Dok se za Hamasovog komandanta utvrđuje da li je živ, a Izrael tvrdi da ga je likvidirao u julu ove godine, slučaj Netanyahua i Gallanta otvara pitanje da li će MKS preživjeti.

Napad Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. ostaće upamćen kao važan datum u historiji Bliskog istoka i MKS-a. Napad koji je odnio živote mnogih nevinih ljudi u Izraelu i onda doveo do rata u Pojasu Gaze i mnogo više žrtava, pokrenuo je neke događaje i neke procese oteo iz ruku Zapada.

Jedan od takvih događaja je odluka MKS-a, nakon insistiranja desetina država da se pred lice pravde izvedu krivci za zločine u Izraelu i u Pojasu Gaze. Iako Izrael nije član suda, došao je pod njegovu jurisdikciju, jer su se palestinske vlasti 2015. godine pridružile sudu u namjeri da zločini nad Palestincima ne ostaju bez kazne, što se dešavalo decenijama.

Palestinske vlasti su pod nadležnost MKS-a podvele Zapadnu obalu, Pojas Gaze i istočni Jerusalem, što su teritorije koje im pripadaju po priznanju većine država.

Kada su palestinske vlasti tražile članstvo u MKS-u, Izrael i njegovi saveznici bili su protiv, navodeći fraze u koje više ne vjeruje niko, posebno ne one države koje su rat u Pojasu Gaze iznijele pred međunarodne sudove. Članstvo u MKS-u stvorilo je preduslove za aktuelni slučaj. Palestinci su tako natjerali svijet da prihvati da ih nije moguće nekažnjeno ubijati.

U nalogu za hapšenje Netanyahua i Gallanta navodi se da „najmanje od 8. oktobra 2023. godine do najmanje maja 2024. godine“, snose „krivičnu odgovornost za sljedeće zločine kao saizvršioci u počinjenju djela zajedno s drugima: Ratni zločin gladovanja kao metoda ratovanja i zločin protiv čovječnosti, ubistva, progon i druga nečovječna djela.“ Iz MKS-a je saopšteno da Tužilaštvo „nastavlja istragu zločina u sukobu koji je u toku i predviđa podnošenje dodatnih zahtjeva za izdavanje naloga za hapšenje.“ Drugim riječima, na potjernicama se mogu naći i druga lica.

To je treći važan čin u pravnoj i političkoj drami koja se nastavlja na epizodu iz maja, kada je tužilac MKS-a, Britanac Karim Khan, tražio naloge za hapšenje izraelskih vođa i vođa Hamasa. Odluka suda da se izdaju potjernice donesena je nakon šest mjeseci, iako su se sudije suočavale sa pritiskom iz Izraela i Sjedinjenih Američkih Država da to ne čine.

Pravne kvalifikacije djela i utemeljenost ove optužnice trenutno nisu prioritet ljudima van MKS-a, jer se sve vrti oko političkog odgovora država i mogućnosti da li će se suditi Netanyahuu i Gallantu, odnosno koje bi ih to države uhapsile ukoliko kroče na njihovu teritoriju. Više od 120 članica MKS-a u obavezi je da uhapsi lica sa potjernica, ali neke su već rekle da to neće učiniti. Tako se dovodi u pitanje međunarodno pravo, odnosno ono što je ostalo od njega.

Kada je MKS u martu prošle godine izdao nalog za hapšenje Vladimira Putina, predsjednika Rusije, pod optužbom za ilegalnu deportaciju nekoliko hiljada ukrajinske djece u Rusiju, Zapad je pozdravio potez suda. Putinu je tako onemogućeno da putuje i u države saveznice, poput Južne Afrike i Brazila, a moskovske vlasti su kao odgovor raspisale potjernice za sudijama MKS-a.

Ali kada su u pitanju palestinska djeca, u većem dijelu Zapada važe drugi aršini, a u Pojasu Gaze ubijeno je više djece nego li ih je deportovano iz Ukrajine. Posebno u tome prednjače američki političari. Predsjednik Joseph Biden je rekao da je izdavanje potjernice za Netanyahuom „nečuveno“, i dodao da „ne postoji nikakva ekvivalencija između Izraela i Hamasa“.

Senator Tom Cotton zaprijetio je „invazijom“ na Hag i tužioca Khana nazvao „poremećenim fanatikom“. Senator Lindsey Graham je zaprijetio i saveznicima i poimenice naveo Kanadu, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku i Njemačku, rekavši da će im SAD uništiti ekonomiju ako budu postupali po nalogu MKS-a. Senator John Thune, koji će vjerovatno biti vođa republikanske većine u novom sazivu, rekao je da će Senat usvojiti zakone o sankcionisanju MKS-a ukoliko ne povuku naloge za hapšenje izraleskih zvaničnika.

Netanyahu je prethodno nalog za njegovo hapšenje opisao kao „antisemitski“ čin i rekao da Izrael ima pravo da se brani od „terorizma“. Protiv ove, kako je rekao „antiizraelske odluke“, mobilisaće se izraelski prijetelji širom svijeta, posebno SAD. „Jasno su rekli da će ova odluka imati ozbiljne posljedice za sud i one koji će s njim sarađivati u ovoj stvari“, rekao je.

