Godišnje kruženje Zemlje oko Sunca po ekliptici još se naziva i “tropska godina”, a to je zapravo period između dva uzastopna prolaska Sunca kroz tzv. proljećnu tačku – proljećna ravnodnevica. Trajanje te jedne godine, u kojoj Zemlja obiđe Sunce, ne može da se izrazi u cijelom broju, zato po preciznim astronomskim proračunima godina traje 365,24219 (odnosno 365,25 dana). Ta četvrtina dana se svake četiri godine spaja u jedan dan, pa imamo prestupnu godinu.

To pitanje riješila je još julijanska reforma kalendara (Gaj Julije Cezar, 46. god. pr. Hr.). Međutim, ako to uporedimo sa pravom tropskom godinom, brojevi se ne poklapaju. Tropska godina je zapravo kraća, u prosjeku, za 11 minuta i 15 sekundi, što znači da u samo 4 godine, naraste na 45 minuta, što pak u 400 godina čini razliku od 4500 minuta, odnosno puna 3 dana i tri sata.

To pitanje “3 dana viška” riješila je dodatno gregorijanska reforma kalendara (papa Grgur XIII, 1582. god.) preuzimanjem koncepta prestupne godine tako da se u ciklusu od 400 godina oduzmu tri dana viška – na način da završne godine vijeka nisu više prestupne, odnosno nemaju 29. februar, ali da ga ona četvrta, djeljiva s brojem 400 – ima. Na primjer, to je bila 2000. godina, dok ih 1900., 1800. i 1700. nisu imale.

Ali tako se samo kupilo nešto vremena, i to oko 3200 godina, ipak nakon toga će biti potrebno iskorigovati kalendar za jedan dodatni dan – tj. oduzeti ga. Naime, ostala su još ona 3 sata na 400 godina, što u 8 ciklusa od po 400 godina, dakle 3200 godina – daje 24 sata, odnosno cio jedan dan. Zato će se ta tri sata uzeti kod računanja početka proljeća, čiji se dakle početak svakih 400 godina pomjera 3 sata unazad.

Možemo zato da kažemo da je proljeće najkasnije počinjalo u godinama početka zadnjeg 400-godišnjeg ciklusa, a najranije krajem prvog vijeka novog ciklusa (2000. – 2400.). Pogledamo li prošli ciklus (1600. – 2000.), proljeće je počinjalo najkasnije (21. marta), a upravo je u tom razdoblju cvjetalo školstvo i obrazovanje, i postavljale su se neke temeljne zakonitosti koje su se upisivale u udžbenike. Još je jedan problem što je i u našim glavama ostao podatak koji je sada vrlo teško “prepraviti” makar živjeli u informatički povezanom društvu, piše 24sata.hr.

(Alen Avdić)