Bivši predsjednik Donald Trump sada je u boljem položaju da povrati republikansku nominaciju nego što je bio u bilo kojem trenutku otkako je napustio dužnost, a ta je mogućnost, zajedno s rastućom ekonomijom, samo ojačala stisak predsjednika Joea Bidena nad vlastitom strankom, piše Politico.

Ipak, mirne površinske vode mogu biti varljive.

Potcjenjujemo koliko će turbulentna biti kampanja sljedeće godine i koliko je vjerovatno da će, na sadašnjoj putanji, postati utrka tri ili čak četiri osobe. Ako se glasači suoče s gotovo 82-godišnjim trenutnim predsjednikom koji možda neće moći odslužiti cijeli drugi mandat i 78-godišnjim protukandidatom koji bi mogao biti prijestupnik do dana izbora, milioni će potražiti sigurnu luku.

Mogućnost da Cornel West, iskoristivši mladenačko nezadovoljstvo predsjednikom, zatraži glasove od Bidenove ljevice i umjerenog kandidata treće stranke koji ponudi izlaz za bijeg biračima koji su nevoljko podržali Bidena 2020. već izaziva paniku kod viših demokrata. Ali ti se dužnosnici tješe činjenicom da se, usprkos Bidenovom slabom rejtingu, nijedan izabrani demokrat nije pojavio da izazove predsjednika na predizborima.

No, čak ni to možda više nije sigurna stvar. Navodno je američki zastupnik Dean Phillips, umjereni zastupnik iz Minnesote, primao upite o svojoj spremnosti da izazove Bidena i iduće sedmice ide u New York kako bi se sastao s demokratskim donatorima.

Phillips, koji je u svom trećem mandatu kao predstavnik predgrađa Minneapolisa, privukao je pažnju saradnika osudivši pokušaj “Bez etiketa” da uvede ulaznicu treće strane i pozivajući na osporavane predizbore Demokratske stranke sljedeće godine. Bivši izvršni direktor, on je također vrsta poslovnog društvenog umjerenika s iskustvom u privatnom sektoru za kojim korporativni čelnici obično žude u predsjedničkim kandidatima.

Phillips, 54, vrlo vjerovatno neće pokrenuti primarni izazov osim ako se Bidenovo zdravlje ne pogorša ili njegov politički položaj naglo ne padne, i ne želi dodatno oslabiti predsjednika. Ipak, on je i dalje uvjeren da demokrati trebaju snažan razgovor o tome koga nominirati i priznaje da očitiji potencijalni protivnici u stranci neće ući osim ako netko drugi prvi ne probije politički led – slično kao njegov kolega iz Minnesote, bivši senator Eugene McCarthy, protiv Lyndona Johnsona 1968.

McCarthyjeva kandidatura na kraju je pomogla izbaciti Johnsona iz utrke i, da, Bidenovi su saveznici, republikanci vratili Bijelu kuću te jeseni. Demokrate određene dobi, pa čak i oni mlađi, prisjećaju se ove bolne historije i one iz 1980., kada je Jimmy Carter proveo prvu polovinu godine braneći glavnog protukandidata u senatoru Edwardu M. Kennedyju prije nego što je taj pad izgubio od Ronalda Reagana.

Sve dok se čini da je Trump na pravom putu da bude zastavonoša GOP-a, Biden će biti izoliran od bilo kakve ozbiljne primarne prijetnje. Sijanje sumnji o sadašnjem predsjedniku luksuz je za većinu demokrata na visokom položaju, ali zabranjeno je kad moćnik u egzilu pokuša vratiti vlast za koju se borio čak i nakon poraza.

Ipak, postoje dva pokazatelja na koja treba gledati ove jeseni, do kada bi bilo koji drugi demokrat morao ući u utrku: predsjednikova sposobnost za posao i njegov broj odobrenja. Manje delikatno rečeno, ima li Biden više izljeva, kao što je bio na Zrakoplovnoj akademiji, i dobiva li konačno priznanje od glasača za poboljšanje ekonomije?

