Reykjavik, glavni grad Islanda, relativno je mali grad. U samoj općini Reykjavik živi otprilike 1/3 stanovništva Islanda (2021. je zabilježeno 344.000 stanovnika), dok nešto manje od 2/3 stanovništva Islanda živi u regiji Reykjavik koja obuhvaća 6 općina uključujući i sam grad Reykjavik. Island je ispred bilo koje druge zemlje u kapacitetu za proizvodnju geotermalne energije po stanovniku. Nekoliko velikih geotermalnih elektrana osigurava većinu potreba stanovništva za grijanjem i toplom vodom u području Reykjavika. Otprilike 95% zgrada se grije zahvaljujući geotermalnim grijanjem.

Dok gradovi širom svijeta pokušavaju smanjiti svoj ugljični otisak, Reykjavik nastavlja predstavljati  vodeći primjer za ono što znači biti zeleni svjetski grad. Važno je napomenuti da mnogi gradovi širom svijeta imaju barem nekoliko lahko dostupnih izvora prirodnih resursa koji mogu generirati obnovljivu energiju, bilo da je to solarna energija, vjetar, hidroelektrana, biomasa i/ili geotermalna energija. No, isto tako je važno napomenuti da Island ima više prirodnih geotermalnih i hidroelektričnih resursa od većine drugih gradova na svijetu, zbog čega ima obilje mogućnosti za korištenje obnovljive energije.

Islandska proizvodnja obnovljive energije gotovo je učinila zemlju energetski neovisnom u pogledu grijanja i proizvodnje električne energije. Geotermalna energija i hidroelektrična energija već upravljaju ekonomijom Reykjavika. Međunarodno vodeći zeleni grad u Općinskom planu Reykjavika 2010.-2030. razvijene su strategije za smanjenje stakleničkih plinova u cijelom gradu, daljnji razvoj obnovljive energije, energetsku učinkovitost, zelenu gradnju i održivi javni prijevoz, te sadrži plan gradskih četvrti, plan susjedstva i procjenu utjecaja na okoliš.
Reykjavik također nastoji biti u potpunosti bez fosilnih goriva do 2050. pa smanjuje broj benzinskih pumpi u nastojanju da se u gradu prestanu koristiti konvencionalna motorna vozila s unutarnjim izgaranjem i da ih u potpunosti zamijene električna vozila. Glavni grad Islanda želi postati ugljično neutralan do 2040., a to nastoji ostvariti nametanjem strogih ograničenja širenju urbanih područja i poboljšanjem učinkovitosti javnog prijevoza. Gradski sustav javnog prijevoza čeka značajno restrukturiranje kako bi se povećao broj ljudi koji ga koriste sa 4% na 12% do 2030. godine.

Unaprjeđenju ovog grada također pridonose inicijative kao što su The GREEN Program i škola energetike na Sveučilištu Reykjavik koji provode istraživanja i obrazovanje o tehnologijama obnovljive energije i održivim gradskim praksama. Reykjavik je postao jedan od prvih svjetskih gradova koji koriste obnovljive izvore energije za veliku većinu gradskog grijanja i upotrebe električne energije. Ostali gradovi koji pokušavaju biti 100% obnovljivi su: San Diego u Kaliforniji, Kopenhagen u Danskoj, Oslo u Norveškoj, Vancouver u Kanadi, Freiburg u Njemačkoj i Vaxjo u Švedskoj.