„Phobius“ povezuje terapiju suočavanja iz 60-ih godina prošlog vijeka s tehnikom virtuelne stvarnosti.

Fobije nastaju kroz dugotrajno izbjegavanje onoga čega se plašimo, objašnjavaju psiholozi Dingeman i Lancinger, osnivači „Phobiusa“, objavljeno je na internetskim stranicama Predstavništvo Grada Beča u Beogradu.

Tijelo reaguje stresno na određene stvari, kao na primjer kod arahnofobije – strah od pauka. Da ne bi bio izložen tom stresu čovjek izbjegava da se dovodi u takve situacije gdje bi mogao da naiđe na pauka. Ukoliko takvo stanje duže potraje manifestuje se fobija.

Cilj terapije suočavanja ogleda se u tome da se fobičar suoči sa strahom. Kroz tu konfrontaciju čovjek uči da prekomjerni strah nije opravdan i preuzima kontrolu nad situacijom.

Terapiju ne čini samo konfrontacija sa strahom, već najprije učenje metoda kako da se sa strahom najbolje ophodi. Pritom se radi kako o mentalnim, tako i o tjelesnim tehnikama.

Kada pacijent savlada tehnike onda se u početku suočava sa slabijim strahovima koji se korak po korak pojačavaju.

„Ono što je dobro kod tehnike sa virtuelnom stvarnošću jeste to što kod terapije strahova funkcioniše kao u stvarnosti, ako ne i bolje“, kaže Dingelman.

Trenutno se u okviru centra „Phobius“ liječi 14 najzastupljenijih strahova.

Virtuelno napravljen scenario za tretman straha od visine: Lift vozi prilično dugo na gore, do vrha nebodera. Zaustavlja se i vrata se otvaraju. Umjesto hodnika, samo praznina - bezdan. Iz lifta se pruža uska daska ispod koje je praznina. Dovoljan je pogled na dole, odakle se automobili vide kao mravi pa da se ruke preznoje. A onda se čuje glas iz zvučnika: „Kada ste spremni, napravite prvi korak ka ivici daske".

(FENA/Ajla Hurko)