Jedna od najbitnijih stvari zbog kojih se osjeti velika povezanost u odnosu otac-kćerka jeste jednostavno zanimanje za njen život. Oni koji su uključeni u njene hobije, interesovanja, talente stvaraju dozu ljubavi i veze koja je neraskidiva. Postanite podrška koja joj je neophodna u njenim snovima. Pohvalite ih kada ispune svoje zadatke ili učine nesto lijepo za druge. Oni koji nemaju ovu crtu očinstva nikad neće moći osjetiti tu povezanost. Naravno, ne nedostaje primjera u kojima je velika suprotnost od ovih navedenih.
Po mišljenju psihologa dr. Jennifer Kromberg iz Kalifornije, odnos očeva prema kćerkama je vrlo važan, jer im oblikuje i svijesna i podsvijesna očekivanja. Iz njihovog ponašanja one grade sliku svijeta, od uspjeha u školi, do društvene angažovanosti i budućih ljubavnih veza… U emotivnom smislu nije dovoljno da je otac pažljiv samo prema svojoj mezimici, a prema drugim ženama iz okruženja ne. U takvim okolnostima ona podjednako upija ono što se direktno njoj pruža, ali i loše ophođenje prema drugima. To nije dobar model.
Sa druge strane povezanosti majke i sina čak je i znanstveno dokazana. Objavljena je značajna studija koja navodi da fetalne DNA stanice nerođenog sina mogu proći kroz krvno/moždanu barijeru. Ta barijera je tu kako bi zaštitila mozak od štetnih tvari, no bez problema propušta dječakove stanice da prođu.
Te stanice zatim žive u majčinu mozgu, razbacane uokolo. Znanstvenici sa Sveučilišta u Washingtonu pregledali su post-mortem mozgove 59 žena i otkrili su da 63 posto mozgova ima fetalni DNK koji može potjecati samo od muškarca.
Upravo majcina ljubav najmoćniji je i najpozitivniji utjecaj na razvoj jednog malog dječaka kojeg može imati.
Možda i jedan od razloga ovih povezanosti je taj sto se za roditelje otvara jedan sasvim novi svijet i nepoznat.
Odnos otac-sin i majka-kćerka moze biti u nekoj dozi manje povezan jer vjeruju kako su uvijek barem “dva koraka ispred” jer su nekad i sami bili takvi i iz tog razloga očevi misle da znaju sve o sinovima a majke o kćerima.
Naravno nema pravila da ovako pisani odnosi moraju postojati između svake majke i sina, oca i kćerke. Neki od njih imaju poprilično toksičan odnos, a neki nikakav.
(M. Čorbo)