Mi u BiH imamo također svoj vječiti derbi. Utakmicu svih utakmica. Devedesetominutno šutanje lopte o kojem se danima unaprijed govori. Željezničar protiv Sarajeva. Manijaci protiv Hordi. Skretničari protiv Pitara, kako u šali vole reći oni koji su možda nekada uživo gledali derbi kojeg su ga činili Asim Ferhatović ili Ivica Osim.

Bilo kako bilo, utakmica između Željezničara i Sarajeva je najbolje od domaćeg fudbala što imamo, ako ne računamo reprezentativni fudbal koji je ionako jedina (da ne kažem isključiva) briga krovne fudbalske organizacije u BiH koja se imenom zove N/FSBiH. Od utakmica Premijer lige BiH se nećete obogatiti, a znaju to i u Savezu pa im se ionako fućka za najbitniju utakmicu koju je Bosna i Hercegovina uvijek imala, i koju će uvijek imati – da se razumijemo. Od Želje i Sarajeva se ne putuje za džaba u Brazil, to je ta računica. Nikad nijedno drugo rivalstvo, dok je svijeta i vijeka, neće nadmašiti ono koje imaju Željezničar i Sarajevo. 

Jedna baklja na Grbavici ili Koševu je teži prekršaj od fašizma

Kada već spominjem maločas spomenutu kraticu koja bi trebala da se isključivo brine za domaći klupski, a ne samo reprezentativni fudbal, zapamtite samo jedno. Nakon ovog kola će Željezničar ponovo dobiti kaznu za baklje, koje nisu upale u teren i koje nikoga nisu pogodile. Hipotetički, isto bi bilo i da se derbi igrao na Koševu, dakle ista bi sudbina čekala i Sarajevo. Uostalom, prije par dana se još jednom dokazalo da su Željezničar i Sarajevo najbolje platiše zbog baklji, pa je po toj logici najprofitabilnije puniti kasu NSBiH preko dva najbolja, najtrofejnija i najpopularnija kluba u zemlji koja se zove Bosna i Hercegovina. Jedna upaljena baklja na Grbavici ili Koševu je teži prekršaj od, primjera radi, zastave Vojske Republike Srpske, fašističkog skandiranja na pojedinim stadionima u BiH, svastike na Pecari ili povika „Nož, žica, Srebrenica“ u Prijedoru. Barem brojke tako kažu. 5.000 je više od 2.000, zar ne?

Iza nas je 110. vječiti derbi koji će ostati upamćen po onome po čemu su upamćeni i brojni prije njega, da je okončao bez golova i podjelom bodova. Kao dvije vojske opasane gorostasima sa puškama u rukama, ali u kojima se nalaze ćorci. Rezultat je nikakav. Rezultat je takav da se čovjek jednostavno ponekad zapita zašto ići na utakmice. Avaj.

Fudbala je bilo, da se ne lažemo, na sinoćnjem derbiju na Grbavici, ali iskreno mene to toliko i ne brine, ne brine me ni rezultat, ne brine me više ni ko će biti šampion u ovoj sezoni, ne brine me ni ko će koga prodati ili dovesti na ljeto, ne brine me hoće li Lendrić otići u Kinu, ili će Dulja u Bundesligu, ne brine me ni eventualni protivnik u Evropi. Brine me i tužan sam samo zbog jedne stvari, a dijelom zbog iste sam i propustio sinoćnji derbi (gledanje utakmice na užasno lošem streamu BHRT-a koji izgleda kao da se utakmica snimala peglom ne računam u gledanje utakmice). Tužan sam jer je sarajevski derbi izgubio dušu. Izgubio je naboj. Izgubio je onaj osjećaj škakiljanja u stomaku i grlu kada se ujutro probudiš dan pred utakmicu ili dan nakon utakmice, ili osjećaj gorčine ako tvoj tim bude onaj koji je položio koplja.

Ko je kriv što na derbiju nismo imali i navijače Sarajeva?

Ne želim sada da ulazim u to ko je kriv, iako sam uvjeren da je dobra krivica i na pripadnicima MUP-a KS kojima je mrsko bilo da pokrenu svoje guzice kako bi obezbijedili i adekvatno osigurali najbitniju fudbalsku/sportsku utakmicu koja BiH ima (kako bi onda samo iskontrolisali neki mnogo veći i bitniji događaj). Ne želim da ulazim u to ni šta je mogla da napravi uprava domaćeg tima (ili gostujućeg tima), ako je uopće mogla, a šta od toga nije napravila kako bi se gostujućim navijačima obezbijedilo još 500-ak ulaznica kako bismo imali derbi vrijedan riječi derbi u punom smislu tog značenja. Ne želim da ulazim u to kakvi su razlozi potakli sve strane da se desi ovo što se dogodilo, a da vam pravo kažem, i ne zanima me. Svi oni koji su odgovorni za maločas spomenute konstatacije će se sami pronaći u ovom tekstu. Znam samo da su ovdje zakinuti samo navijači. Prvo navijači gostujućeg tima koji su, ako ćemo biti objektivni, mogli svakako dobiti više ulaznica, ali i domaći navijači na Grbavici koji se nisu imali protiv koga nadmetati. Pa zar to nije smisao šutanja lopte? Zar to nije smisao nečega što se zove fudbal? Ako to nije, ne znam šta jeste.

