Ovu neobičnu Galeriju u kojoj nema slika lako je prepoznati. Ispred su obično poredani odjevni predmeti, neobičnih oblika i oslikani tako da svaki za sebe predstavlja pravo umjetničko djelo. A ako posjetilac i ne vidi taj ulični izlog, pažnju će mu privući zvuci klavira koji dolaze iz nje.



Govoreći o nastanku radnje, Dženana Hadžić kaže da je njena majka koja je na istoku - u Kini i Indoneziji učila obradu tkanina, otvorila radnju prije 22 godine. Dženana je tad bila prva godina Muzičke akademije. Vremenom, uz majku je naučila i obradu tkanine, a klavir je oduvijek bio ljubav. Tako se i on od otvaranja galerije nalazi tu i veseli prolaznike svojim zvukom.


Ljubav prema muzici je porodična. Brat Dženane Hadžić jedini je fagotista u BiH, a njegova supruga Lejla Klepo Hadžić također je završila Muzičku akademiju te je također naučila tehnike obrade materijala a nerijetko svira zajedno sa Dženanom.


- Tako da je ovo postalo nekako kao familijarni kutak. Ta neka naša umjetnost, koja se i ne može tačno odrediti - kaže Dženana Hadžić, govoreći da je sebe pronašla kao dualnog umjetnika, nekoga ko ima u sebi i muziku i kist, a i šivanje.


Pojašnjavajući tehnike kojima se koristi, ističe da oslikavanje između ostalog radi kao vrući i hladni batik. Oslikavanje radi na koži, na raznim drugim materijalima, predmetima. Prisjeća se da joj je prva ljubav bilo oslikavanje svilenih marama, što više ne radi nego se više posvetila obradi pamuka, lana.


Dženana Hodžić podvlači da je za nastanak jednog proizvoda potrebno koristiti najmanje tri, četiri različite tehnike. Naglašava da ne prati trendove, ali da se prilagođava “nekom novom điru”.


- Gradim individualnost da se ljudi nauče da smo svi individue. I da ne budemo kao sa rasprodaja svi obučeni, da ne postanemo kao zombiji koji hodaju cestom u istim cipelama, blijedi...Pogotovu žene jer one i kad se tek krenu igrati, igraju se mode. Za mene je svaka žena kreator i umjetnik - smatra Hadžić.


Odjevni predmeti koje pravi Dženana Hadžić su umjetnička djela. Njena odjeća je i svojevrstan sarajevski suvernir, jer na njoj se nerijetko nađu i motivi Sarajeva, Baščaršije. Priča kako je jedna umjetnica iz New Yorka kupila mantil koji nije nikad obukla, nego ga je stavila na lutku i tako postavila u salon kao instalaciju.


- Smatram da vrhunska moda jest u Sarajevu i uvijek je bila i biće. I kad se sjetimo ratnih dešavanja žene su uvijek bile dotjerane i lijepe. Sarajke su se uvijek voljele oblačiti, tako da su meni najdraže naše mušterije. Dođu naravno i stranci. Njima bude neobično pored limara, ćevapa, kafa da najednom čuju Beethovena, Mocarta i druge vrhunske kompozitore - ustvrdila je.


Mišljenja je također da je pandemija znatno svima uticala na život, naročito u periodu kad smo svi bili zaključani, ali kaže da je to ujedno bila i prilika da čovjek ponovno nađe sebe.


- Meni je u jednu ruku čak i godilo, iako me još nije natjeralo da idem na socijalne mreže, da se plasiram preko medija, da se reklamiram, snimam videa. Moje biće jednostavno ne pripada tom miljeu, tom rangu prezentacije. Volim uživo ljude vidjeti. Ne volim da ne znam gdje je otišao moj komad - podvukla je Dženana Hadžić u razgovoru za Fenu.


Dženana Hadžić je osnovnu muzičku školu završila u Banjoj Luci, srednju u Zenici (klasa Maida Ibrahimagić), a redovne i postdiplomske studije na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu, u klasi profesorice Dunje Dimitrijević. Pored umjetničkog odsjeka, diplomirala je i na teoretsko-pedagoškom odsjeku kod mentora dr. Ivana Čavlovića. Zaposlena je kao umjetnički saradnik na Muzičkoj  akademiji Univerziteta u Sarajevu.


(FENA/ K.Bešlija)