Stigao je Aleksandar Boljević kao slobodan igrač u Željezničar kada je sezona već počela, ali su Plavi na njegov debi morali čekati sve do utakmice protiv Igmana.

“Već mjesec i po sam već tu, to je uvijek najteže, kasnije je došla porodica i sada je lijepo. Lijepo sam i dočekan. Dok nisam dobio registraciju imao sam mjesec dana da ispratim utakmice i nešto što me najviše oduševljava su ti navijači koji vidi se da imaju dušu i da su specifični i srećan sam što imam čast da igram pred njima” – kazao je u intervjuu za MeridianSport.

On je karijeru počeo u Zeti, a potom je iz crnogorskog kluba uslijedio transfer u PSV.

“To je bio neki najljepši period kad sam počeo, pa priključen prvom timu. Nekako sami sebi postavljate ciljeve, tada mi je bio da zaigram u prvom timu Zete, sa 17 sam dobio kapitensku traku igrao u kvalifikacijama za Ligu Evrope kada smo izbacili Sarajevo. Onda sam već sa 17 i po godina otišao u inostranstvo, tačnije PSV” – prisjeća se Boljević i dodaje:

“Nisam puno tada znao o PSV-u, kada sam došao tamo i vidio sam koji je to nivo previsok. Igrao sam sa igračima kakvi su Memfis Depaj, Đini Vajnaldum, Luk de Jong, trenirati s trenerima koji su tada bili Rud van Nistelroj, Mark van Bomel i glavni Filip Koku. To jednostavno nema cijenu, iako nisam zaigrati puno, ali tri i po četiri godine trenirati s njima je velika čast”.

Boljević je u karijeri najviše vremena proveo u Belgiji. Nosio je dres Beverena, Standarda i Eupena.

“Dok sam bio u Beverenu imali smo derbi protiv Lokerena i te utakmice su bile najizazovnije, kao i derbi protiv Antverpena gdje sam postigao gol. Bio sam drugi asistent lige i imao sam dosta ponuda, odlučio sam da ne idem u drugu zemlju i da pređem u Standard. Nikad ne žalim što sam donio neku odluku, jer sam ja tako odlučio. Možda je i moglo bolje, prvu godinu sam imao pet, šest golova, četiri, pet asistencija, igrao Ligu Evrope protiv Arsenala, Rendžersa, ali onda kako to u fudbalu bude došla je zamjena trenera i kasnije je krenulo drugim pravcem i najbolje je bilo se rastati” – kazao je Boljević i nastavio:

“Bio sam u Eupenu pola godine, mada sam dolaskom trenera Norvežanina ponovo zaigrao za prvi tim Standarda, odigrao polusezonu i na kraju kada se sve sabere stalno sam igrao, poslije pola godine bio i u Hapoel Tel Avivu. Moglo je možda da se izvuče više i bolje, ali taj balkanski mentalitet, ta narav koja nam ne da da prećutimo i kada nismo u pravu, jer sam tjerao svoj pravac i tamo to ljudi ne trpe”.

Nakon toga, Boljević je prešao u Hapoel Tel Aviv, koji je na kraju zbog stanja u Izraelu i napustio.

“Bilo mi je lijepo u Tel Avivu koji je prelijep grad, bilo je lijepo za život. Odigrao sam sve utakmice, imali smo tešku polusezonu, već je tada bio početak tog nekog ratnog stanja, ali već pred kraj nije bilo prijatno. Najbolje je bilo da zajedničkim dogovorom odem” – kaže fudbaler Željezničara.

On je upisao i 26 nastupa za reprezentaciju Crne Gore i dva puta je bio strijelac u nacionalnom dresu.

“Igrati za klub je lijepo, ali igrati za reprezentaciju je nešto drugo. Kad se čuje himna, to je neke osjećaj viši nego kad se igra u klubu. Nagrađen sam sa ta dva gola u Ligi nacija protiv Kipra i nadam se da će kroz dobre igre u Željezničaru da se vratim u reprezentaciju” – istakao je Boljević.

Jedno vrijeme je u nacionalnom timu sarađivao sa Farukom Hadžibegićem, koji je bio selektor Crne Gore.

“To je bio možda i najljepši period, imao sam veliko povjerenje kod njega. On i njegov pomoćnik Janjuš, dobri su ljudi, dolazio je par puta u Lijež da me posjeti i da vidi kako sam”.

Utakmice Crne Gore i Bosne i Hercegovine uvijek su prolazile u dobroj atmosferi, a to cijeni i sadašnji fudbaler Željezničara.

“To je ono pravo i ono što moramo slati kao sliku nas s Balkana, mi smo sportisti i ne bi nikako to drugačije da izgleda. Uvijek smo dočekani lijepo i obrnuto” – ističe Boljević.

Priznao je da su mu dolazak u Željezničar preporučili prijatelji koji su igrali već u Premijer ligi.

“Spletom okolnosti imao sam par prijatelja koji su igrali u Bosni i Hercegovini. Jedan od njih je Vukotić koji je igrao u Krupi, onda Gojko Cimirot s kojim sam bio u Standaru. Oni su mi rekli da je kvalitetan klub s velikom tradicijom i istorijom, da ima strašne navijače i kad bi napravio taj korak da dođem u BiH da bi bilo najbolje da dođem u taj klub. Uvažio sam te savjete i odlučio da dođem u Željezničar”.

Prvi utisak su naravno navijači.

“Navijači su tu u velikom broju, logično da su oni nezadovoljni kad su rezultati loši. Na to sam navikao jer sam igrao u klubovima gdje su očekivanja velika, a i Željezničar je takav. Na nama je da igrama to ispravimo i da ćem imati još veću posjetu. U Konjicu je bio težak teren gdje nisam iskoristio par šansi, u drugom sam asistirao. Doveden sam da pomognem klubu, statistika je tu najbitnija u fudbalu. Tako sam naučio igrajući, stastistika i brojke nadam se da ću ih imati na kraju sezone” – priznaje Boljević.

Od njegovog dolaska, već je došlo do smjene trenera. Nermin Bašić je napustio klub, a na njegovo mjesto stigao je Saudijac Abdulhakim Al-Tuvaijrija

“Ta šok terapija je nešto očekivano što svako radi, Bašiću bi se zahvalio na radu s njim. Odradili prvi trening, vidi se da su ljudi profesionalni, da imaju svoju viziju i na nama je da slijedimo to što žele” – kaže on.

Željezničar u nedjelju gostuje Borcu i to će biti prilika da se Boljević suprotstavi reprezentativnom kolegi, Milanu Mijatoviću.

“Biće neobično igrati protiv njega. To je sjajan momak i čovjek, porodičan i odličan golman i biće mi drago da ga vidim prvi put protiv sebe i nadam se da će on biti tužniji poslije utakmice” -zaključio je Boljević.