Zamislite samo barem jednu utakmicu engleske Premier lige bez prisustva gostujućih navijača. Kome bi onda navijači Chelseaja ili Tottenhama pjevali „Arsene, we want you to stay“ (ako znate šta mislim pod ovom zajebancijom), kada na tribinama Stamford Bridgea ili White Hart Lanea ne bi bilo navijača Arsenala? Kakav je onda smisao fudbala ako na tribinama nemamo dvije navijačke, suprotstavljene skupine? Čemu onda sve? U potpunosti razumijem Horde zla ili navijače Sarajeva, kako god vam je lakše da ih zovete, te njihovu odluku koju su donijeli pred 110. vječiti derbi. Ni ja ne bih išao na utakmicu, da sam na njihovom mjestu. Isto tako je logično očekivati da ćemo imati jedan vid bumeranga koji će ponovo patiti i crpiti život iz pomalo oronulog tijela sarajevskog vječitog derbija kada se utakmica bude igrala za par sedmica na Koševu. Uprava Sarajeva, s obzirom da je domaćin, ima pravo da čini šta im je volja sa ulaznicama. Ja se iskreno nadam da će se do tada zakopati bespotrebne „ratne sjekire“ i da ćemo na našem najvećem stadionu gledati istinski spektakl. Najveći do sada. Za titulu. Pa kome opanci, kome obojci. 

Iz MUP-a KS su istakli kako je utakmica Željezničar – Sarajevo utakmica visokog rizika. Koješta. Odavno veću glupost nisam čuo. A znate zašto. Zbog ovoga:

1) Manijaci su sinoć skandiranjem imena ubijenog navijača Vedrana Puljića odali počast momku koji je hladnokrvno ubijen prije par godina u Širokom Brijegu i za čije ubistvo još uvijek niko nije osuđen.

2) Mehmed Janjoš Čala nakon izlaska Zajke Zebe iz igre grli kapitena Želje i pozdravlja se s tim. To je kultura, dragi moji. To se ne kupuje. S tim se rađate. Ili jesi, ili nisi.

3) Broj poginulih/teško ranjenih navijača Želje i Sarajeva u međusobnim okršajima (jer je to utakmica visokog rizika, kako veli MUP koji nema pametnija posla nego da se brine oko toga hoće li biti belaja na Grbavici) = NULA. Pogledajte šta se dešava na derbijima u regionu.

4) Smijete li na dan utakmice sa šalom Želje hodati Ferhadijom ili sa šalom Sarajeva hodati Grbavicom, a da vas niko ne pogleda krivo, dobaci vam nešto prosto ili vas napadne = SMIJETE. Nismo je**** Tijuana.

5) Ma koliko se mrzili između sebe zbog fudbalskih filozofija i shvatanja, na kraju svi završe u istoj kafani, na istoj kafi, sa istim namjerama. 

6) Utakmica Željo – Sarajevo nije politički rat, iako bi to neki željeli. Ovo nije okršaj Katalonije i Kastilje. Ovo nije duel Glasgow Rangersa i Celtica. Ovo je duel sarajevske raje, opakih momaka i šalabajzera, ali se na kraju se, u najgorem slučaju, sve završi na pokojem šamaru (svojevremeno se i Dragan Piksi Stojković, legenda Crvene zvezde, tukao sa protivničkim navijačima, a kako i sam kaže sve se završavalo na šamaranju, oduzimanju šalova i to je to).

Neki bi voljeli da derbija nikako nema

Neki u ovom gradu, u kojem više ne možeš da vjeruješ ni rođenom bratu, bi voljeli da je ovo politička utakmica. Voljeli bi da se svaki derbi odgodili ili da ga ne mogu gledati navijači obje ekipe, i Horde i Manijaci. Neki bi voljeli da svaki naredni derbi bude bez Manijaka ili Hordi zla. Neki bi voljeli da derbija nema. Neki bo voljeli da BiH nema. Neki bi voljeli da fudbala nema.

Stoga, svi vi koji na bilo koji način tjerate ljude sa stadiona, uništavate jedinu vrijednu utakmicu koju ova zemlja ima, ne možete da prevalite svoj vlastiti ego ili sujetu jer se bojite da ćete sa ivice istih pasti u provaliju i tako izvršiti samoubistvo, svi vi koji za ovu domaću ligu kažete da je „kukuruz liga“, a u životu uživo niste pogledali nijednu utakmicu, svi vi koji nam vodite nekakve fudbalske organizacije ili klubove, a u životu lopte niste šutnuli, pa makar vam ona slučajno uletila u avliju, svi vi koji jedva čekate da punite kase Saveza na račun baklji Želje i Sarajeva, a zanemarajute fašizam na tribinama – NOSITE SE DOVRAGA.

Ostavite nas! Nas navijače, simpatizere, ljubitelje fudbala, klošare, magarce, idiote – kakogod nas zvali i kakogod vam bila volja da nas zovete. Ostavite nas da navijamo za svoje klubove koje volimo, a da poštujemo protivnike, pa makar ih i mrzili. Ostavite nam fudbal, jer je to jedino što imamo u ovoj zemlji.

Bez Manijaka i Hordi zla nema Želje i Sarajeva. Bez Želje i Sarajeva nema fudbala. Jasno k'o dan.

Novinar: Haris Ahbabović