međutim, takve politike praktično vode ka šizofreniji kada treba da se donese odluka na koju stranu idete. Taktički ova šizofrena strategija i može donijeti neki dobitak ako je koristite da bi ucijenili jednu od strana da vam učini određene ustupke pre nego što definitivno kupite kartu u ovom slučaju za Zapad. Ali, dolazi vrijeme odluka i igra mora prestati. Srbija je, od vremena Miloševića pristajala na igre pregovora i dogovora, ali je na kraju odustajala i odbijala kompromisna rješenja, i sporazum iz Rambujea, i Bečki sporazum, pa će izgleda na isti način odbiti i završnicu Briselskog sporazuma koji bi trebao da vodi do normalizacije odnosa sa Kosovom kao nezavisnom državom - smatra Škeljzen Malići.

On dodaje da to što Vučić sve partnere u dijalogu naziva bitangama, uključujući i SAD i EU ne sluti na dobro, „prevazilazi aroganciji i Miloševića“.

- Ipak, Vučić možda glumata, koristi jak riječnik za domaću javnost, da bi kasnije imao alibi: sve sam pokušao ali eto, nije išlo protiv svjetskih moćnika.

Upitan šta očekuje od nastavka dijaloga u Briselu, Malići izražava ubjeđenje da „tehnički“ dijalog o pitanjima normalizacije odnosa praktično završen, odnosno da ostaje samo njihova puna implementacija, dok su i za politički sveobuhvatni i obavezujući sporazum napravljene suštinske pripreme i predlozi varijanata kompromisa, oko kojih se sada lome koplja.

Na pitanje da li pretpostavlja da slijedi period rješenja ili, pak, gomilanja novih problema u odnosima Albanaca i Srba od strane političkih elita, kosovski filozof i umetnik kaže: Trebalo bi da se ide ka rješenjima, ne treba više gubiti vrijeme, ionako smo u velikim zaostacima, ne samo Kosovo i Srbija već i čitav region“.

- Albansko-srpski odnosi su najdelikatnija tačka regionalne stabilnosti i sigurnosti. Sada je prilika da se odnosi trajno poprave i postanu dobrosusjedski. Naravno, vi ste u pravu kada kažete da ima snaga koje žele gomilane problema kako bi „zamrznuti konflikt“ doveli do odmrzavanja i eksplozije. Kada je Dimitrije Tucović prije nešto više od sto godina upozoravao ondašnju srpsku političku elitu da je ambicija osvajanja i pokoravanja albanskih teritorija velika zabluda, izgleda da je bio u pravu kada je predvidio da će ta zabluda trajati čitav vijek - smatra Škeljzen Malići.

On napominje da za konačno rješenje kosovskog pitanja postoje nacrti plana i okviri rješenja.

- Ključna stvar je puno priznanje Kosova odnosno učlanjenje u UN. S druge strane ustupak je, još od Ahtisarijevog plana, formiranje Zajednice srpskih opština. Čini se da se dvije stvari razmatraju kao najbitnije: Kakav status Kosova u UN, posmatrački ili punopravni, i koje će kompetencije imati ZSO, izvršne ili samo konsultativne. Ostale opcije kao što je razmjena teritorija ili podjela Kosova otpadaju.

Možda će ovaj Gordijev čvor biti načelno riješen na najavljenom susretu američkog i ruskog predsjednika sljedećeg mjeseca… – zaključio je Malići.

(NAP/Amila Alijagić)