Ako on pokaže daljnje znakove opadanja i biračko tijelo nastavi donositi presudu da je prestar, bez obzira na to koliko Dow skoči i inflacija padne, više demokrata moglo bi pristati na Phillipsov stav da je stvarni rizik netremice podržati Bidena. nego barem razmotriti druge mogućnosti.

No, ono što je sve sigurnije jest da će revanš Biden-Trump namamiti umjerenu kandidu te u utrku kao nezavisni, najvjerovatnije pod okriljem “No Labels”. Bio sam skeptičan prema nastojanju grupe, djelomično zato što je potaknuto nametanjem želja donatora za kandidaturu fiskalnog konzervativizma i socijalnog liberalizma u Bloombergovom stilu koja je privlačnija u C-suiteu nego u glasačkim kabinama.

Međutim, Trumpova otpornost prema republikancima i tri tuceta (i još se više?) saveznih tačaka protiv njega sugeriraju da će sljedeće godine biti otvorene opcije treće strane. Recimo to ovako: ako Trump počisti države koje su rano nominirale sljedeće zime i onda bude spreman suditi mu se tokom općih izbora, kako ne bi postojao drugi kandidat?

Jedna osoba koja to jasno shvata zove se Donald J. Trump. To je dijelom razlog zašto je, kako mi je rečeno, jasno dao do znanja zastupniku Alexu Mooneyu (R-W.Va.) da neće podržati Mooneyjevu kandidaturu za Senat. Trump zna da bi se senator Joe Manchin (D-W.Va.) radije takmičio protiv tvrdokornog Mooneya nego guvernera Jima Justicea sljedeće godine. Ako se čini da je Justice siguran kandidat republikanske stranke za Senat, po ovoj logici, vjerojatnije je da će se Manchin kandidirati za predsjednika i potencijalno oduzeti glasove Bidenu.


Još vjerovatnije da će se kandidirati kao neovisni kandidat od Manchina možda je bivši guverner Marylanda Larry Hogan, republikanac koji je upravo napustio dužnost nakon dva mandata u tamnoplavoj državi.

Na pitanje hoće li se kandidirati za predsjednika na listi treće strane ako je jasno da će Trump biti kandidat sljedeće zime, Hogan kaže:

“Neću reći da to apsolutno ne bih razmotrio”, rekao je Hogan, prije nego što je brzo dodao da preferira da republikanci pobjede Trumpa na predizborima.

Ali zatim je rekao: “Razumijem zašto toliko ljudi želi treći izbor” i ukazao na ankete koje pokazuju da bi većina glasača bila otvorena za neovisnu kandidaturu.

“Danas se čini da imamo dva stvarno užasna izbora”, rekao je. “Većina ljudi u Americi, bilo da su republikanci ili demokrati, reći će: ‘Je li ovo najbolje što možemo smisliti da služimo kao vođa slobodnog svijeta?’”

Trebao bih spomenuti da je također istaknuo kako je napustio dužnost s odobravanjem u 70-ima, zahvaljujući snažnoj podršci obiju strana, te da je slučajno ove sedmice objavio dobro osmišljen, gotovo 10-minutni biografski video koji je završio s rekavši mu: “Budućnost se tek treba odlučiti – ostanite s nama.”

Suptilno, nije.

Rečeno je da niti zabrinutost koju je izrazila republikanska elita na dva ljetna izleta ovog mjeseca.

Bivši predsjednik Zastupničkog doma Newt Gingrich, koji misli da će Trump “gotovo sigurno” biti nositelj standarda GOP-a, rekao je da je Youngkin zbog svog bogatstva i potencijalne privlačnosti “preko noći ozbiljan nacionalni kandidat” i uporedio njegov potencijalni put s onim Wendella Willkieja , biznismen koji se kasno pojavio i zatražio republikansku nominaciju 1940

Ako se Youngkin kandidira, to će biti tek nakon parlamentarnih izbora u Virginiji u novembru.

A do tog trenutka, to bi mogao biti jednako referendum o DeSantisovoj slabosti koliko i Trumpovoj snazi.

