Sve je u utvrdi Nan Dowas (Kraljevska staza), kao uostalom i u cijelom Nan Madolu, nekako nesvakidašnje, mračno, mistično i nestvarno. Čak i neugodna topla vlaga na koju se teško navikavamo, neizvjesnost i mrak, dio su ambijenta koji nas cijelo vrijeme prati i u nama gasi znatiželju, a budi tjeskobu, zebnju i strah. Bazaltne megalitne zidine niz koje se uvijek cijedi tropska plijesan, djeluju kao da su niknule iz dubina mora poput mangrovinih i hljebnih stabala ili kao da su jedne kišovite olujne noći spuštene s neba, a ne građene ljudskom rukom nepoznatih neimara.

JEDINSTVENI GRAD: Jedan kameni blok uredno isklesan i gotovo poliran, koji predstavlja neku vrstu odbrambenog grudobrana što od neprijateljskog napada, morskih oluja i cunamija štiti prilaz unutrašnjem krugu tajanstvenih kula i odaja – izmjerili smo ga precizno - dug je 5,60 metara, a širok pedeset centimetara. Njegova težina je fantastična. Procjenjuje se da je teži od 50 tona! Oko njega su petougaoni i šestougaoni bazaltni stubovi, skladno isklesani i naslagani jedan preko drugog, bez ikakvog veznog materijala. Iako su neki istraživači došli do brojke od 250 milona tona bazalta, Bog sami zna koliko je uistinu ugrađeno crnosivih megalita.

Ni jedan monument nije lakši od pet tona, a neki su znatno teži. Ima ih čak težih i od 25 tona, čak i od pedeset, ali graditeljima, čini se, to nije predstavljalo nikakvu poteškoću da s njima manipuliraju i da ih ugrađuju na mjesta gdje uistinu imaju najbolju funkciju.

Kako su ih nepoznati graditelji prenosili s jednog mjesta na drugo i kako su ih konačno ugrađivali, to danas niko ne može ni da pretpostavi. Pogotovo što se smatra da graditelji nisu raspolagali nikakvim alatom, nisu su se služili točkom i životinjskom vučom, niti su poznavali sistem poluge! Pa kako su onda podigli 92 vještačka otoka i na njima – na prostoru od 28.000 četvornih metara - veličanstvenu gradsku strukturu, koja danas predstavlja najzagonetniji arheološki lokalitet na svijetu?!

KO SU GRADITELJI: Da bi gigantski zidovi vibrirali i uspješno odolijevali zemljotresima koji su česti na pacifičkim otocima, graditelji su prazne prostore između bazaltnih blokova ispunjavali poroznom koraljnom šljakom, vjerovatno donesenom sa obližnjih koraljnih sprudova. Po njoj je veoma ugodno koračati. Nema sumnje, nepoznati projektanti i graditelji Nan Madola o svemu su vodili računa i iza sebe ostavili majstor­sko djelo, koje se s razlogom smatra graditeljskim čudom Pacifika. Graditelji, svakako, nisu mogli biti primitivni domoroci sa Pohpena čiji su se životni sadržaji, pouzdano znamo, svodili na poljoprivredu, plovidbu, lov i ribolov!

Pa ko su oni? Odakle su stigli i kamo su nestali?

Postoji mnogo teorija koje pokušavaju da odgovore na ova pitanja, ali žitelji Pohnpeia vjeruju samo u jednu – Nan Madol su izgradili džinovi koji su u drevnim vremenima nastanjivali ovaj pacifički otok! Poznavali su magiju i uz pomoć nje prenosili kamenje iz dalekih kamenoloma i precizno ga ugrađivali u ovaj čudesni neuništivi grad.

Ovakav stil gradnje nismo vidjeli nigdje na svijetu – kaže s pravom arheolog dr. Enver Imamović, dok precizno mjerimo debele zidove i bilježimo svaki zanimljivi detalj u dnevnik ekspedicije.

To je istina. Istraživali smo u Srednjoj Americi majansku kulturu, na peruanskim i bolivijskim Andama obišli smo arheološke ostatke Chimu (Čimu), Chan-chan (Čan-čan) i Inca (Inka) kulture, u Mezopotamiji smo, prije strašnih ratova na Bliskom istoku, istraživali ostatke sumerske civilizacije... Posljednjih 35 godina bili smo na mnogim zanimljivim mjestima, ali nešto slično Nan Madolu nikad nismo vidjeli. Njegovi misteriozni graditelji uistinu su ga gradili na jedinstven način.

Skladno isklesani bazaltni stubovi uredno isprepletani jedan preko drugog, nalikuju na goleme kamene cjepanice ili drvene grede, a zidovi, odaje, kule i utvrde, djeluju kao da su smišljene u nekom modernom arhitektonskom ateljeu. Ovdje ćemo snimati spot za BH Telecom i tuzlanski Babilon, koji su pomogli ovaj zanimljivi istraživački projekat.

ŠTA SE KRIJE U MORU: Jedan bazaltni monument, za kojeg mnogi smatraju da je najveći i najteži, uzidan je u temelje utvrde Nan Dowasa. Samo djelomično ga možemo vidjeti iz čamca. Ne znamo, niti možemo sagledati kamenu strukturu obraslu algama i morskim rastinjem, koja se gubi u mračnim dubinama mora. Zadatak Adija Krdžalića, koji je u pripremi za ovu ekspediciju, obezbjedio međunarodnu licencu ronioca, bit će da se spusti niz taj zid do samih temelja i da pokuša identificirati ulaze u podvodni svijet Nan Madola za koje se vjeruje da vode u neistražena njedra Nan Madola. To je opasan poduhvat koji traži odvažnost i punu koncentraciju.

U tu svrhu angažovali smo i jednog iskusog lokalnog ronioca, Valtena, koji će pratiti Adija u ovoj jedinstvenoj avanturi. Njih dvojica su već spremni. Na njima je moderna ronilačka oprema. Provjeravaju boce sa kisikom i maske peru u moru. Zatim sjedaju na bok čamca okrenutih leđa moru i padaju u vodu. Pratimo ih još koji trenutak, a onada nestaju u mračnim dubinama.


(Patria/Admir Oručević)