Održao je referendum koji je proglašen neustavnim. Na obilježavanje 9. januara,  protiv svih pravila, uz pomoć svog poslušnika Mladena Ivanića postrojio je Oružane snage BiH. Kako bi pokazao da u svojim ciljevima ima podršku i van zemlje, pozvao je predsjednika Srbije i ministre na proslavu. Kada se uz čašicu opustio, iznio je stav koji je okarateriziran senzacionalnim, čak i od njegovih velikih prijatelja Rusa. Dakle, što trijezan misli pijan govori, pa je tako Milorad otkrio kako je bosanskim Srbima bolje da stvore jednu državu sa Srbijom. Nije nikada krio da se zalaže za zasebnu Republiku Srpsku, ali prvi put ovih dana tako otvoreno govorio o ideji velike Srbije. Ova izjava proglašena je veoma opasnom, i odmah se počelo govoriti o dešavanjima 90-tih godina,  jer ideja koju zagovara nije ostvariva bez oružja i žrtava. 

"Ovaj se period ne može porediti sa 1991. godinom, jer je tada stanje inicirano sukobom. Ne riječima, nego jednostavno time što su počeli sukobi, jer su Srbi odlučili da se ne slažu s tim da BiH bude nazavisna. U ovom vremenu je rat riječima, i trenutno nemamo nikoga u vlasti da kaže stanite, spustite lopticu. To je problem. Imate člana Predsjedništva koji kaže da je ovo sa vojskom sve po zakonu urađeno, a nije po zakonu. Nema dogovora, dijaloga, ne zna se šta je cilj. Neće doći do sukoba. Pas koji laje ne ujeda. Mislim da je Dodik isfrustriran i da je došao u bezizlaznu situciju, zato se ovako ponaša. On kada bi se opredijelio za normalnu BiH , on bi u roku od 24 sata izgubio sve što ima tamo. Njegova retorika nacionalnog naboja ja takva da on bez nje ne može opstati", navodi Selim Bašlagić, političar iz SDP-a i ratni načelnik Tuzle.

S obzirom da je sami referendum okarakteriziran kao Dodikov put ka izlasku RS-a iz sastava BiH, njegov govor o pripajanju Srbiji, na obilježavanju neustavnog praznika, samo je potvrdio bojazni.
 
"Očigledno je da Dodik ide na kartu sve ili ništa. Ili će biti nacionali heroj ili ga neće biti, odnosno biće na smetljištu historije. Ne treba se mnogo njim baviti, jer i u tom srpskom nacionalnom korpusu vlada ipak mišljenje da on samo podiže tenzije, u kojima on vjerovatno ne bi ratovao, nego bi se smjestio u udobnim vilama u Beogradu", kaže Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH.  

Istina je da su i pojedini Srbi Dodikove ispade osudili i objasnili kao nerealne. SDS je Dodiku poručio kako su jedno želje, a drugo realnost. Srbija i Ruska Federacija, kako se vidi iz izjava najviših zvaničnika ne bi podržale bilo kakvu promjenu Dejtona i otcjepljenje. Zatim ga upitali ima li snage ići protiv cijelog svijeta, bez ijednog saveznika. 

No, iako jedni smatraju da Dodik nema podršku vrha Srbije, Šemsudin Mehmedović ipak misli drugačije. 

"Ima on podršku Srbije, iako Vučić kaže da ne stoji iza te separatističke politike Dodika. On tako mora reći, ne može javno kazati da ga podržava u tome što radi, tako otklanja sumnje u odgovornost Beograda za događaje u BiH. To je očigledno. Ima i uticaja Hrvatska na politiku HDZ-a, samo što oni to mnogo vještije rade", kaže Mehmedović, bivši član Kluba SDA. 

Da Dodikove izjave nisu samo Bošnjaci okarakterisali opasnim i zapaljujućim, pokazuju i naslovi srbijanskih, hrvatskih, pa čak i ruskih medija, gdje stoji kako Milorad poziva na rat. Pa dok jedni pišu kako je Dodikova nacionalistička retorika samopromocija, drugi navode kako će on ići do svog cilja onoliko koliko ga bude Rusija podržavala, dok na kraju ruski "Komersant" navodi da Moskva ne žuri da podrži Dodika, jer se poslije njegovog septembarskog susreta sa Vladimirom Putinom Kremlj oglasio da nema ni riječi o referendumu, ni o podršci. 