Finansijske poteškoće guvernera Floride i rezultirajući rezovi osoblja donijeli su mu tjedne loših naslova i potaknuli runde snajperskih napada između suradnika u njegovoj kampanji i super PAC-a. Ali th Osoba koju treba okriviti je čovjek u zrcalu Tallahasseeja.

DeSantis je taj koji naizgled želi voditi vlastitu kampanju, odbija uzdizati kolege oko sebe ili poslušati savjet svojih mlađih suradnika o projiciranju koherentne poruke i angažmanu u medijima. Rečeno je da neki od njegovih glavnih podržavatelja, a ne donatora, nisu imali čak ni broj mobitela kandidata sve do nedavno.

I nije zaposlenik bio taj koji je natjerao DeSantisa da pusti Roberta F. Kennedyja Jr. da mu upravlja FDA-om ili CDC-om, vrsta komentara koji naglašava njegov nepokolebljivi instinkt da priđe Trumpu u pravu, ali zapravo predstavlja samo doprinos u naturi Timu Scotta za predsjednika.

DeSantisova super PAC anketa još uvijek ga drži kao snažno drugo mjesto u Iowi, ali sa Scottom i Vivekom Ramaswamyjem koji se približava dvocifrenim brojevima. Fragmentacija je Trumpov prijatelj i sat do stranačkih okupljanja 15. januara otkucava.

DeSantis možda nije sposoban za resetiranje, ali prva predizborna rasprava GOP-a nudi mu najbolju priliku da promijeni narativ, kako bi on to nazvao. Doveo je republikanskog stratega i dugogodišnjeg pripravnika za debatu Svengalija Bretta O’Donnella da pomogne uoči foruma 23. augusta.

Naravno, ako se Trump ne pojavi, to će značiti manje gledatelja i manje uloge.

Ipak, naizgled mirne vode mogu posebno zavesti s Trumpom.

Privatno, njegovi savjetnici moraju rutinski ohladiti njegov bijes zbog odustajanja republikanaca njegovoj kandidaturi i ulažu velike napore da ga uvjere da treba preskočiti raspravu u augustu.

Uz sve Trumpovo insistiranje da neće popustiti, malo ko u njegovoj orbiti misli da je to riješeno pitanje. Bivši predsjednik čuje se s republikancima koji misle da bi trebao raspravljati: Dick Morris se ne srami telefonirati da to iznese, čuo sam, a komentar Kellyanne Conway na Foxu zavukao je zabrinute uši Trumpovog unutarnjeg kruga. Više od pomoći Trumpovoj visokoj komandi bila je grupa zastupnika iz Ohija koji su ove sedmice tokom večere u domu bivšeg predsjednika u Bedminsteru u New Jerseyju poslušno pozvali njega da se drži podalje od rasprave kada je Trump promatrao prostoriju.

Teško da su to jedini posjetitelji koje je imao. Trump je također pozvao glavnog urednika National Reviewa Richa Lowryja i kolumnistu Washington Examinera Byrona Yorka, dugogodišnje konzervativne pisce, u Bedminster na obroke, izglađujući odnose s desničarskim tiskom na isti način na koji je nedavno učinio s podcasterom Megyn Kelly izvan Floride događaj.

Kao što je slučaj s njegovim udvaranjem republikanskim zastupnicima, Trump zna da pred daljnjim optužnicama mora zaraditi svu dobru volju koju može na desnici i projicirati neizbježnost u stranci. Improvizator do svoje srži natjeran je da planira. Kako bi Trump rekao: vidjet ćemo šta će se dogoditi.

Ipak, kao što je to jednom rekao još jedan slavni Newyorčanin, historičar Arthur Schlesinger Jr.: “budućnost nadmudruje sve naše uvjerenja.”

Dok rastu izgledi za gašenje vlade i istragu o opozivu Bidena – i posljednjeg preostalog bedema Republikanske stranke prije Trumpa, čelnika GOP-a u Senatu Mitcha McConnella, koji se čini sve slabijim – utrka 2024. samo je jedan element sve zapaljivijeg političkog trenutka.

Možda se sada čini tiho, ali ne treba vjerovati u mit da se ništa ne događa u augustu.


(Admir O.)