Jedan od ključnih zahtjeva koje su karabaške snage prihvatile je prijedlog potpunog razoružanja.

Oko 120.000 etničkih Armenaca živi u južnokavkaskoj enklavi, koja je međunarodno priznata kao dio Azerbejdžana, piše BBC.

Prije tri godine Azerbejdžan je ponovo zauzeo područja u i oko Karabaha i u utorak je zatražio potpunu predaju.

Dužnosnici Karabaha kažu da su najmanje 32 osobe ubijene, uključujući sedam civila, i još 200 ranjeno otkako je azerbejdžanska vojska pokrenula ono što je nazvala "antiterorističkim" operacijama.

Azerbajdžansko predsjedništvo saopćilo je da će se dužnosnici u četvrtak sastati s armenskim predstavnicima Karabaha na razgovorima o "pitanjima reintegracije" u azerbejdžanskom gradu Jevlahu.

Grad je udaljen nekih 100 km (60 milja) sjeverno od regionalne prijestolnice Karabaha, Khankendija, kojeg Armenci zovu Stepanakert.

Čelnici enklave rekli su u izjavi da je posredstvom ruskih mirovnih snaga postignut dogovor o potpunom prekidu neprijateljstava od 13:00 sati po lokalnom vremenu (09:00 GMT).

Međutim, glasne eksplozije i dalje su se mogle čuti u regionalnom glavnom gradu nedugo nakon što je primirje stupilo na snagu, a obje su strane izvijestile o daljnjim sukobima manjeg opsega. Azerbejdžan je rekao da je zauzeo više od 90 položaja od etničkih Armenaca otkako su izbile borbe.

Dužnosnici Karabaha apelirali su na stanovnike da ostanu u skloništima i ne pokušavaju otići na lokalni aerodrom, u blizini ruske mirovne baze. No, ubrzo se u blizini aerodroma okupila gomila civila.

Rusija je ranije priopćila da su njezine mirovne snage evakuirale 2000 ljudi iz sela u Karabahu od početka ofenzive.

Armenski premijer Nikol Pashinyan jasno je dao do znanja da njegova vlada nije uključena u tekst o prekidu vatre, inzistirajući na tome da ruske mirovne snage imaju punu odgovornost za sigurnost lokalnog stanovništva. U utorak je optužio Azerbajdžan za "etničko čišćenje" u Karabahu.

Prema uvjetima primirja, lokalne snage Karabaha obvezuju se da će biti potpuno razoružane i raspuštene. Također postoji obveza da se armenske snage povuku, iako Erevan poriče bilo kakvu vojnu prisutnost tamo.

Azerbajdžanski predsjednički izaslanik Elchin Amirbekov rekao je za BBC da su ruske mirovne snage pomogle u uspostavljanju primirja: "Mislim da se na njih mora računati u dijelu provedbe."

Od raspada Sovjetskog Saveza, Armenija i njen susjed vodili su dva rata oko Nagorno-Karabaha, planinske regije bez izlaza na more na jugozapadu Azerbajdžana.

Šestosedmični rat 2020. doveo je do nekoliko hiljada mrtvih, ali je omogućio Azerbajdžanu, uz podršku Turske, da vrati teritorij oko i unutar enklave.

Proteklih devet mjeseci Azerbejdžan je provodio učinkovitu blokadu jedine ceste u Karabah iz Armenije, poznate kao Lachinski koridor. Etnički Armenci u enklavi žalili su se na nestašicu hrane, lijekova i toaletnih potrepština, a Armenija im nije mogla pomoći.

Oko 2.000 ruskih mirovnjaka trebalo je nadzirati prekid vatre, ali je interes Moskve za Armeniju oslabio tokom njezina rata u Ukrajini, iako je Armenija dio ruskog vojnog saveza CSTO.

U maju prošle godine armenski premijer je citiran da bi njegova zemlja bila spremna priznati Karabah kao dio Azerbajdžana u zamjenu za sigurnost etničkog armenskog stanovništva. "86.600 četvornih kilometara teritorija Azerbajdžana uključuje Nagorno-Karabah", citiran je gospodin Pashinyan, misleći na Azerbajdžan u cjelini.

Rusiji je također smetalo Pašinjanovo očito okretanje Zapadu. Ove su sedmice desetine armenskih vojnika izvodile vojne vježbe s američkom vojskom.

Kremlj je odbacio armenske optužbe da nije učinio dovoljno da pomogne svom savezniku.

Predsjednik Vladimir Putin tek je prošle sedmice je rekao da Rusija nema problema s armenskim premijerom, ali je dodao: "Ako je sama Armenija priznala da je Karabah dio Azerbejdžana, što bismo trebali učiniti?"

Stotine demonstranata u Erevanu pozvale su u utorak premijera da podnese ostavku zbog načina na koji se nosi s krizom, a on je upozorio na neidentificirane snage koje pozivaju na državni udar.

(Ajdin B.)