Gotovo svi u najužem krugu Kremlja imali su duboke veze sa novim liderom. Većina njih potječe iz Putinovog rodnog grada Sankt Peterburga ili su bili kolege iz davnih dana u špijunskoj agenciji iz sovjetskog doba, KGB-u.

Bili su to ljudi kojima je mogao vjerovati – kvalitet koji je Putin najviše cijenio.



Za rusku novinarku i Putinovu kritičarku Mašu Gesen, njegova vlada dugo je ličila na mafijašku porodicu.

"Premijer i njegova porodica imaju samo dva cilja: gomilanje bogatstva i koncentrisanje moći", napisala je Gesen 2016. godine.

"Mješanac" iz Tuve

Ali jedan čovjek se izdvajao od ostalih u Putinovoj "urbanoj elitnoj porodici".

Sergej Šojgu je rođen u malom siromašnom gradu blizu mongolsko-ruske granice.

Majka mu je bila Ukrajinka, dok je otac bio dio zajednice Tuva, etničke grupe porijeklom iz Sibira.

Sanjao je da pobjegne iz svog izolovanog doma zbog moskovske užurbanosti.

"Sergej Šojgu voli da priča kako mu je san iz djetinjstva bio da bude vozač kamiona: neko potpuno slobodan i koji zavisi samo od sebe“, napisao je ruski novinar Mihail Zygar. 

Šojgu je radio kao građevinski inženjer i krenuo da se penje uz stepenice lokalnog ogranka Komunističke partije.

Stigao je u Moskvu upravo u trenutku kada se Sovjetski Savez raspao 1990. godine i kada je novi predsjednik Boris Jeljcin na brzinu sastavljao vladu.

"Brzo je postao istaknut ranih 1990-ih kao svestrani alat za rješavanje problema, postavši ministar za vanredne situacije, pozicija na nivou kabineta koju je sam izmislio", pisali su u analizi Centra za evropsku politiku Irina Borogan i Andrej Soldatov. 

Do trenutka kada je Putin naslijedio Jeljcina skoro deceniju kasnije, Šojgu je postao zvijezda ruske politike.

U svakoj katastrofi koja je zadesila Rusiju, Šojgu je bio tamo, obučen u maskirnu opremu i praćen od strane grupe novinara sa kamerama.

Ipak, bez duge historije koja bi ga vezala za novog vođu, Šojgu je morao da bude kreativan ako je želio da ostane u višim ešalonima moći.

Prvo, Šojgu je Putinu, poznatom ljubitelju pasa, poklonio štene crnog labradora po imenu Konni Leod Paulgrave ili skraćeno "Konni".

Dok je Putin istovremeno posjedovao do četiri psa, Konni je očigledno bio njegov najdraži pratilac.



Redovno se pojavljivala pred njegovim nogama tokom direktnih televizijskih obraćanja, a on je "grdio" novinare što su je hranili keksima.

Putin je jednom prekinuo bezbjednosni brifing kako bi pitao potpredsjednicu vlade da li može da napravi posebnu ogrlicu za Konni koja bi omogućila njemu da prati njeno kretanje putem satelita.

Nakon što je Putinu dao svog dragog ljubimca, Šojgu je iskoristio svoje grubo vaspitanje i znanje o prirodi da dodatno šarmira ruskog predsjednika.

Zajedno, dvojica muškaraca pojavila su se u nizu fotografija, obučeni u odgovarajuće kaubojske šešire dok su sakupljali pečurke, divili se pejzažu i večerali jedan pored drugog na klupama obloženim krznom ispod drveća.



Putin je želio da izgradi sebi hiper muški kult ličnosti, a Šojgu je bio njegov entuzijastičan umjetnički direktor.

"Organizovao je Putinove pecarske i lovačke ekspedicije po krševitom ruskom terenu, uključujući i prvu na kojoj je pozirao gol do pasa", napisao je Zygar.

Putin će imenovati Šojgua na mjesto ministra odbrane 2012. godine, iako nije imao vojnog iskustva i bio nepopularan među ruskim generalima.

Godinama smatran "nasljednikom", Šojgu je uživao u epitetu Putinovog favorita.

Vječiti "drugi čovjek"

Sergej Konvis, političar iz njegove rodne Tuve, opisao ga je svojevremeno kao “savršenog kameleona”, sposobnog da se transformiše po volji svih vođa kako bi ih apsolutno zadovoljio.

Šojgu je, zapravo, vječiti "drugi" i odavno je postao svjestan da kao Tuvanac nikad neće direktno vladati Rusima.

Šojgu je na funkciji ministra odbrane odradio mnoge prljave akcije za Putina: Nadzirao je zastrašujuću rusku vojnu obavještajnu službu GRU, za koju se sumnja da je stajala iza brojnih atentata u Europi 2010-ih, uključujući pokušaj trovanja bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripala. U ratu u Čečeniji, u rusko-gruzijskom ratu, u tzv. ratu protiv terorizma, u aneksiji Krima i naoružavanju proruskih pobunjenika u Donbasu 2014. godine, u Siriji, u Libiji, u operacijama zloglasne grupe Wagner…

Šojgu je, iako bez vojnog iskustva, posvuda poslušnije od profesionalaca odrađivao ono što je od njega tražio Putin. Ne mareći previše za kolateralne i civilne žrtve, kao ni za one u vlastitim redovima. Štoviše, pokretni krematoriji na kamionima koji služe za spaljivanje leševa, uklanjanje tragova ljudskih gubitaka i asanaciju terena nakon upada ruskih trupa u Ukrajinu, navodno su njegov lični patent.



Šojgu i njegova porodica nisu nimalo nostalgični prema sovjetskome životnom standardu: mlađa kćerka godinama je umjesto oca figurisala kao vlasnica palače u predgrađu Moskve, procijenjene na čak 15 miliona eura. 

Kao i njegov šef Putin, Sergej Šojgu je ljubavnici prije nekoliko godina navodno napravio sina Danila. No, nakon što su neki ruski mediji o tome objavili natpise neočekivano su promijenili vlasnike, a misteriozna žena i Danilo su nestali, tj. prestali su biti objektima novinarskog interesa.

Šojgu je "glavni izvođač" radova Putinova sna o obnovi sovjetske globalne moći u novome, ruskom, ruhu. Nakon uspostave baze u Siriji, planirali su ponovno formiranje stalnih ruskih vojnih baza i u Vijetnamu, na Kubi, u Venecueli, Nikaragvi, Sejšelima, Singapuru i nizu drugih zemalja diljem svijeta. 

(A. Balićevac)