Muftija mostarski Salem ef. Dedović u velikom intervjuu za Preporod detaljno analizira kompleksne probleme s kojima se suočavaju Bošnjaci u Hercegovini, ističući da su godinama zanemarivani kako od strane bošnjačkih političara, tako i od međunarodne zajednice. On naglašava da je Mostar postao grad u kojem hrvatska politika, oličena u HDZ-u i HNS-u, sprovodi hegemoniju, dok bošnjačka politika ne uspijeva postaviti pitanja Mostara i Hercegovine kao primarne teme na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

Dedović jasno ukazuje na inertnost bošnjačke politike nakon odlaska Safeta Oručevića, ističući da su Bošnjaci u Hercegovini prepušteni na milost i nemilost hrvatskoj dominaciji koja se manifestuje u svim sferama društvenog života – od obrazovanja i kulture, pa do ekonomije. Mostar i Hercegovina, prema njegovim riječima, plaćaju visoku cijenu političkih dogovora na nivou Federacije, pri čemu se interesi Bošnjaka redovno žrtvuju.

Bošnjački otpor hegemoniji i diskriminaciji

Muftija Dedović podsjeća na nedostatak jasne strategije bošnjačke politike u odnosu na Hercegovinu, te kako je to rezultiralo marginalizacijom Bošnjaka i njihovom izloženošću kroatizaciji i katolizaciji, posebno u obrazovnom sistemu. On otvoreno kritikuje političke lidere koji, zbog svojih uskointeresnih stavova, popuštaju pred hrvatskom politikom, zaboravljajući na Bošnjake u Hercegovini.

Kritikuje i međunarodnu zajednicu, posebno Evropsku uniju, koja je preuzela odgovornost za Mostar još 1994. godine, ali je, prema njegovim riječima, ostavila grad u stanju neodrživog statusa quo. Dedović tvrdi da je Evropa dozvolila da Mostar postane "grad pod tepihom", dok je hrvatska politika iskoristila vakuum vlasti i neodržavanje izbora od 2008. godine da zavlada gradom.

Egzotika ili stvarnost? Percepcija Mostara kroz oči stranaca i naših ljudi

Dedović se prisjeća iskustva iz jednog bosanskog džemata, gdje su ljudi Mostar i Hercegovinu percipirali kao "egzotiku" – mjesto sunca, vode, i turističkih atrakcija, ali bez pravog razumijevanja za izazove s kojima se Bošnjaci na jugu suočavaju. Taj stav, prema Dedoviću, odražava duboku podjelu između percepcije i realnosti, gdje Bošnjaci u Hercegovini često bivaju viđeni kao manje važni ili čak kao stranci u vlastitoj zemlji.

Dedović naglašava da Bošnjaci u Hercegovini moraju biti glasni u borbi za svoja prava, te da je krajnje vrijeme da se njihovo dostojanstvo počne ozbiljno braniti, bez obzira na političke posljedice.

Na kraju nam muftija Dedović otkriva duboke rane bošnjačke politike u Hercegovini i poziva na hitno buđenje političkih lidera koji su zaboravili na svoju braću na jugu. U vremenu kada Bošnjaci u Hercegovini bivaju fizički napadani, njihov status i budućnost postaju predmet trgovine, Dedović apeluje na političku svijest i odgovornost. Hoće li Mostar i Hercegovina ostati zaboravljeni, ili će bošnjačka politika konačno stati u njihovu odbranu?

(Erna H.)