Zapravo nam sigurno nakon ove pandemije koju je uzrokovao virus slijedi svojevrsna pandemija psiholoških problema. Slijedi nam još dosta neizvjesnih mjeseci, još puno toga o virusu ne znamo i dok čekamo da znanost odgovori na brojna i kompleksna pitanja, ne preostaje nam ništa drugo nego sačuvati zdravi razum. mobilizirati svoje pozitivne snage usmjeriti se koliko možemo u svakodnevne aktivnosti, ali i zatražiti stručnu pomoć ako je potrebna - govori Đorđević.

U ovoj pandemiji i porastu smrtnih slučajeva posljednjih dva mjeseca, obitelji se jako teško nose sa smrću svojih članova. Teško se nose s činjenicom da njihovi bližnji umiru u bolnicama. Sami. Bez opraštanja, ispraćaju ih u najužem krugu ljudi.

- Obitelji svoje preminule gotovo da nisu vidjele od ulaska u bolnicu do iznošenja u zatvorenom sanduku. Nema pravog oproštaja. Pa se pitam, jesmo li tu u svim bolnicama u Hrvatskoj definirali protokole odvijanja komunikacije s oboljelima. Zadnjih mjeseci psihijatrijske su nam ordinacije natrpane ljudima kojima je netko preminuo a nisu se oprostili. Poseban je problem kada su osobama umrli članovi obitelji (stariji otac ili majka), a oni misle da su upravo oni donijeli njima virus jer još nisu znali da imaju simptome. Osjećaju zbunjenost, kajanja, krivnju, patnju. A kod dijela njih to će prijeći u kompleksno žalovanje, ponekad u neki oblik PTSP-a. Za sada je to poremećaj prilagodbe - objašnjava Đorđević.


(Admir Oručević)