Istraživanje je provedeno na stanicama raka dojke uzgojenim u petrijevim posudama, no nije sasvim sigurno djeluju li parabeni na jednak način i u ljudskom organizmu.

Poznato je da su ta kemijska sredstva u ranije provedenim laboratorijskim testiranjima i testiranjima na životinjama oponašala aktivnost estrogena, što znači da se uspijevaju vezati za receptore u tijelu za koje se estrogen obično vezuje. To zabrinjava znanstvenike jer se, kad se estrogen veže za receptore estrogena, stanice umnožavaju zbog čega se kod žena povećava rizik od razvoja raka dojke, objasnio autor studije, profesor toksikologije i nutricionizma na kalifornijskom sveučilištu Berkeley, Dale Leitman.

Parabeni su vrsta kemijskih prezervativa i nalaze se u širokom spektru kozmetičkih proizvoda, poput šampona, losiona za tijelo, krema za sunčanje... Zna se da parabeni na vrlo blag način aktiviraju iste metaboličke puteve kao estrogen, zbog čega se, ističe Leitman, smatraju sigurnim sastojcima.

Problem nam je to što u istraživanjima koja provodimo u laboratoriju testiramo samo jedan sastojak, a u organizmu dolazi do interakcije, zbog čega je njihov učinak kompleksniji i potencijalno opasniji, upozorava Leitman.

U zadnjem istraživanju, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Environmental Health Perspectives, znanstvenici su se fokusirali na učinak parabena u trenutku kada dođe u kontakt s receptorom za epidermalni faktor rasta - heregulinom, koji se također povezuje s rastom stanica raka dojke.

U eksperimentima se pratilo kojom brzinom stanice rastu kada su istodobno izložene parabenima i heregulinu, u odnosu na brzinu njihova rasta kada su izložene samo parabenima. Kad su u pokusima dodali heregulin, ustanovili su da se, unatoč smanjenoj razini parabena za stotinu puta, stanice raka množe brže nego one bez heregulina, što znači znači da je, uz dodatak heregulina u laboratorijskom ispitivanju, paraben stotinu puta snažnije stimulirao rast stanica raka nego kada su one bile izložene samo parabenima.

(Fena)