U okviru obilježavanja ovog jubileja Sarajevska pivara je kreirala kratke video priče koje govore ne samo o bogatoj historiji naše zemlje, već i ove renomirane kompanije.

„Priče sa našeg izvora“ nas vode u period poslije Drugog svjetskog rata kada, između ostalog, dolazi i do reorganizacije trgovine.

Po okončanju Drugog svjetskog rata u skoro svakom gradu naše zemlje formirana su Gradska nabavna preduzeća s kojima su nekadašnje male prodavnice – bakalnice ili dućani, dobile novi, tada moderni naziv – GraNaP.

Granap nije bio samo mjesto gdje se kupuju namirnice ili ispred kojeg se pije pivo, granap je bio institucija sa granapdžijom koji je bio možda i jedina figura u istom rangu ili jača od lokalnog milicionera ili poštara. Najmlađe dijete u porodici bilo je dijete „za granapa” koje kad sva druga djeca krenu „za školama” možete poslati po osnovne namirnice. 

Od prvog točenja 1864. godine „Sarajevsko pivo” točilo se i pilo „od dvorova do bifea”, ali je uvijek posebna draž i balkanski ritual popiti „klipaču” pred granapom, bez obzira na društveni status onog koji je pije. Pivo pred granapom ne može piti onaj ko nije dobar s „granapdžijom” i ostatkom raje. Najmanja jedinica za naručivanje je tura, a sjedi se, logično – na gajbama. 

Gradska nabavna preduzeća davno su rasformirana, ali male prodavnice u komšiluku i dalje su zadržale stari naziv - granap, a tradicija ispijanja piva pred granapom i dalje živi u gradu u kojem se pivo toči već više od 155 godina.