Još do prije nekoliko mjeseci Danijel Horvat vozio je međunarodne autobusne linije, od Zagreba pa kud treba, najčešće do Frankfurta.

Za volanom je sjedio i po 20 sati bez pauze, godišnji odmor je bio fantastika, a plaća – minimalac plus dnevnice.

- Od onih sam koji će reći da je novac najmanji problem. Problem je sve drugo kod nas. Ako hoćeš raditi i zaraditi dobre novce, ne možeš imati život. Ne poštuju se propisi i zakoni. Onog trenutka kad sam odlučio dići ruke od svega kod nas, kad sam vidio da tamo nema smisla, a da mogu bolje i više počeo sam se javljati na ovim grupama na Facebooku kako tražim posao - priča ovaj 29-godišnjak za Deutsche Welle.

Sve što je saznao o odlasku u Njemačku, dodaje, upravo je preko te društvene mreže.

 
Danijel Horvat na svom novom radnom mjestu
Grupa na društvenim mrežama ima raznih, zovu se "Posao u Nemačkoj – pomoć - informacije", "Idemo u Njemačku – narodna grupa", "Posao i stan u Njemačkoj" i neke imaju i po 50.000 članova. 
Princip je jednostavan: svaki član grupe može pitati ili odgovoriti na pitanje drugih što je povezano sa zapošljavanjem, studiranjem, potrebnim dokumentima ili pikanterijama svakodnevnog života u Njemačkoj.

To je mjesto susreta ljudi koji očajnički žele napustiti prostor bivše Jugoslavije i onih koji su u tome već uspjeli.

Administratori grupa upozoravaju na zabranu bilo kakvog vrijeđanja, pogotovo na nacionalnoj osnovi.

Tako, dok ispod videa na YouTubeu ili tekstova na portalu index.hr traju neprekidni ratovi anonimnih komentatora u kojima se prijeti i novim srebrenicama, olujama i ćele-kulama, ove grupe na društvenoj mreži su oaze normalne komunikacije.

"Ovdje smo svi sa istom mukom koja nas je natjerala, zato budimo složni i pomozimo jedni drugima za bolje sutra", piše osnivač jedne od grupa na Facebooku.

 
Internet trpi sve, pa tako i prevarante
"Još dva mjesta fraj"

Na njima se nađe svašta: naprimjer, traži se "ženska osoba do 35 godina sa EU papirima" za rad na šanku u jednom baru u Rozenhajmu. Obavezno znanje "našeg jezika", njemački ne mora. Plaća do 1.500 eura neto. Nije bordel, sigurno, uvjerava navodni vlasnik bara. 

Zašto traži samo mlade žene? "Zato što mi ne trebaju babe za šankom u baru gdje je većina gostiju između 25 i 40 godina. Hvala vam na razumijevanju, pametnjakovići".

Internet trpi sve, pa tako i prevarante. Uvijek treba dobro provjeriti ko se javlja i šta nudi. Jer ima i veoma loših iskustava.

Drugi korisnik nudi kurseve za njegovatelje starijih osoba. Jedna djevojka iz Zrenjanina pita kako se spaja porodica ako joj muž radi u Njemačkoj. Javlja se i stanovnik Jagodine koji se nudi kao radna snaga. Piše "radio sam u vešeraju na valjku i pakovanju odijela, volim da bude sve uredno i čisto".

Jedna članica pita koliki je otkazni rok u Njemačkoj. Profil "Prijevoz Putnika" kaže da za 8. januar imaju "još dva mjesta fraj" od Slavonije do Njemačke...

Danijel Horvat je u tom svaštarenju ipak imao sreće.

- Jedan čovjek – koji mi je sada kolega – je ponudio da se javim u firmu gdje on radi, da je sve stabilno i sigurno. To sam i učinio. Ali uvijek kada nešto dogovaram ili tražim preko Facebooka, dobro provjerim profil i prosudim da li je lažan ili se radi o pravoj ponudi - savjetuje Horvat.

- Svašta ljudi tamo pišu, često se nasmijem i nikada mi neće biti jasno kako naši ljudi nasjednu na neke fore. Kad oglas za posao izgleda nerealno ili profil onoga ko objavljuje nema ranije objave – ne znam zašto se ljudi na to obaziru - govori Horvat.