Svaki potez lidera RS-a čini se kao korak ka ostvarenju onog za šta se uvijek zalagao.  Tako i posljednja dešavanja oko neslaganja sa Inzkom, gdje kaže da neće više sarađivati sa međunarodnom zajednicom,  daju dozu sumnje kako ide ka uništenju institucija da bi stigao do cilja. Iako mnogi bh. političari ne vide njegove postupke kao prijetnju miru, ipak saglasni su da je narod uplašen.

"Ne može se ovo baš upoređivati sa 1991. godinom. Ovo je više rezultat jednog pristupa izbornoj kampanji, koji se razvio u krize ove razmjere. To je prvo služilo u kampanji na lokalnim izborima, i tamo su začeci svega što se kasnije događalo. A ovo sada je opet pokušaj tih glavnih aktera da o sebi stvaraju sliku koja će im poslužiti za duže održavanje na političkoj sceni. Ne može se reći da retorika nije opasna, jer u narodu izaziva strah.  To je politički u svakom slučaju opasno. To ima dugoročne posljedice, neće se tako lako i brzo normalizirati. Priča o otcjepljenju je nerealna. Ja mislim da je on svjestan toga da je to nerealno, ali mu dobrodođe u njegovim ličnim ciljevima", poručuje profesor Hasan Muratović. 

Da narodu nije jednostavno slušati politička prepucavanja, prijetnje sukobima i ratom, govori nam i Hatidža Mahmedović, majka iz Srebrenice, mjesta koja zasigurno pamti šta je rat. 

"Situacija je preozbiljna. Narod je uplašen. Možda nije uplašen onaj ko nije preživio rat i 90-te godine na ovom prostoru. Poslije Miloševića je Milošević, poslije Karadžića je Karadžić. Ovo sve više vodi u rat nego na nešto normalno. Ovo treba da zabrinjava sve normalne građane,  i cijeli svijet. Nikad se nisam više kajala kao sada što sam se vratila u Srebrenicu. Lako je nabaviti novac i nadoknaditi nešto, ali život ne možete ničim nadoknaditi. Kada nekoga izgubite, živu osobu, tu je kraj. To se ne može vratiti. RS ne poštuje najveće institucije u državi, a kako onda da mi se osjećamo sigurno. Nemamo svoju vojsku i evo pokazalo se. Odmah bi se stvorile tri vojske kada bi došlo do sukoba. A kada je u pitanju međunarodna zajednica, ona je i dovela do ovoga svega. Znamo pod čijom smo zastavom pobijeni. Ona i danas ovo kolo vodi", navodi Hatidža Mehmedović iz Srebrenice. 

Da Dodik jeste problem i najveća prijetnja našoj zemlji, te da radi  na njenom rasparčavanju, ma kojim to potezima bilo, ukazuje i Suad Kurtčehajić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. 

"Ove teorije koje Dodik sprovodi, su u fonu onoga što stoji u dokumentu Srpske akademije nauka i umjetnosti,  da Srbi bez obzira na protok vremena i žrtve, moraju da idu putem stvaranja svoje srpske države i da im je Bosna najpogodnija. Prvo što treba uraditi je razbiti Bosnu i to bi trebalo biti za 20 godina prema tom dokumentu. Dodik izvršava tu politiku. Možda i Hrvatska u ovoj priči također vidi svoju ulogu, jer bi u takvoj razgradnji Bosne, ona lakše ostvarila svoje teritorijalne interese", kaže Suad Kurtčehajić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. 

