Fatija Kuljančić kazala je da je sa suprugom i sedmero djece živjela u Durićima, koje su srpske snage priv put napale u maju 1992.

- Kad su nas opet napali, nismo se ni vratili kućama… Nismo se mogli vratiti kad su nam sve živo popalili - navela je svjedokinja.

On je ispričala da su se poslije drugog napada sakrili u šumu Huberi i da je tu kod potoka poginuo njen sin Dževad.

- Zemlja se tresla koliko su pucali - prisjetila se Kuljančić, dodajući da su ih nakon dva sata pozvali da izađu iz šume.

Navela je da su, kad su izašli, tu bile njihove komšije iz Lukića i da je njenog supruga Hasiba ubio čovjek koga su zvali Dim. Tada su, kako je kazala, ubijeni i njen svekar Alija, te još četvorica muškaraca, piše detektor.ba.

Kazala je da je s preostalima odvedena u logor “Sušica”.

Na pitanje branioca Radeta Golića, Kuljančić je potvrdila da je mislila na Bobana Majstorovića zvanog Dim.

Živojin Majstorović, Radenko Dubočanin i Radosav Savić optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, oni su početkom juna 1992. – obučeni u maskirne uniforme s čarapama na glavi – na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana je ubijeno više od 23 osobe.

Svjedok Izet Durić rekao je da je živio u Piskavici i da ga je 2. juna probudila pucnjava. Kazao je da je prema njegovoj kući išao transporter, te da su vojnici rekli da pođe s njima. Ispričao je kako je jedan vojnik rekao da ih ostave, a drugi da je bolje da ih oni pokupe jer bi ih neko drugi mogao ubiti.

Durić je rekao da je s još nekoliko mještana krenuo i da je, kada su došli do Druma, vidio više ubijenih.

- Troje djece pobijenih… Ubijen Ekrem i Meho, otac mu - prisjetio se svjedok, navodeći imena još trojice mještana.

On je kazao da je odveden u “Sušicu”, gdje su poslijepodne dovedeni i njegova supruga i četvero djece.

Suđenje se nastavlja 28. oktobra.