Plaća je pristojna, kaže. Hrana je jeftinija nego u Zagrebu, odmor i slobodni dani svetinja.

- Potpuno druga priča - dodaje Horvat.
 
Panić: Počeo pisati veoma čitan blog
Balkanci varaju Balkance

Ipak, pogotovo na društvenim mrežama treba biti oprezan. Više sagovornika upozorava da na tim grupama haraju prevaranti.

Postave lažne oglase za posao, a kada neko zagrize, šalju mu direktne poruke preko Facebooka ili telefona. Obećavaju brda i doline, samo ako očajnik u potrazi za poslom uplati koju stotinu eura za autobusnu ili avionsku kartu, možda za sređivanje dokumenata... Ko nasjedne, može se oprostiti od svog novca.

Možda nije lako snaći se u svim papirima koji su potrebni, pogotovo ako neko nije baš vičan njemačkom jeziku. Službene stranice su uvijek najpouzdanije i zlatno je pravilo: nikad nikome ne slati novac ni za šta.

- Prateći sve grupe i komentare, nisam još naišao da je neko prevaren od njemačkog poslodavca, varaju samo Balkanci - kaže za Deutsche Welle Hasan Sejdić.

Sejdić je postao poznat u Sarajevu i izvan njega kao koordinator Udruženja nezaposlenih koje je organiziralo i brojne proteste. Njemu se čini najvećim problemom što se za termin kako bi se dobila radna vize u ambasadama zemalja EU u BiH čeka mjesecima, a bolje nije ni u Srbiji.

Upozorava na sve ponude gdje se traži neki iznos unaprijed: "Uvijek kažem: ne uplaćujte nikome ništa! Prava posrednička agencija uzima proviziju od poslodavca".

Ima slučajeva da se prijevoz naplati i doista organizira, ali da nesretnici završe u nekoj pustoši čekajući na nepostojećeg poslodavca. Ili da prevaranti odvuku ljude na "probni rad" za koji navodno nije potrebna viza, a na kraju rade na crno, često i bez plaće.

Nemanja Panić, programer iz Novog Sada, nije se uzdao u društvene mreže nego je i sa tada još skromnim znanjem njemačkog pratio službene stranice iz Njemačke o ovoj temi.

- Gledao sam i neke naše forume i hrvatske, ali tamo ljudi pišu gomilu neistinitih informacija. Pogotovo oko visine plaća, uvjeta... Pretjeruje se. Ima onih sa predrasudama o Nijemcima, a ima onih koji ističu samo pozitivne stvari - navodi Panić.

"Dva kofera u Berlinu"

Panić je već nekoliko godina u Berlinu odakle je počeo pisati veoma čitan blog "Dva kofera u Berlinu".

On je mnogima postao izvor informiranja o životu i prije svega birokratskim preprekama u Njemačkoj, piše Deutsche Welle.

Daleko najčitaniji tekst mu je o tome kako dobiti radnu vizu: pročitalo ga je više od 40.000 korisnika.

Panić je osvojio povjerenje jer piše provjerene informacije i prenosi službene izvore.

Zašto su mnogi spremni povjerovati i prevarantima i dezinformacijama?

- Očaj igra priličnu ulogu, nažalost. Ljudi po internetu pišu recimo da su plaće četiri, pet ili šest hiljada eura, ali ne spomenu da je to bruto iznos. To je dobra plaća, čak i ako je bruto, ali ipak... Ima onih koji se žale da im država "uzme" 40 posto. Pitam se: ljudi, da li ste normalni, jeste li ikad čuli za doprinose? Nivo davanja je zapravo sličan kao u Srbiji. Ali u zemljama bivše Jugoslavije se računa samo ono što se dobije "na ruke", nikoga ne zanima koliko preduzeće plaća davanja za zaposlenog. Tako onda dolazi do tog "njemačkog" bruto-iznosa - govori Panić.

Vozač autobusa Horvat i dalje prati grupu na Facebooku koja ga je dovela u Njemačku, samo što je sada sa druge strane: daje savjete i pomaže.

- Treba razmisliti, nikako ništa ne rješavati na brzinu. Onda se može dobro proći - kaže on.

A kada je riječ o prevarantima, tu je slično kao u pravom životu: ko odmah traži da mu vjerujete i traži novac unaprijed, gotovo sigurno je prevarant, piše Deutsche Welle.

(Alen Avdić)