Danas sam primjetio 20 metara dug red ispred jedne od najpoznatijih sarajevskih buregdžinica. Dobara pita je oduvijek bila njihov najjači adut, ali ako se uzme u obzir da je kilogram bureka 20 KM, a da zeljanica košta 13 KM, nameće se pitanje, kakvo čudo od mesa ili zelja, staljaju u svoju pitu.

Da li nam se samo priviđa da inflacija ne utiče na životni standard građana, pitali smo ekonomsku analitičarku, Svetlanu Cenić.

"Vjerovatno ti koji stoje u redu za pitu, ne troše na druge stvari. Možda je izbačena kultura  ili nešto drugo, pa se ujutru jede burek. Kod nas se odavno stanovništvo raslojava na one koji imaju i one koji nemaju. To nešto u sredini, ne postoji. Mislim da je utisak pogrešan. Kažu kafići su puni, ali kod nas se sa jednom Coca-Colom ili jednom kafom, može sjediti satima u kafiću. Navikli smo mi da se sjedi po baštama, ali koliko se naručuje, to je druga priča. S druge strane pogledajte malo bolje kakva je situacija oko kontejnera. Ja hranu ostavim pored kontejnera ili zakačim i dok se okrenem nje više nema. A da ne pričam o ljudima koji koru hljeba traže u kontejenru, takvih je sve više. Što se tiče cijena hrane, pa mi smo među zemljama  u vrhu tabele po poskupljenju hrane. Već sam kazala da ako inflacija i uspori, cijene neće padati. Prvi razlog je dok ne pada potražnja, cijene će ostati iste. Zašto bi jedan trgovac smanjivao cijene. Svi ostali troškovi, su čudo Božije. Mora se dati državi njeno, a od onog što ostane, od toga se živi iz dana u dan", govori Cenić.

Cenić smatra da je konkurencija na tržištu uvijek dobra.

"Veći je izbor i konkurencija, svakako može utjecati na cijene. Dobra stvar recimo kod Lidla je što oni imaju slične cijene za svako tržište. Sve njihove prodavnice se snadbjevaju odjednom. Koliko znam, oni neće graditi centralno skladište kod granice, a s obzirom da nabavljaju artikle u velikim količinama, mogu da drže relativno niske cijene u odnosu na sve ostale", zaklučila je naša sagovornica.


(Admir O.)