Riječ je, podsjetimo, o 2.750 tona amonijevog nitrata, hemijskog spoja koji se inače koristi kao umjetno gnojivo, ali u određenim situacijama može se koristiti i kao eksploziv - ili nehotice izazvati eksploziju, kao što se nažalost dogodilo u bejrutskoj luci.




Gnojivo je, naime, u hangaru u luci bilo uskladišteno od 2014. do danas, bez sigurnosnih mjera koje bi spriječile katastrofu koja se dogodila.

S tim je teretom brod pod moldavskom zastavom MV Rhosus zaglavio u bejrutskoj luci u oktobru 2013. Međutim, odredište Rhosusa, koji je isplovio iz Batumija u Gruziji, uopće nije bio Libanon, nego Mozambik.

Međutim, kako CNN izvještava na temelju dokumenata koje je dobio na uvid, kapetan Boris Prokošev zaustavio je brod u Grčkoj kako bi napunio gorivo kada mu je vlasnik Grečuškin, navodno direktor firme Teto Shipping, javio da je kompaniji ponestalo novca i da će u Bejrutu morati pokupiti dodatni teret kako bi se pokrili putni troškovi.

Ruski portal na engleskom jeziku Siberian Times pak piše da se brod u Bejrutu zaustavio zbog kvara.

U svakom slučaju, kada je brod pristao u Bejrutu, lokalne lučke vlasti su ga zadržale zbog "grubih prekršaja u upravljanju plovilom" odnosno "nedostatka dokumenata i uvjeta nužnih za prijevoz", neplaćenih naknada luci te pritužbi ruske i ukrajinske posade.



Posada sastavljena od osam Ukrajinaca i dvojice Rusa bila je prisiljena ostati na brodu, a vlasnik Grečuškin proglasio je bankrot i naprosto "ostavio brod", tvrdi posada. Libanske vlasti na kraju su pustile šest od deset članova posade da se iskrcaju, a četvorica su ostali zarobljeni na brodu punom eksplozivnog tereta gotovo godinu dana.

- Vlasnik broda Igor Grečuškin praktički je napustio brod i preostalu posadu. Nije nam osigurao novac (za troškove i plaće), potpuno nas je lišio bilo kakvih sredstava komunikacije - pisao je kapetan Prokošev u junu 2014. u očajničkoj molbi međunarodnim organizacijama, diplomatima vlastima Ukrajine i lučkim vlastima u Bejrutu apelirajući da njega i njegove mornare puste s broda na kojem su bili zarobljeni.



- Rekao nam je da je bankrotirao i, iako mu ne vjerujem, najvažnija stvar je da je digao ruke i od svoje posade i od svog tereta - dodao je.

- Mornari su bili na brodu 11 mjeseci, imali smo malo zaliha. Svakodnevno sam pisao Putinu. Na kraju smo morali prodati gorivo kako bismo tim novcem angažirali advokata. Vlasnik nam nije priskrbio ni hranu ni vodu - rekao je kapetan Prokošev i u utorak u radiointervjuu za Odjek Moskve.

Grečuškin na upite nije odgovarao ni CNN-u ni Siberian Timesu.

Prema e-mailovima koje su razmjenjivali Prokošev i njegov advokat Charbel Dagher, amonijev nitrat iskrcan je u bejrutskoj luci do novembra 2014. i pohranjen u skladištu. Potom su ga tamošnje vlasti držale šest godina, unatoč opetovanim upozorenjima direktora libanske carine Badrija Dahera da se radi o "ekstremno opasnom" teretu, prenosi Index.


CNN je na uvid dobio dokumente u kojima se vidi kako su se Daher i njegov prethodnik Merhi više puta od 2014. godine i dalje obraćali bejrutskim sudovima kako bi opasan teret pokušali odložiti na neko drugo mjesto.

- U dopisima 19320/2014 od 5.12.2014. i 6.5.2015. tražili smo od suda da naloži nadležnim lučkim vlastima izvoz amonijevog nitrata koji je zaplijenjen s broda Rhosus i spremljen u carinski hangar broj 12 u luci Bejrut - napisao je sudu Daher 2017. godine. Dokumenti pokazuju da je u jednom trenutku Daher čak predložio da se opasni teret proda libanskoj vojsci, ali je taj zahtjev odbijen.

Daher, koji je uzalud upozoravao da je teret ekvivalentan "plutajućoj bombi", jučer je za CNN potvrdio kako je njegov ured uputio "šest pisama pravnim tijelima", ali vlasti nikada nisu odgovorile ni na jedno od njih.