- Svi ljudi su braća i sestre, jer smo svi sinovi i kćeri jednoga Boga, Tvorca svih i svega. U takvoj bratskoj i sestrinskoj ljubavi treba da provodimo i ove postizborne dane, kao, uostalom i sve dane svoga života. Nadamo se da je taj duh bratske slobode i poštovanja ono što je pobijedilo i što pobjeđuje.

Nemojmo da zaboravimo da smo svi, bez obzira na ideološko-političku, nacionalnu ili vjersku pripadnost braća i kao takvi građani ove zemlje imamo prava na svoje razlike. Sada kao nikada moramo imati na umu riječi Svetog Petra II Lovćenskog Tajnovidca koje je u oslobođenoj Crnoj Gori ponovio kralj i gospodar Nikola: 'Brat je mio, ma koje vjere bio'. Nemamo, međutim, ni kao Hrišćani, ni kao civilizovani ljudi, prava da drugog mrzimo zbog toga što ima stavove drugačije od naših. Naprotiv, apostol naroda Pavle veli: “Nosite bremena jedan drugog, i tako ćete ispuniti zakon Hristov - piše vladika.

Istog dana na sajtu Mitropolije, dodaje on, preneseno je i saopštenje Pljevaljskog odbora za odbranu svetinja u kome se vjernici pozivaju da uvijek i u svakoj prilici budu ljudi, državni organi da rade svoj posao, te se jasno kaže da Crkva nije organizator javnih okupljanja pokrenutih poslije izborne pobjede opozicije i da su sva slavlja koja ugrožavaju mir i ravnopravnost svih ljudi, kao i međuvjersku i međunacionalnu toleranciju nepoželjna i biće jednodušno osuđena.

- U popodnevnim časovima istog dana nas je zato veoma neprijatno iznenadilo obraćanje uvaženog reisa u kome je SPC oklevetana kao ona koja je sama odabrala da bude nosilac procesa u kome se eto dešavaju i nasilni incidenti i prolijeva se nevina krv. Podsjećam ef. Kavazovića da u Pljevljima nije prolivena krv (tj. niko nije ni ranjen, a kamo li izgubio život, pošto je to osnovno značenje ove jezičke sintagme) da je nosilac negativnih procesa koji se u Crnoj Gori odvijaju, a naročito u posljednjih godinu dana, dosadašnja državna vlast a ne SPC, koja je poslije donošenja diskriminatorskog Zakona o položaju crkava i vjerskih zajednica nevoljno uvučena u političku borbu. Samo iz razloga što je samo donošenje zakona bilo jedna politička i ideološka odluka, koja nije zasnovana na pravdi i pravima, koja su u svim civilizovanim državama svijeta neprikosnovena, a to su pravo na slobodno uživanje imovine, pravo na slobodu vjere i govora, pravo na jednak tretman pred zakonom i ustavom svih građana, bili vjernici ili nevjernici.

O odgovornosti i emancipovanosti crnogorskog društva, pa i same SPC u Crnoj Gori, svjedoče i izjave Mitropolita Amfilohija i svih političkih lidera koji su izborili izbornu pobjedu (Krivokapić), (Bečić), (Abazović), kao i mnogobrojnih pojedinaca.

- Tome u prilog govori i današnja slika pravoslavnih sveštenika iz Pljevalja koji su sa sloganom Ne damo svetinje, pod kojim su ustali u odbranu svojih, ovoga puta stali u zaštitu Husein-pašine džamije. Ko god je dobronamjeran, a želi da vidi u čemu se ogleda odnos SPC prema muslimanima u Crnoj Gori, prepoznaće da se ovaj najbolje očitava u današnjoj slici iz Pljevalja, nastupima njenih velikodostojnika prethodnih dana i mjeseci, kao i mirnim litijama u kojima su, rame uz rame sa pravoslavcima, učešće uzimali i pripadnici islamske vjeroispovjesti. Nesrećni nasilnički akti, koji većma liče na montirani pokušaj izazivanja međunacionalne i međuvjerske mržnje nego na autentične šovinističke ispade, o ovom odnosu pravoslavaca prema muslimanima u Crnoj Gori, nasuprot gore navedenom, ne govore ništa - kaže vladika.

Napominje da "kao čovjek koji svoju episkopsku i hrišćansku službu obavlja jednim dijelom i na prostoru Crne Gore, kao čovjek koji je rođen i pola života proveo na prostoru te države i zato poznaje tamošnje prilike, želi da uputim apel uvaženom reisu da prepusti lokalnim islamskim liderima u Crnoj Gori da kažu svoju riječ, i njome zaštite interese svoje zajednice, pošto je, želim da vjerujem, njegova današnja proizvod neznanja i neinformisanosti, a ne želje da se izazovu nove podjele i nestabilnost u crnogorskom društvu".

- Podsjećam ef. Kavazovića i na poziv, njemu lično upućen, na otvaranje muslimansko-pravoslavnog dijaloga u BiH, mog prethodnika na hercegovačkoj episkopiji, vladike Grigorija, i naglašavam da je taj poziv i dalje otvoren kada je u pitanju zahumsko-hercegovačka eparhija. Na našem lokalnom hercegovačkom nivou je ova saradnja i dijalog itekako živ i dinamičan, zahvaljujući neobičnom entuzijazmu, iskrenosti i inicijativi uvaženog mufitije mostarskog, ef. Dedovića i čitave islamske zajednice kojoj je on na čelu. Prije samo nekoliko dana bili smo skupa na jami Čavkavici i Korićkoj jami i pokazali da dijalog i saradnja i mir imaju perspektvu, samo ako izbegnemo dnevno političke izjave i nadgornjavanja, nego, kako je to u pismu episkopa Grigorija navedeno, ako taj dijalog vodimo „bez ičijeg posredništva, ali uz saradnju i pomoć svih ljudi dobre volje. Da pozovemo u pomoć sve intelektualce, istoričare, teologe, sociologe, filosofe, pravnike, politikologe i tako redom, ne bježeći ni od jednog bolnog pitanja - navedeno je, između ostalog, i reakciji.

- Podsjećam ef. Kavazovića i na poziv, njemu lično upućen, na otvaranje muslimansko-pravoslavnog dijaloga u BiH, mog prethodnika na hercegovačkoj episkopiji, vladike Grigorija, i naglašavam da je taj poziv i dalje otvoren kada je u pitanju zahumsko-hercegovačka eparhija. Na našem lokalnom hercegovačkom nivou je ova saradnja i dijalog itekako živ i dinamičan, zahvaljujući neobičnom entuzijazmu, iskrenosti i inicijativi uvaženog mufitije mostarskog, ef. Dedovića i čitave islamske zajednice kojoj je on na čelu. Prije samo nekoliko dana bili smo skupa na jami Čavkavici i Korićkoj jami i pokazali da dijalog i saradnja i mir imaju perspektvu, samo ako izbegnemo dnevno političke izjave i nadgornjavanja, nego, kako je to u pismu episkopa Grigorija navedeno, ako taj dijalog vodimo „bez ičijeg posredništva, ali uz saradnju i pomoć svih ljudi dobre volje. Da pozovemo u pomoć sve intelektualce, istoričare, teologe, sociologe, filosofe, pravnike, politikologe i tako redom, ne bježeći ni od jednog bolnog pitanja - navedeno je, između ostalog, i reakciji.