U strahu od hapšenja Putin izbjegava putovanje u neke države. Istovremeno, neke države krše obaveze koje su preuzele kao članice MKS-a. Na primjer, Putin je u septembru posjetio Mongoliju i tamo je dočekan uz državne počasti. Domaćin se nije obazirao na potjernicu, iako je morao.

Sada se stvaraju liste država koje bi uhapsile Netanyahua i one koje to neće. Nizozemska, Irska, Španija, Belgija, Slovenija, Austrija... rekle su da bi uhapsile izraelske zvaničnike sa potjernice. Italija, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Češka i Njemačka su dale dvoznačne izjave. Mađarska je rekla da ne bi uhapsila Netanyahua i pozvala ga u državnu posjetu.

Pored pomenutih država, oni koje MKS želi privesti pravdi mogu teoretski slobodno putovati u države koje nisu članice suda: SAD, Rusija, Kina, Turska, Iran, Saudijska Arabija, Egipat, Katar, Ujedinjeni Arpaski Emirati, Sirija... i još oko šezdesetak drugih.

Da li će MKS preživjeti?

U narednom periodu biće jasnije kako će se slučaj razvijati, iako malo ko vjeruje da bi Netanyahu i Gallant mogli biti uhapšeni, baš kao ni Putin. Ipak, odluka MKS-a je veoma važna za Palestinu i za Izrael, jer bi neke države mogle hapsiti i niže zvaničnike pod optužbama za ratne zločine.

Nalozi MKS-a pale alarme na Zapadu kada se radi o bezuslovnoj podršci Izraelu. Da se to dešava potvrđuje ponašanje nekoliko članica Evropske unije od početka rata u Pojasu Gaze. Tu su se posebno istakle Španija i Irska, koje jasno okrivljuju odgovorne na obje strane.

Šef diplomatije Evropske unije Josep Borrell je u subotu rekao da se države članice moraju pridržavati osnivačkog ugovora MKS-a, poznatog i kao Rimski statut, jer su sve potpisnice tog ugovora. „Države koje su potpisale Rimsku konvenciju dužne su provesti odluku suda. To nije opciono“, rekao je Borrell. To je obavezujuće i za zemlje koje teže da se pridruže Evropskoj uniji, rekao je. „Bilo bi vrlo smiješno da pridošlice imaju obavezu koju sadašnji članovi ne ispunjavaju.“

Ali izvan Zapada stvari stoje drugačije. Mnogo država traži reforme postojećeg poretka i koristi mehanizme koji su na raspolaganju. U samo dvadeset mjeseci na međunarodne potjernice došli su ruski predsjednik i izraelski premijer. Prvi je šef države članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, a drugi vodi državu koju na Zapadu mnogi bespogovorno podržavaju. Nalozi za hapšenje koje je izdao MKS pokazatelj su da sada definiciju humanosti, pravde i prava ne daju samo Zapad i Moskva. Zato i ne čudi izjava senatora Grahama da ako MKS-ov nalog za hapšenje Netanyahua prođe, onda smo „mi sljedeći“.


Nalog za hapšenje Netanyahua i Gallanta prvi put pod udar međunarodnih sudova dovodi visoke zvaničnike Zapada. Međunarodni sudovi ostajali su nijemi na događaje u Iraku, Afganistanu, Vijetnamu, Africi, Latinskoj Americi... Nalog za hapšenje Putina doveo je u pitanje nekažnjivost Kremlja u dijelu svijeta koji Rusija smatra svojim dvorištem i gdje stoljećima uspostavlja pravila.

Putinov i Netanyahuov odgovor na naloge za hapšenje je gotovo isti. Kremlj priča o „rusofobiji“ i uništenju Rusije, a vlast u Tel Avivu svaki potez koji im se ne sviđa podvede pod „antisemitizam“.

„Svaki put kada se neko ne složi s politikom neke izraelske vlade optužen je za antisemitizam“, rekao je Borrell u subotu. „Imam pravo da kritikujem odluke izraelske vlade, bilo da se radi o gospodinu Netanyahuu ili nekom drugom, a da me ne optužuju za antisemitizam. Ovo nije prihvatljivo.“

Oni koji su pokrenuli slučajeve na MKS-u protiv Netanyahua, Putina i vođa Hamasa očigledno smatraju isto – pravo bi trebalo važiti za sve.

Zadnjih dvadeset mjeseci rada MKS-a pokazuju zašto se mnogi protive međunarodnim sudovima. Monopol na istinu i pravdu žele sve sile. Popis sila koje ne priznaju MKS govori o tome. Neki tvrde da bi ovo mogao biti kraj MKS-a, jer je dobio puno moćnih neprijatelja. U Izraelu, a vjerovatno i u Rusiji, nadu polažu i u novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa, koji je skeptičan prema gotovo svim nadnacionalnim aranžmanima. Kako će se čitava stvar odvijati za sada ostaje nepoznato, ali je jasno da je 7. oktobar 2023. godine Zapadu i posebno Washingtonu donio probleme s kojima će se morati nositi dugo vremena.

(NAP)