Ništa ne predstavlja jedan grad, jedan velegrad, kao njegova autobuska ili željeznička stanica, aerodrom ili luka. Sarajevo ima tu sreću da nema ovo posljednje, a tu nesreću da ovo prvo može da se uvrsti u najružnije objekte u cijelom gradu.
Ništa ne predstavlja jedan grad, jedan velegrad, kao njegova autobuska ili željeznička stanica, aerodrom ili luka. Sarajevo ima tu sreću da nema ovo posljednje, a tu nesreću da ovo prvo može da se uvrsti u najružnije objekte u cijelom gradu.
13 perona na sarajevskoj autobuskoj stanici donijeli su nesreću ovoj kapiji grada. Nekada davno, autobusi su u Sarajevo dolazili i iz Sarajeva odlazili sa platoa ispred Željezničke stanice, a onda se neko napokon sjetio da i glavni grad tadašnje SRBiH treba imati lijep kolodvor za „točkaše“.
Nova Autobuska stanica Sarajevo, svečano otvorena 6. aprila 1968. godine
Stanica je od samog početka opravdala svoje postojanje, što se naročito pokazuje početkom sedamdesetih, kada se, usljed preuzimanje veće uloge cestovnog saobraćaja u odnosu na željeznički, dešava ekspanzija gradsko-prigradskog saobraćaja u Sarajevu.
U posljednjih deset godina, autobuska stanica je frekventna (osim zimi, kada saobraćaj opada za čak 40 posto), ali njena važnost ne odgovara njenom izgledu. Ili obrnuto? Koliko ste se puta osjećali klaustrofobično u onoj maloj čekaonici?
Kroz autobusku stanicu svaki dan u prosjeku prođe i do 2. 500 putnika. U ljetnom periodu taj broj se udvostručuje. Većina građana koji koriste usluge autobuskog prijevoza ne krije svoje nezadovoljstvo kada je riječ o izgledu i uslugama autobuske stanice u Sarajevu.
O gradnji nove autobuske stanice u Sarajevu priča se najmanje sedam godina. U praksi još nije ništa poduzeto. Prije dvije godine izgovor je bila nova ekonomska kriza.
A danas?