Ivan Grozni bio je prvi car Rusije i pretvorio svoju zemlju u carstvo proširujući se na Sibir i Kaspijsko more. Jedan od je najpoznatijih tirana u historiji, pamti se po svojoj zloglasnoj okrutnosti.

Priča se da je svoje podanike raznovrsno mučio tako što ih je kuhao žive, nabijao na kolac, pekao, utapao pod ledom i trgao konjima. U jednom trenutku, možda je čak pretukao svog sina nasmrt, piše Mirror.

Po prvi put u stoljećima, naučnici su rekonstruisali njegovo lice koristeći njegovu lobanju - nakon što je njegov grob iskopao sovjetski naučnik Mihail Gerasimov 1963. godine. Vodeći autor projekta, Cicero Moraes, rekao je da se čini da je car "uživao" u "neurednom životu" prekomjernog jela i zloupotrebe alkohola - što je možda "pogoršalo njegovo stanje" u posljednjim godinama života.

Rekao je: "To je u kontrastu s izgledom koji je imao kada je bio mlađi, kada je opisan kao visok, s prekrasnom kosom, širokim ramenima, jakim mišićima i prijatnim licem. Zanimljiva činjenica je da su pronašli veliku količinu žive u njegovom tijelu, što je navelo neke da posumnjaju na trovanje. Ali s obzirom na navike tog vremena, možda se koristila kao tretman za neki zdravstveni problem."

Rekonstrukcija njegovog konačnog lica koristila je razne metode. Na primjer, naučnici su koristili podatke od živih donatora kako bi otkrili vjerovatnu debljinu careve kože na različitim mjestima njegove lobanje. Druga tehnika korištena je anatomska deformacija - gdje su lice i lobanja živog donatora digitalno izmijenjeni dok nisu odgovarali dimenzijama Ivana Groznog.

Gospodin Moraes, brazilski grafički stručnjak, rekao je da je konačni bista Ivana Groznog kombinacija svih prikupljenih podataka, a njihov konačni rezultat imao je "snažnu i odlučnu" sličnost.

Rekao je: "Bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo, jer je uključivalo ne samo aproksimaciju lica, već i proučavanje historije cara. Pronašao sam izvore koji potvrđuju nadimak 'grozni' i druge s različitim dokazima, ukazujući na to da je slava možda bila pretjerana, na primjer, od strane neprijatelja i protivnika."



Prethodni prikaz okrutnog ruskog cara iz njegovog vremena otkriven je multispektralnim snimanjem 2017. godine, na naslovnici knjige zvane Apostol, objavljene 1564. godine. Iako je slika sada previše izblijedjela da bi se mogla uporediti s novom rekonstrukcijom, gospodin Moraes je rekao da je lice koje je stvorio dobar spoj za prethodnu rekonstrukciju koju je napravio dr. Gerasimov.

"Nakon završetka, uporedio sam lica i, iako smo koristili različite pristupe pri sastavljanju bista, rezultati su bili vrlo slični", rekao je gospodin Moraes. "Razlikuju se samo u području donje usne i brade."

Ivan Grozni, koji je vladao kao Ivan IV, imao je samo tri godine kada je došao na vlast nakon smrti svog oca. Njegova majka je u početku vladala kao regent, ali pet godina kasnije i ona bi umrla - navodno otrovana - a dječak bi postao pijun u borbi za vlast među suparničkim plemićkim porodicama.

U izjavama koje se pripisuju caru, on kaže da su u to vrijeme on i njegov brat živjeli kao "skitnice i djeca najsiromašnijih". Životinje su očigledno trpile njegov bijes, a navodno je čupao perje živim pticama i bacao mačke i pse kroz prozore.

Međutim, kada je napunio trinaest godina, Ivan je bio spreman povratiti ono što je njegovo. Na gozbi 1543. godine, uhapsio je i pogubio Andreja Šuiskog - silu iza prijestolja - sa legendama koje govore da su ga rastrgli psi.

Usledio je period relativnog mira, ali kada je ušao u svoje tridesete godine, Ivan IV je bio pogođen paranojom zbog dvostrukog udarca. Prvo mu je žena umrla 1560. godine, navodno otrovana. Zatim, četiri godine kasnije, njegov bliski prijatelj Andrej Kurbsky prešao je na drugu stranu tokom rata protiv Poljsko-Litvanske Unije.

Ivan IV je pokušao abdicirati, navodeći izdaju aristokratije, ali sud nije mogao vladati bez njega i molili su ga da se vrati. U zamjenu, zahtijevao je pravo da pogubi percipirane izdajnike i konfiskuje njihova imanja bez ometanja. Takođe je naredio stvaranje opričnine, ogromnog dijela Rusije gdje je mogao vladati s apsolutnom moći.

Podržan svojom ličnom gardom, Opričnicima, brutalizovao je teritoriju, pogubljujući svakoga ko bi se našao na meti njegove paranoidne revnosti.

Godine 1570, car je dao ubiti do 15.000 ljudi u Novgorodu - tada drugom gradu Rusije - u masakru toliko brutalnom da grad nikada nije povratio svoju pređašnju preeminentnost. Umro je u dobi od 53 godine, 1584. godine, tokom partije šaha, i bio je sahranjen u Katedrali Arhanđela u ruskoj prijestonici.

(Ajdin B.)