Dodik i Čović nisu krili da su prijatelji, ali se nikad nisu intezivnije družili kao sada. Jedan drugog podržavaju u svemu. Imaju interese oko kojih se slažu, a to je RS i treći entitet. Jedni bi kazali da je njihovo prijateljstvo postalo snažnije zbog približavanja naše zemlje EU i NATO-u, te da svjesno opstruiraju planove. Dodik je čak u nekoliko navrata i javno rekao da neće podržati EU i NATO. Čovića podržava Hrvatska, Srbija stoji uz Republiku Srpsku, i to je činjenica, ali je teško znati šta smjeraju baš u ovim momentima. 

"Mirnog raspada BiH nema, to se ne može desiti. Očigledno je da lideri opstaju samo na podizanju međunacionalnih tenzija, da bi se pokazali kao zaštitnici nacionalnih interesa,  a time zapravo drže u nekoj vrsti blokade čitavu BiH i sve građane koji žive u njoj. Mi se možemo neslagati sa političkim establišmentom RS-a, jer oni zasigurno povlače poteze, ali to je mana bh. lidera, koji uvijek imaju svoj stav šta neće, ali nikada nisu pokazali šta hoće. Neka jasno i glasno definišu gdje vide BiH ze pet godina, na taj način ćemo imati ciljeve i onda možemo koristiti alate za ostvarenje tih ciljeva. Svi su bili u vlasti, ali je SDA najodgovornija i Izetbegović koji je na čelu stranke", navodi Šemsudin Mehmedović.   

Bošnjaci navode kako Dodika ne treba uzimati za ozbiljno i ne pridavati veliki značaj pričama vezanim za njega, Srbiju i regiju, te da mi moramo biti staloženi, odmjereni i ići ka svojim ciljevima. No, jasno je svima da ih baš i nemamo. Ili, kako to stručnjaci kažu, i kada djelujemo povlačimo glupe poteze. Dok Srbija i Hrvatska rade na naoružavanju, BiH otpušta vojsku. 

"Cilj i Hrvatske i Srbije je da u BiH ne postoji Armija, oni su uvijek zagovarali razoružanje u našoj zemlji. Oni se naoružavaju zbog svoje odbrane, ti odnosi još nisu uređeni, rat nije zadovoljio sve ciljeve. A to što naši otpuštaju vojsku i ne rade na tome, ne bih znao zašto to rade", navodi profesor Muratović. 

Šemsudin Mehmedović smatra da je regionalni balans u naoružanju očigledno prekršen. Politički sateliti u BiH rade za interes Srbije i Hrvatske i mi toga moramo biti svjesni, navodi.  Poručuje da moramo sve svoje potecijale iskoristiti u smislu dobrog instituciolanog organiziranja da nas ne bi nešto iznenadilo što nas je iznenadilo 90-tih godina. A što se tiče trenutne situacije u BiH jedino rješenje vidi u ekonomskoj politici.  

"Nama je potrebna nova politika, da definišemo nove ekonomske politike, jer kada bi riješili zapošljavanje ljudi i ekonomiju, tada bi sigurno te nacionalne tenzije spalasnule i lakše bismo u mirnijem tonu mogli da postignemo dogovore. Očigledno je da s druge strane imamo veoma agresivne nacionalističke politike iz srpskog i hrvatskog rukovodstva,  i veoma je teško odgovoriti bošnjačkim nacionalizmom, zato što bi to definitvino bio sukob, a Bošnjaci su i najodgovorniji, jer su najbrojniji", navodi Mehmedović. 

Priča o komplikovanom stanju u BiH nedavno je bila i u časopisu Foreign Affairs, gdje je objavljena šokantna analiza i navodno rješenje. Timothy Less, bivši šef britanskog konzulata u Banja Luci, objavio je tekst u kojem predlaže raspad BiH, te pripajanje dijelova BiH  Hrvatskoj i Srbiji, odnosno formiranje Velike Srbije, Hrvatske i Albanije, navodno sve u cilju mira.

Na ovu i sve druge nebulozne i nepromišljene izjave vezane za raspad naše zemlje, Bakir Izetbegović, ima samo jedan odgovor: 

“Nema ništa od podjele BiH, nema ništa od novih entiteta i nema nikakvih unutrašnjih podjela. Jedino se može proizvesti konflikt”

(Alen Avdić)