Bez razgovora

Kada se prije 35 godina udala za svog supruga, nije ni slutila kroz kakve će torture prolaziti i kakav će horor proživljavati.

- Upoznali smo se na selu, odlučili na zajednički život i sve je godinama funkcionisalo odlično. Ali, prije tri godine počeli su svakodnevni problemi, ponižavanja – govori ova hrabra Zeničanka.

Skoro svaku noć njen suprug dolazio je kući pijan, a onda je počeo svoje frustracije ispoljavati na njoj. Posebno je, kako kaže, boli što su sve to posmatrala njena bespomoćna djeca.

- Čim bi došao kući, počelo bi sa psovkama, uvredama i ponižavanjem, a sve bi se završilo na nasilju i teškim udarcima - prisjeća se naša sagovornica.

Njen suprug, kada bi se sutradan otrijeznio, uopće nije htio razgovarati o dešavanjima protekle večeri. Vidno je potresena dok se prisjeća svega što je prošla u tri najteže godine svog života, a, kako kaže, nikada neće zaboraviti noć kada ju je suprug htio zgaziti automobilom.

- Posebno mi je bilo teško kada me bukvalno ganjao autom, zbog čega sam bila prinuđena skočiti sa zida visokog tri metra da mu pobjegnem. Tada sam završila u bolnici s teškim povredama leđa – prisjeća se naša sagovornica.

Kada je nakon zlostavljanja završila u bolnici, bilo ju je stid kazati pravi razlog povreda, pa je izmišljala da je ružno pala u kući. Osim toga, strahovala je i da će imati problema kada se vrati suprugu.

Uplašena za svoj život i život svoje djece, nakon izvjesnog vremena počela je pozivati policiju i prijavljivati svaki napad.

- Znala sam zvati policiju, zbog čega sam poslije ispaštala, jer kada oni naprave zapisnik i odu, on nastavi gdje je stao - kaže naša sagovornica.

Ostajala je zato što se nadala da će se on promijeniti i da će jednog dana sve biti kao prije. Trpjela je, kako kaže, najviše zbog djece.

Ipak, sve je kulminiralo kada je jedne večeri došao kući i počeo je gurati i udarati po prsima iz sve snage.

- Imala sam užasne bolove, mislila sam da ću izgubiti svijest. Onda mi je oteo telefon da ne mogu nikoga zvati u pomoć. Nekako sam skupila snage i istrčala iz kuće te od komšinice pozvala policiju - prisjeća se naša sagovornica.

Posebno je šokantno da je njen suprug tada pokušao ubijediti policiju da je sve laž i da je ona psihički bolesnik.

Samostalan život

U tome, nasreću, nije uspio, sutradan je policija ponovo došla, nakon čega su je smjestili u Centar za socijalni rad, a potom i u Sigurnu kuću, od kada je, kako navodi, njen život ponovo dobio smisao.

Posebno je čini sretnom što se oporavila od svih tortura i dobila snagu da nastavi živjeti. Prije se, kako kaže, plašila svega, dok je danas to za nju prošlost.

- Predala sam papire za razvod braka i nakon svih tretmana i terapija osjećam se odlično - savjetuje naša sagovornica.

Nakon boravka u Sigurnoj kući, gdje je završila šestomjesečni kurs za ekonomsko osnaživanje, nada se nekom poslu kako bi mogla samostalno živjeti i zarađivati.

Psihičko zlostavljanje

Koliko su joj teško padali udarci, toliko se borila i s teškim psihičkim zlostavljanjem.

- Izgovarao je teške uvrede koje ne mogu ni ponoviti, ubijao me u pojam jer sam nepismena. Sve vrijeme govorio mi je da mi kao takvoj niko neće htjeti pomoći – govori ova hrabra žena.

Borba protiv nasilja nad ženama

Ova Zeničanka, kako nam je rekla, željela je svojom pričom na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, koji se obilježava danas, poručiti svim pripadnicama nježnijeg spola da ne trpe nasilje, kao što je ona trpjela.

Ako iko ikada na vas digne ruku, odmah se obrate za pomoć nadležnim institucijama – navela je ona.


(Avaz/Admir Oručević)