"Kada je u pitanju tradicija naših majki i nana mislim da smo mi sada malo moderniji kada je Ramazan u pitanju, iako dobar dio tradicije smo zadržali. Naše majke su se pripremale mjesec dana prije od čišćenja avlija, kuća, osjećao se taj neki mir, smiraj, radost dočeka mubarek mjeseca, dok smo danas malo više opterećeni i trka za svakodnevnicom u borbi za egzistenciju, ali ipak se sačuvao dio tradicije, od sazivanja iftara, od priprema jela, pripreme lijepe odjeće koja će se obući bar prvu noć ovog odabranog mjeseca, tako da mislim da ipak tradicija se još uvijek koliko toliko održala i nadam se da će i ovi koji dolaze iza nas se potruditi da očuvaju našu tradiciju dočeka i provođenja mjeseca Ramazana", rekla je za Source Amela Beha, domaćica koja svaki iftar dočekuje sa radošću i trudi se očuvati tradiciju naših majki i nana.

"Naše majke su imale praksu da za iftar prave šest ili sedam jela, to je puno jer nakon cijelodnevnog unošenja jela a ni hrane čovjek ne može puno pojesti, ali u tome je bila njihova mudrost. Sehur je uvijek rano i da se one ne bi lomile u neka doba opet zbog toga se pravi tih pet, šet jela da pretekne i za sehur i da svako iz porodice pojede ono što voli jer nemamo svi iste ukuse. Iz tog razloga podržavam tu tradiciju, a ne neke restoranske iftare koji možda niti vam se dopada, niti količinski možete toliko da pojedete niti je slast tog nečeg da ostane za sehur, jer kada dođete iz restorana kući na vama je opet da kuhate. Mudrost je bila kod naših starih,pa trebalo bi da to prenosimo na generacije koje ostaju iza nas", rekla je naša sagovornica. 

Ono što bismo morali prenijeti mladim generacijama a vezano je za mjesec ramazan, to je tradicija posebnog poštivanja drugih, drugačijih, komšija, da se malo više probudi empatije koja je obavezna tokom cijele godine, ali u ramazanu posebno, mišljenja je naša sagovornica koja smatra da je važno da se nauče djeca da obrate pažnju da li im komšija ima danas obrok, šta mu nedostaje, da malo više obrate pažnju na ljudskost, na spremnost da pomognu, da i oni koji nisu u situaciji da osjete čar i ljpotu ovog posebnog mjeseca. 

"Treba mladim generacijama prenijeti da nije svaki dan ružičast, da nije svaki dan svima u izobilju i da o tme razmisle da ne treba da ispunjavaju samo svoje prohtjeve, da ih malo smanje i obrate pažnju na druge. Preporučujem da djeci pokažemo ljepotu pomaganja drugima jer je to svrha našeg života", mišljenja je Amela Beha. 

I žene i muškarci su podjednako čuvari tradicije, smatra ona. 

"Žene u segmentima gdje smo mi jače, a muškarci u svojim. Žene su konkretno u pogledu odgoja djece puno uspješnije nego uškarci i više vrmena provode sa djecom, blaže su i imaju više strpljenja, dok muškarci kod nas u Sarajevu tradicija je učenja mukabela, gdje se muškarci trude da se posvete tom vidu ibadeta i često vidimo u džamijama da očevi dovode djecu na mukabele i to je prelijepo da djeca osjete čari te tradicije svojstvene samo Sarajevu, dok se žene posvete sređivanju kuća i pripremama iftara, pozivanja gostiju što je lijepa tradicija druženja, jer rečeno je da je bereket u zajedničkoj sofri i da jedna od kategorija šta treba musliman da uradi jeste da ugosti musafira koji mu donosi u kuću bereket, napredak, a "iznosi" belaje, iskušenja i bolesti. To je lijepa tradicija naših majki, naših nana koje su se trudile da uvijek ono što spremeza iftar svojoj porodici nađu još nekoga da pozovu i da se osejeti slast tog druženja, zbližavanja ljudi što je danas deficitarno. Jako malo se družimo, ali opet se nađe mjesta u ramazanu da pozovemo drage ljude, pozovemo prijatelje, poznanike i uz sofru se družimo", rekla je za naš portal Amela Beha.

Noviteti se uvode u sve segmente našeg života, pa tako i u ramazan. Iftari u restoranima se nekada nisu organizovali, a danas kao da su postali glavni trend.

"Restoranske iftare nerado prihvatam, a sama nikada ne bih rezervisala sebi mjesto i otišla na ifrat prvo što postač zna se kolika mu je nagrada, a onaj ko ne posti a doda makar čašu vode postaču ima nagradu kao da je i on postio. Samim tim priprema iftara za onoga ko posti ali i ne posti ima nagradu za to i samim tim sretan je u duši. Ljepota onog iščekivanja, sustezanja da se ne proba ta hrana koja se sprema daje posebnu slast gdje mi sami sebe testiramo kolika je naša vjera, koja je jačina našeg karaktera, a post je između Gospodara i njegovog roba i malo smo u marketing predali to okupljanje u restoranima jer post je dio nečije intime, iftar je za porodicu, za ljude gdje se možete osjećati opušteno, gdje dijelite radost i pohvale domaćici koja se potrudila da postača nahrani. Meni iftari u restoranu djeluju kao komercijalizacija ramazana do unazad petnaest godine ne znam da su se iftari pripremali u restoranima sa posebnim iftarski menijima, nego je to bilo dio porodičnog uživanja i ibadeta u tih mjesec dana okružen porodicom, prijateljima u toplini svoda doma, a poslije toga se išlo na teravije i nastajala su daljnja druženja", rekla je naša sagovornica. 

Novinarka: Merima Druškić