„Iz Tuzle u Sarajevo sam došao 1997., ali nismo odmah uselili u SOS selo jer smo na Skenderiji živjeli do 1998. godine. Bio sam sa svojom SOS mamom od 1997. do 2001. Te godine, kada je ona otišla, došle su tri SOS tete koje su se mijenjale do 2007. Ono što je za mene bila sigurna baza odrastanja, nažalost, nije bila“, rekao je Hotović.

Zatim je ispričao detalje zlostavljanja.

„Ja sam tada bio mali. Zlostavljanje se od strane tri usposlenice dešavalo od 2002. do 2007. godine. Uključivalo je kupanje ledenom vodom, udaranje, batinanje do te mjere da sam bio crn od batina. Kada bi dolazilo više rukovodstvo iz Austrije u SOS selo Sarajevo, te žene su me sklanjale kod druge SOS mame da me ne bi vidjeli u tim modricama. To je trajalo jako, jako dugo. Zapitam se šta je u tom vremenu tim ženama bilo u njihovim glavama. Na onaj način zlostavljanja, iživljavanja, udaranja, zatvaranja u sobu po dva mjeseca, to izlazi iz svih okvira“, ispričao je Hotović.

Rekao je da je po izlasku iz SOS sela 2009. godine otišao u Kuću za mlade u sklopu iste organizacije a da je jedan od zlostavljača bio voditelj ove kuće.

„Dok sam razgovarao sa jednom uposlenicom, neko nas je čuo ko je otišao u SOS dječije selo i javio tadašnjoj direktorici. Pozvali su me na sastanak gdje sam, kao što sam i rekao istražiteljima iz Austrije, bio natjeran da kažem da se zlostavljanje nije nikada desilo i da nema razloga da se to širi dalje“, rekao je Hotović.

Ovo nasilje je potvrđeno 2021. godine kada je istragu proveo Regionalni međunarodni ured SOS dječijih sela sa sjedištem u Austriji. Utvrđena je odgovornost tri osobe za nasilno ponašanje, kao još jedne osobe koja je za to znala, ali nije poduzela neophodne korake.

„Mi u potpunosti stojimo iza nalaza istrage. Imamo nultu toleranciju na nasilje. Ne postoje alibiji i izgovori koji mogu opravdati bilo koji vid nasilja. Oni koji su istragom prepoznati kao počinitelji ili kao odgovorne osobe za ovaj slučaj nasilja više ne rade u SOS-u“, rekao je direktor SOS dječijih sela u BiH Malik Garbija.

Mi kao organizacija često dobijamo prijave, e-mailove pojedinaca kao što je Abid ili njegova porodica. Žele da riješimo ili da regujemo na te pojedinačne slučajeve. To, nažalost nije mandat UNICEF-a. Ne radimo direktno sa korisnicima, nego sa vlastima i nevladinim organizacijama u našoj zemlji sa kojima kreiramo projekte koje oni implementiraju na terenu, rekla je voditeljica Odjela za komunikacije UNICEF-a BiH Nineta Popović.

„Očigledno da nasilje postoji, a odgovornost je svih nas. Ako u ovom trenutku ijedno dijete trpi nasilje, a postoje svjedoci koji na to ne reagiraju, mi smo u ozbiljnom problemu“, rekla je obmudsmen za ljudska prava BIH Nives Jukić.