Njih trojica su praktično jedini pripadnici nekada najmoćnijeg klana na Balkanu o čijoj sudbini se ni danas ništa ne zna. 

Nekoliko sati poslije ubistva premijera Zorana Đinđića raspisana je potjernica za „zemuncima“, ali sudbina pomenute trojice nije u potpunosti rasvetljena, iako su tokom sudskih postupaka osuđeni na dugogodišnje robije.

- Najveća misterija je Ninoslav Konstantinović, koji je osuđen na 35 godina zatvora. O njemu se godinama ništa nije znalo niti čulo sve dok u Zagrebu 2010. nije ranjen, a potom i uhapšen, u to vrijeme također odbjegli pripadnik klana Sretko Kalinić. Pošto su mu stavljene lisice, Kalinić je ispričao da je Konstantinović ubijen još 2003. i da je njegovo tijelo zakopano na njivi u blizini autoputa Beograd - Zagreb. Policija je nekoliko puta prekopavala mjesto koje je ovaj „zemunac“ označio, ali tijelo Konstantinovića nije pronađeno i on je i dalje zvanično u bjekstvu i na potjernici – objašnjavaju izvori srbijanskih medija.

Druga dvojica „zemunaca“, Milan Glišović i Selman Hamidović, manje su poznati javnosti jer nisu bili zvučna imena nekada jednog od najjačih balkanskih klanova. Ime Milana Glišovića, međutim, nedavno je objavljeno u medijima, i to poslije ubistva Milana Đuričića Mikija u Johanezburgu, prenosi Avaz. 

- Milan Đuričić Miki, za kojim je Srbija također tragala zbog učešća u ubistvu Željka Ražnatovića Arkana, ubijen je u aprilu u Južnoj Africi. Posle njegove likvidacije otkriveno je da je ubijen kada je krenuo na sastanak sa Debelim Mikijem, odnosno Milanom Glišovićem, bivšim „zemuncem“, koji je u odsustvu osuđen na 32 godine zatvora. Kako se ispostavilo, ovaj pripadnik klana utočište je našao u Johanezburgu, gde je počeo da se bavi biznisom i navodno je vlasnik nekoliko firmi – kaže izvor.

Treći odbjegli „zemunac“ Selman Hamidović, zvani Seka, navodno nije bio pripadnik prve postave klana, ali je sa njima učestvovao u krivičnim djelima, zbog čega je osuđen na 10 godina zatvora.


(Lejla Trle)