8.7.2017. 8:37
0
Kada pretjerujemo sa pomaganjem djeci?
Neophodno je pomagati djetetu, ali ne treba pretjerivati. Roditelji sve češće odrađuju poslove umjesto djeteta. Da se dijete ne muči, da se slučajno ne povrijedi, da mu pokažu ljubav, da mu ugode… Ili roditelji žure, pa nemaju vremena da sačekaju da se dijete samo obuče, zakopčavaju djetetu dugmad, oblače čarape, hulahopke, vezuju pertle… iako ona sama već odavno pokazuju interesovanje da se time pozabave.

To nije prirodno, nije u skladu sa biologijom i pogrešno se tumači kao ljubav i briga, prenosi decijisajt.rs

Zaštititi dijete je prirodno, ali prezaštićivanje je pogrešno. Na primjer, dijete od osam mjeseci puzi i naiđe na nisku prepreku ili ne može da dohvati neku igračku.

Ponekad mama ili baka će ukloniti prepreku ili mu dodati igračku, da se “dijete ne muči.” Bolje bi bilo pomoći djetetu da pređe preko prepreke i samo dohvati omiljenu igračku. Kada to savlada, onda sljedeći put mogu da naprave mali poligon sa dvije, tri prepreke i tako uče dijete od malena da samo savladava prepreke.

Sa ovakvim aktivnostima potrebno je početi veoma rano i stalno ih osmišljavati, jer prve godine života su najznačajnije za razvoj mozga. A u tom razvoju važnu ulogu imaju genetika, hrana (posebno jod), okruženje i pokret. Što je pokret kompleksniji, veće regije mozga se aktiviraju, od kojih su mnoge, između ostalog odgovorne i za kognitivne sposobnosti. Zato je neophodno omogućiti djetetu što više kretanja, a posebno aktivnosti u kojima će razmišljati o tome kako da savlada prepreku i riješi problem, da li da krene na ovu ili onu stranu, da li da se provuče ispod stolice ili da je zaobiđe. Kretanje postaje još kompleksnije kada dijete prohoda. Tada ono počinje da se vrti, skače, kreće uzbrdo i nizbrdo, stalno održavajući ravnotežu.

Posebno je važan period kada dijete progovori jer u to vrijeme počinje i najintenzivniji period remodelovanja sinapsi u mozgu, što ima veliki uticaj na ukupni razvoj sposobnosti djeteta. To je period koji za roditelje nije lak, jer dijete trči po stanu ili kući, skače sa fotelje na fotelju, penje se po namještaju, postavlja stotine pitanja svaki dan… Neki roditelji tu naprave grešku i ne dozvoljavaju da dijete trči i skače po stanu, ne odgovaraju na pitanja, nego uključe TV i tako misle da su riješili problem. A kada izađu u šetnju, dijete ne može da se zaustavi, počinje da se penje po klupama, da preskače prepreke, neka djeca se penju na drveće.

Istraživanja iz evolutivne psihologije su pokazala da djeca instiktivno preuzimaju rizik, jer se tako razvijaju, uče o sebi i okolini. Ako to već znamo, važno je da dozvolimo ovakve aktivnosti, ali u bezbjednom okruženju. Nije posao roditelja da zabrane ove korisne igre i aktivnosti, nego da vode računa o bezbjednosti djeteta. Na primjer, ako se vrti neka to radi na livadi, a ne na balkonu, ako trči neka to bude u parku na travi gdje može i da padne, a ne u prodavnici keramike i stakla…

Roditelji moraju da shvate da prezaštićivanje nije dobro za biološki razvoj djeteta. Zato roditelji i jesu prvi i najvažniji učitelji i treneri, tako da ukupni razvoj i inteligencija djeteta jeste briga roditelja. A prezaštićivanjem i rečenicom “neka, ja ću to umjesto tebe” odmažemo i sebi i djeci, piše Dečijisajt.rs.

(Alen Avdić)

0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Redakcija
T:
F:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.